Interesantno kako su mnoge stvari u životu toliko zanimljivije koliko su nam nedostupnije.

Nekada smo morali putovat u Italiju da bi kupili rebatinke Rifle, žvake Brooklyn ili Benneton majicu, u šarenilu izloga i ljubaznih prodavača sve nam je izgledalo raskošnije, atraktivnije i vedrije, "kapitalistička" mortadela mirisala je zavodljivije, čak je i Coca-Cola imala nekako puniji okus od ove naše, "obične" prekojadranske. Istina, imali smo mi tada i Prime, Dalme, Name, Kotekse, Vartekse i Jugoplastike u kojima se prodavala mahom domaća roba, ali ko za vraga, nešto nam tu nije šmekalo. Sivilo socijalizma željeli smo zamjeniti zavodljivim sjajem i blještavilom "trulog" kapitalizma.
Socijalizam smo otpratili u ropotarnicu povijesti, a od kapitalizma smo dobili k*rac od ovce!

Gledam ovih dana sve te silne turiste, mahom iz zemalja "nove Europe" kako šetaju našim ulicama, trgovima i rivama. Neka ih, nemam ništa protiv, doduše nisam siguran oću li isto ovako govorit za jedno misec dana kad mi već počnu lagano ić na pimpić. Međutim, primjećujem kako ih najviše srećem po dućanima i to zanimljivo, ne toliko po Kerumima, Konzumima, Studencima i Tomijima nego zamislite, turisti vrše pravu invaziju u Lidla!?

Da, Lidla, upravo Lidla, onoga odvratnog dućana, kojeg tako dražesno reklamiraju najbolja hrvatska sportašica i najbolji hrvatski pjevač.

Dođite u Lidla, kvaliteta je kod nas najjeftinija, senzacionalna ponuda dana - kupite izvornohrvatski Schwaineshnitzelwurst za trideset i devet devedeset devet, a imamo i jako fine kolače renomirane marke Schokoshock iz kojih vrište gluteni i emulgatori širokog raspona E-brojeva!
I sad, nije se toliko ni čudit našim turistima jer očito i oni u svojim zemljama imaju "domaće" Lidle pa već otprilike znaju šta ih očekuje.

Danas više nemamo naše Prime, Dalme i Jugoplastike, nemamo ni tvornice jer navodno nismo bili "konkurentni" a umjesto šarenila i blještavila imamo "new age" uniformiranost.
Pogledajte samo te show-programe na televizijama, sve te silne audicije za nove idole, zvijezde, meteore, saturnove prstenove, supertalente...

Britanski idol, hrvatski idol, bugarski idol, ukrajinski idol, kazahstanski, tajvanski...
Sve isto, iste scenografije, iste face na bini, iste ludosti, isti članovi žirija koji imaju potpuno iste reakcije, spiku i govor tijela.

Očito nam nisu valjale Kviskoteke, Jadranski susreti, Top liste nadrealista, legendarne sarajevske Audicije, nego "dobrovoljno" kupujemo strane licence...

Veliki srpski pjesnik Branko Miljković napisao je - Hoće li sloboda umeti da peva, kao što su sužnji pevali o njoj?

Eh da...
Lako je nama.
Mi imamo Hrvatsku!
I pedeset milijardi duga.

Kakve smo mi budale