Nekoć, ne tako davno, postojao je lijep običaj da momak pred ženidbu posadi dvadesetak stabala maslina, smokava, bajama ili nekoliko stotina loza, uglavnom da na neki način majčici zemlji podari nešto vrijedno, nešto trajno, kao zalog sreće za sebe i svoju buduću obitelj. Kako se hrvatski mladoženje danas uglavnom bave aktivnostima znatno drugačije forme i sadržaja, nije ni previše čudno što su nam "zelene" zone sve tanušnije jer blože mili, ko se to usrićija od obrade zemlje, ol nije bolje sve rasprodat, a preostale particele pritvor't u građevinske i na njima ziđat 'partmane, nu!

A vidite, da se mene koji slučajem pita, ja bi tako rado opalija nekakav, nazovimo ga "zeleni porez" i propisa da svaki kupac, metnemo na primjer -klima uređaja, mora umisto PDV-a posadit tol'ko i tol'ko komada stabala... nečega! Nije važno oće li to bit masline, čempresi, kruške, jabuke, lovori, javori, borovi, uglavnom, da se propiše kako se za svaki kilovat klime mora posadit, i ne samo posadit nego i odgojit, po jedno stablo! Jel' pošteno?

Jerbo, meni se čini da smo mi u nekim stvarima toliko počeli silovat prirodu umisto da joj se prilagodimo, da nam se pomutija zdrav razum, ako smo ga ujopće ikad i imali. Eto, upravo ovih dana kad ajmečemo i kukulečemo kakve su nam to paklenske žege zavladale i kako se više bložemiprosti ne može ni disat od teške omarine, nikome još ne pada na pamet da smo i mi sami i te kako krivi za takvo stanje. Kako?
A lipo bome!

Eto, priznajte, jeli vam sad, u ovome trenu, radi klima na poslu?
Klima u autu?
Klima u stanu?

I šta onda?
Jeste li se ikad zapitali kako rade sve te klime?
Izvlače topli zrak iz vaših ureda, stanova, auta, zamjenjuju sa friškim, a ovi nevaljani, šporki, vrući, izbacuju vanka na ulicu.
I šta se onda događa?
Zamislite samo jedan grad u kojem živi štatigajaznam, sto iljada ljudi. I sad zamislite kad se na plus trideset u takvome gradu užge barem dvajstipet iljada klima uređaja. I svi oni leva-leva šikljaju taj vrući zrak vanka po ulicama tako da u roku od dvi-tri ure nije više u zraku plus trideset, nego barenko plus triestidva, a to opet znači da se moraju užgat još dodatne količine klima uređaja koji će jopet dignit temperature za dva-tri stupnja, bente robijo, tome nema kraja!

I onda mi budale nismo sposobni reć - ma čekajte malo, radimo pizdarije, ovo vako više ne ide...
Zato predlažem slijedeće mjere!
Ka prvo, od Gospe od Karmela dakle šešnajšt sedmoga pa najmanje do Vele Gospe to ka oće reć petnajst osmoga, triba proglasit kolektivni godišnji odmor. Zna se da su u to doba godine najveće vrućine i šta se mi sad imamo tu pravit pametni kad dobro znamo da nismo! U tom razdoblju imaju pravo radit samo oni koji su vezani za turizam. Ma koje tvornice, koji škverovi, koje željezare, zagađivači, veliki izvori topline... nema ništa od rađe, gotovo, ajmo kume gibaj na kolektivni, da te nisam vidija njanci blizu radnoga mista! Jerbo i ovako niko ništa ne radi, samo se ladiškaju!

Drugo, triba koristit prirodne metode rashlađivanja. Nosit lagašnu robu od prirodnih materijala, obavezno bile boje. Za vrime najveće žege sklanjat se u ladovinu, najbolje ispo' borova. Slušat cvrčke kako pivaju! I šum maestrala u krošnjama. Smokve su isto tako dobre! Nema lipšega lada nego onoga ispod smokve! Preporuča se ostajat u debeloj ladovini do pet-šest uri popodne, onda se okupat i tek onda počet disat!

Virujte mi, puno je jeftinije i ekološki odgovornije nego ovo šta sad činimo. Klima uređaje triba ostavit samo za bolnice i to čisto iz humanih razloga, da bidnim bolesnicima olakšamo život. Nije svaki buzdo u ovoj državi zaslužija imat klimu, nu!

Kao treće, potrebno je svo aktivno stanovništvo Republike Hrvatske poslat na more! Izvršit ejakulaci... pardon - evakuaciju stanovništva prema svim raspoloživim jadranskim županijama.
Nu!
Jel' se prihvaćaju ove mjere?
Još najbolje da se ne prihvaćaju...

A moram vam se pohvalit da sam konačno učiniju prvu đitu ovoga lita.
Nakon nes(p)retnog gubitka sidra i perpetija oko popravka pretpotopnog dizelaša, konačno su se sve kockice posložile da isplovimo iz lučice i udahnemo mirise pučinskog maeštrala. Ali opet nije bilo sve tako jednostavno. Ovaj već spomenuti pretpotopni dizelaš odbija radit ako u rezervaru nema goriva. A za ne falit, na pumpi u trogirskoj ACI marini, fila za popizdit! Jedan veliki gliser, pet malih, katamaran pa još dva gumenjaka, tri skutera, ovo ne'š doć na red do sudnjega dana!
Ništa, učinija sam manevar za stoosamdeset, skočija do kuće po kantu od deset litara, napunija gorivo na "običnoj" benzinskoj, vratija se do broda, iskrca glo-glo-glo u rezervar i zaprašija put Drvenika! A za to vrime, ovi se u ACI-ja nisu pomakli ni za milimetar!

Na zapadnoj punti Čiova, konačno sam uzeja aparat u ruke. Desetak metara od nas, po desnome boku, plove neki Francuzi. Taman kad sam počeja ronzat da nemaju pojma o jedrenju i da kojega su đavla uopće dolazili na naše more ako ništa ne znaju, Francuzi zategli škote, namistili idra i uvatili brivu!



Plovit ovim akvatorijem mogu i vezanih očiju, tako da mi prid Galerom nije bija veliki problem pogodit pravi, da prostite - kurs, unatoč kapljicama na "morebranskom" staklu!



Kroz lagunu Krknjaša, već dobro poznati prizor - brat bratu dvista brodova na sidru, stisnuti jedan do drugoga ka srdele, tiskaju se i gužvaju, svi se do jednoga okitili pajetima po bokovima, moraš vozit slalom oko njih, a za nevolju, ronioci, kupači i utopljenici izviru sa svih strana ka maniti! Ne pada mi pamet ovde bacat sidro, zato nastavljam dalje oko jugoistočne punte Drvenika Velog sve do uvale Solinske.



Solinska...
E ovde moram zastat.
Moja najdraža vala.
Čista
Mirisna
Tirkizna
Rajska...





Škovace na obali i jednu odvratnu betonsku nakazu koja je iznikla tokom prethodnog kišnog perioda, ovoga ćemo puta zanemarit...

Začudo, nema previše brodova u vali. Par jedrilica, jedan turski gulet sa Španjolcima i tri domaća brodića.



Vezujem svoju "belu ladju" na dobro poznatu škrapu...



Sunce žeže, lahor pirka, kamen gori, val se pjeni, a more... ah to more...



Znate šta, neda mi se više pisat!
Ostatak dana zamišljajte sami, pa slobodno dopišite. Ključne riči su vam manistra na pome, jaja utvdo, kranjske kobasice, Pošip iz dvi i sedme rashlađen na plus dvanajst, krema za sunčanje, gola leđa, gola prsa, gola...

Lito je
Lipo je

A i ova škatula od kompjutera mi je počela neartikulirano arlaukat pa moram pod hitno svršit...
Stoga ću primjenit najprirodniji model hlađenja - ugasit ga!