Kako mi stoji?
Super ti stoji.
Je li mi bolja ova plava?
Bolja je...
Ili ova bijela?
Bolja je.
Koja?
Bolja!
Ne zajebaji...

Izgorila su mi leđa danas na suncu...
Jesu malo.
Pecka me...
Imaš onu kremu poslije sunčanja.
U borši je, uzmi je.
Jel ova?
Je, ta je, namaži me malo...

Podignem joj kosu s vrata stavim jedan namazić na jedno rame, drugi na drugo, treći na...
Prođem joj rukama preko golih leđa
Topla su
Leđa
Vidim joj lice u ogledalu
Zatvorila je oči
O Bože kako joj samo miriše koža...
Na more, na sol...
Poljubim je u vrat

Čekaju nas, zakasnit ćemo
Neka čekaju
Ali
Neka čekaju...



Naučio je živjeti u oskudici
Od malih nogu
Oskudica je bila dio njegove svakodnevice
Otac mu je bio radnik, mati domaćica
Imali su malo toga
Jednog dana se zarekao da neće živjeti kao njegov otac
Običan radnik
Pih
Pa je s vremenom postao neradnik
Diplomirani
I opet se nije riješio oskudice
Štoviše, obilovao je oskudicom
Oskudica je bila njegov usud

U vrelini lipanjskog jutra krenuo je od svoje kućice dolje prema moru

Oskudno odjevena djevojka prošla je tik pored njega, toliko blizu da je mogao osjetiti njezin dah
Pogledala ga je pravo u oči
A on
Već navikao na oskudicu
Primjetio je samo Malog medvjeda iznad njezine desne sise...
A možda je bila i lijeva?
Tko bi ga sad više znao
Je li bila lijeva ili desna
Zar je to uopće važno
Sisa je bila lijepa
I Mali medvjed isto tako



Ima jedan svijet u kojem su ljeta vruća, a zime blage
Ima jedan svijet u kojem su noći plave, a jutra srebrna
Ima jedan svijet u kojem se pedesetogodišnje djevojke spuštaju romobilom niz strme ulice i to baš nikome ne izgleda čudno
Ima jedan svijet u kojemu stalno svira muzika
Muzika mora, muzika krošnji borova
Muzika se čuje i kad ništa više ne svira
Samo tišina
I zvuk zvona sa crkvenog tornja
Bammm
Bammm
Bammm
Spavaj...



Zadar dva - Prgomet
Kličevica Skradin Most Perković Garišta
Trideset i sedam kuna
Nije ni puno
a bome ni malo
Pripremite sitan novac
Izvolite, sve je tu
Hvala i sretan put

Hvala i vama
Sretno...