Kako piše T-portal, jučer se u Splitu dogodio pravi kulturološki šok. Ajde, baš dobro da nam se u ovakvim letargičnim vremenima dogodi i po koji šok, ali šokovita vijest nije vezana uz neku atraktivnu izložbu, predstavu alternativne kazališne skupine ili možda koncert Amy Winehouse u Spaladium Areni, već se zapravi radi o svojevrsnom "performanceu" u kojem su sudjelovali mladi nogometaši Dinama prošetavši splitskom rivom odjeveni u trenerke sa sportskim obilježjima svoga kluba i zamislite čuda - tom prilikom ih nitko nije prebio!?

A kako se dalje navodi u članku, incidenata nije bilo jer je tako odlučila splitska Torcida. Jezgra Hajdukovih navijača 'čuvala je leđa' mladim predstavnicima velikih rivala i Dinamova djeca su se u Zagreb vratila prepuna sjajnih uspomena.

Za razliku od autora članka koji je oduševljen, mene je ova vijest rastužila.

Mislim heeej - incidenata nije bilo jer je tako odlučila splitska Torcida!?
A da je Torcida odlučila drugačije?

Okej, svaka čast na odluci splitske Torcide, mislim čak da ovaj primjer može biti zanimljiv i za neke buduće posjete Splitu.
Eto recimo, neće nas previše začuditi kad se za mjesec-dva dana, skupina gostiju iz Kragujevca prošeće splitskom rivom, a nitko ih ne bude napadao jer će im leđa čuvati članovi Hvidre.
Isto tako, splitskim ulicama će se prošetati nekoliko skupina homoseksualaca i queer subkulture, ali im se naravno ništa lošeg neće dogoditi jer će odmah uz njih biti pripadnici mladeži HDZ-a.

Sjajno! Za svakog gosta možemo angažirati barem dvojicu uredno evidentiranih sa zavoda za zapošljavanje i tako ćemo jednim potezom riješiti nekoliko problema - neće više biti nezaposlenih, svi naši gosti biti će sigurni i u svoje domove će se vraćati puni lijepih uspomena.

Opet moram ponoviti jednu rečenicu iz jednog od prethodnih postova - u nenormalnim vremenima, oni normalni su u stvari - nenormalni...

Konačno, zašto bi itko u Splitu trebao čuvati mlade Dinamovce? Ili preciznije - zašto bi bilo tko trebao napasti i vrijeđati mlade sportaše samo zato što su se drznuli prošetati ulicama "protivničkog" grada u Dinamovim dresovima?
Zašto bi netko tko je u bilo kojem pogledu različit, zaslužio da se na njega obrušimo bejzbol palicama, da ga ispljucamo i prigodno pošaljemo tamo odakle je došao?

Jadni su gradovi i zemlje u koje nitko ne dolazi, koji zatvoreni u svoje čahure ne dopuštaju nikome sa strane da remeti ustaljene običaje. Jadni su ljudi koji ne prihvaćaju nekog tko je drugačiji od njega bojeći se da će mu ovaj drugi nanijeti ne znam kakvo zlo, donoseći drugačije običaje, drugačije poglede, drugačije ideje... Ni u kojem slučaju ne želim reći da se treba odricati onoga svoga, posebnoga, naprotiv, jedno ne isključuje drugo, tuđe poštuj a svojim se diči, zar tako nešto ne bi trebalo biti prirodno?

Različitost je bogatstvo.
Na žalost, mnogi od nas to još ne razumiju.
Konačno, kako bi izgledao ovaj svijet da postoji samo jedna boja, samo jedan ton, samo jedan miris...