Hoće li se ikada u ovoj zemlji barem jedna stvar dogoditi "normalno?"

Objava registra branitelja i do jučerašnjeg je dana u svakoj prilici izazivala polemike, prijepore i žučna sučeljavanja, jedni su bili za, drugi protiv, treći malo za, a više protiv, četvrti obratno, peti su opet imali sasvim stoto mišljenje...
Uglavnom, u našoj maloj zemlji za velike budalaštine, ništa se drugo i nije moglo očekivati od ovakvog "diverzantskog" upada u virtualni svijet pa se danas mnogi blagoglagoljivi tipovi očekivano bave pitanjima koji blage veze sa stvarnošću nemaju. No, svako čudo za tri dana, uvjeren sam da će se već idućeg ponedjeljka naša javnost baviti nekim drugim krucijalnim pitanjima tipa kojoj li je fufici ispala sisica na crvenom tepihu.

Osobno, nemam ništa protiv objave mojeg imena i prezimena na tom popisu. Ako do podataka o mojem sudjelovanju u Domovinskom ratu, može bez problema doći bilo koji djelatnik Ureda za obranu ili službenik Erste fonda, ne smatram problematičnim da ta ista "velika tajna" bude dostupna svekolikoj javnosti. U biti, ovakav "registar" kakav je osvanuo na internetu, ne razlikuje se previše od telefonskog imenika, osim imena i prezimena, naziva postrojbe i nekakvih datuma, tu nema ničeg posebno zanimljivog.
Ono što me puno više smeta u čitavoj priči jest činjenica da javnost od šume ne vidi drveće. Svi se bave nekim podacima koji su potpuno nebitni. Navodno, na tom popisu postoji 500 000 branitelja, pa što!?

U tih pola milijuna ljudi ubrajaju se i oni koji su se nekih davnih dana u jesen '91 samo slikali u odori, tipa pripadnika "sportskih satnija", "kulturnih bojni", "brigada pčelara, filatelista i ljubitelja leptira" i sličnih kombinacija. Također, u tih pola milijuna "branitelja" također ulaze i svi oni koji su makar nekoliko dana bili mobilizirani, a takvih nije bio mali broj. Znači li to da baš svi oni danas imaju ogromne povlastice, velike mirovine i ne znam što još sve ne!?

Stoga se nije zgorega zapitati kakva li su to uopće danas posebna prava branitelja? Evo, reći ću vam na osobnom primjeru. Ja sam sasvim "običan" branitelj, nisam junak, nisam Rambo ni Sava Kovačević, nisam ranjenik, nisam invalid, nisam stradalnik, uglavnom, sva svoja famozna prava ostvarujem na osnovu gotovo četverogodišnjeg "ratnog puta." Neko kratko vrijeme nakon rata bio sam oslobođen od plaćanja participacije kod zdravstvenih usluga. To je već nakon godinu-dvije ekspresno ukinuto. Imao sam pravo kupiti jedno vozilo bez plaćanja trošarine i falablogu, to vozilo me još uvijek dobro služi. Danas imam udjele u fondu Hrvatskih branitelja u vrijednosti otprilike desetak tisuća kuna od kojih godišnje pokupim dividendu od 200-300 kuna. I to je manje - više to!

Eh da, samo da se na čas vratim na tu "povlasticu" kod kupnje automobila. Kako su nam bili odredili vremenski rok u kojem smo morali iskoristiti tu mogućnost ili je zauvijek odbaciti, takvu situaciju su najbolje iskoristile naše drage banke, naime, ponudile su nam kredite pod vrlo "povoljnim" uvjetima tako da sam sve ono što sam uštedio na neplaćanju poreza i trošarine, obilato preplatio banci!
Tako isto ili vrlo slično, događa se i kod svih ostalih prava i povlastica, vrhnje uvijek bere netko drugi!

U biti, meni je najveća povlastica što sam nakon svega ostao živ i zdrav. Ostalo me uopće ne zanima. Ipak, nakon svega, kad slušam sve ove priče oko sebe, osjećam se dvostruko izigranim. S jedne strane, izigran od onih koji su svoje sudjelovanje u ratu na ovaj ili onaj način ipak debelo naplatili, bilo kroz (ne)zaslužene mirovine, stanove ili političke karijere, a s druge strane izigran od onih koji niti dana nisu proveli na bojišnici, koji su se skrivali i izbjegavali pozive za mobilizaciju, a pogotovo od onih koji su u to vrijeme dali petama vjetru i hrabro "ginuli" na braniku Domovine tamo negdje po minhenskim bojnama. Takvi pojma nemaju kakav je to osjećaj odlaziti na bojište ne znajući hoćeš li se ikada više vratiti svojoj kući.

No, život ide dalje.

Za danas je najavljen prosvjedni skup radnika u Rijeci.
Radnika koji opravdano strepe za svoju budućnost. Strepe od neizvjesnosti za sebe i svoje obitelji.
I friga im se što je bilo u prošlosti!