Premda nemam običaj prelistavati albume s požutjelim obiteljskih fotografijama, priznajem kako se ponekad nije loše ukrcati u taj vremeplov pa još jednom poletjeti kroz sve svoje godine. Istinu govoreći, možda bih ja sam s vremena na vrijeme i bacio pogled na stare albume kada bi ih uopće imao! Iskreno, sve te stare fotografije su mi još uvijek razbacane po nekim škafetinima i škrinjicama. E sad, nisam stoposto siguran mogu li se stare kutije od cipela svrstati u "škrinjice" ali eto, računam - čim sadrže neko blago, zašto ne?

Upravo mi se jučer jedna takva kutija, ničim izazvana, odlučila katapultirati iz bespuća zaborava, s najgornje police ormara tresnula na pod i u trenu se pred mojim očima rasulo stotine fotografija...

To je bio znak!

Kao neki divovski jastuk s kojim lebdiš preko mora sjećanja.
Čak i do onih dana koje i ne možeš pamtiti...



Drugi rođendan...



Prvi "glazbeni" koraci...



Prvi balun...



Didin kar...



Prva uloga Snješka Bijelića za novogodišnju priredbu u prvom osnovne



Dani mladosti...



Prvi rođendan moga sina



I opet isti krug...



Bože, kako sve to brzo prođe...


Bilo je dana sretnih
Bilo je dana tužnih
Bilo je dana sivih
Dana plavih i zelenih
Žutih i crvenih
Bilo je dana obojenih nijansama koje i nemaju svoga imena

Ali da nije tužnih dana, ne bi bili ni svjesni onih sretnih

Danas je moj sretan dan
Danas mi je rođendan
Danas dolazi proljeće
Simbolično baš!

Hvala svim ljudima koji su ostavili trag u mom srcu i koji me nadahnjuju
Hvala svima koji su mi pomogli da mogu biti to što jesam