Kerum je ukrao almanah

06.11.2009.

Da si bilo koga u Splitu prije petnajst-dvadeset godin priupita zna li za Keruma, devedeset i devet posto svita bi ti reklo: „Aaaa, kako ne, to je oni karikaturist!“

I je, živa istina, danas na žalost pokojni Tonči Kerum, bija je u to doba numero uno šta se karikature, satire i općenito zajebancije tiče, bija je i ćaća i mater humorističkoga lista „Berekin“ (isto tako pokojnoga), a zahvaljujući žaokama i strelicama koje su pogađale sve vrste guzonja na istaknutim položajima, Tonči je odradija lipi broj dana u pritvoru i razgovora sa „bezbednosnim“ službama.

Kako je posli počeja rat i zavladala demonkracija, Kerumovo ime se nekako manje spominjalo, sve do jedne Hajdukove utakmice, tamo neke devedeset pete-šeste, kad sam na dresu jednoga igrača primjetija velikim slovima ispisano - KERUM. U to je doba taman počela moda ispisivanja prezimena igrača na dresovima pa sam po tome skonta da je to stoposto neki novi igrač Hajduka. Onda sam vidija da je ovi igrač KERUM doda balun svome suigraču kome je isto tako na leđima pisalo KERUM. Asti sto, ovo ima bit da su braća!? Kako ja to nisam zna da dva brata Keruma igraju u Hajduka?

Totalna zbunjoza je uletila kad je balun doša do trećega igrača i zamislite i ovi treći je isto bija KERUM!?
I četvrti!
I peti!!
Svih jedanajst- KERUMI???

A onda mi je neko lipo objasnija da to nisu imena igrača nego da se radi o jednome mladome i uspješnome poduzetniku koji ima trgovačku firmu i koji je za tu utakmicu uletija ka Hajdukov sponzor.
A-haaa, a to je to...



Danas su zavladala neka druga vrimena i ritko ko će se više sitit karikaturista Tonča. Njegov prezimenjak, isto je Kerum, ali s puno manje smisla za humor, nekadašnji vlasnik jedne male butige na Brdima, danas je vrhovni gazda, Bog, batina i bejzbol palica, sve u jednome...



Sićate li se onoga genijalnog filma „Povratak u budućnost?“ Točnije rečeno, nije se radilo samo o jednom filmu, to je bila trilogija s Michaelom J. Foxom i Christopherom Lloydom u glavnim ulogama.



Michael je glumija običnog teenagera Martyja, a Christopher je bija ludi znanstvenik Doc, koji je izumija vremenski stroj, istina, još neusavršen, ali ipak funkcionalan. Taj stroj ih je baca vamo-tamo, čas dvadeset godina naprid, čas dvadeset godina natrag, uglavnom njih dvojica su u svim tim peripetijama morali utjecat na razne događaje u njihovome gradu Hill Valleyu.

Kako svaki film ima svoga negativca, u ovom slučaju je tu ulogu preuzeja izvjesni Biff, najobičniji buzdo i bahadžija, totalna šteta od čovika, koji je uz sve te osobine koje su ga krasile, naravno bija zainteresiran za Jennifer, istu curu koja se sviđala i našemu Martyju. Inšoma, taj buzdo Biff je nekako dokučija čime se ova dvojica bave pa se jednom prilikom sakrija u vremenski stroj i odletija s njima u tada daleku 2015. godinu.

Biff se na tom izletu u daleku budućnost dočepa nekakvog sportskog almanaha u kojemu su bili zapisani svi sportski rezultati unatrag nekoliko proteklih desetljeća. Kad su se vratili u onu „normalnu“ godinu, Biff je počeja zarađivat ogromnu lovu na kladionicama jer je za svaku utakmicu zna kako će završit, sve je u tome almanahu pisalo crno na bilo.
Ubrzo je posta glavna faca u gradu, svi dućani, kafići, hoteli, restorani, galerije, pizzerije, sve je za kratko vrime postalo Biffovo. Bija je gazda svih sportskih klubova, poduzeća, dječjih vrtića, apsolutni vladar života i smrti. Na svim najvećim zgradama u gradu kočoperilo se njegovo ime, on je bija gradonačelnik, sestra predsjednica Gradskog vijeća, a još za najveću nevolju, Fani, pardon, Jennifer je postala Biffova žena!

Poala brale, šta su sve Marty i Doc tribali napravit za ispravit tu povijesnu nepravdu, uglavnom, morali su se ponovno dočepat tog famoznog almanaha, vratit ga u budućnost i time ispravit tijek događaja i ponovno ga dovest u normalu.

I sad, kad uspoređujem taj famozni Hill Valley sa današnjim Splitom, nekako mi se same od sebe nameću nezgodne paralele.
Ne bi tija grišit dušu, ali neko će se u ovome gradu morat odvažit i drznit upast u gradonačelnikov ured pa oduzet almanah našem Biffu jerbo me strah da će ovo sve vrlo brzo poć uprdec.

Od karikaturista do karikature i nije tako dalek put!
Pogotovo kad se juri vremeplovom.





<< Arhiva >>