Sa zadnjim danima ljeta opet sam na čarobnom otoku, neka začudna sila me u posljednje vrijeme sve više privlači k njemu toliko snažno da već imam osjećaj kako polako postajem domaći.

Da, evo me opet na otoku dovoljno dalekom da i nakon svih dosadašnjih brodočašća još uvijek uspjeva zadržati dozu tajanstvenosti i egzotičnosti, ali s druge strane opet toliko bliskom da mi putovanje do njega uvijek bude ugodno i ne previše zamorno.



Nedavno je na emisiji More na HTV-u prikazana reportaža sa Silbe, u kojoj su u kratkim crtama otkriveni tek dijelići njezine privlačnosti i otškrinut dašak onog vrlo posebnog ozračja koji vlada na ovom otoku. U svakom slučaju prava poslastica za nas silbofile...

Nakon što smo se još jednom, barem preko televizije nauživali dobro poznatih slika, prilog koji je trajao nekih pet, možda šest minuta, voditeljica iz riječkog studija završila je slijedećim riječima:

I kako reče jedan pjesnik i zaljubljenik u Silbu ...
Otok kapetana
Kapetanskih dvora
Omeđenim visokim zidovima
Otok neuzvraćenih ljubavi.
Čudesan otok...

Hej, hej, hej, heeeeeej...
Pa to sam ja!?

Uhhh, ne mogu vam opisati kakvi su mi trnci prošli kroz tijelo kad sam prepoznao svoje riječi pa iako nisu posebno istaknuli odakle su ih prepisali (sram ih bilo!), bio sam neopisivo zadovoljan.
Ako nešto iz moje priproste glave može toliko dobro dočarati čarobni otok da me već citiraju na televiziji – heeeeej, pa kud ćeš boljeg komplimenta.

Pjesnik i zaljubljenik, hm...
Dobro, zaljubljenik definitivno, ali pjesnik, o la la...
Uhhh...

Dooobro, vratimo se mi sa pjesničkih visina na prozne razine.

Iako mi povremena samoća zna biti vrlo ugodna, svjestan sam da s njom ne valja pretjerivati, petnaest-dvadeset minuta svakoga dana sasvim je dovoljna vremenska doza za defragmentaciju misli i osjećaja. Nema smisla ljepotu zadržavati samo za sebe, a ovoga sam puta ljubav i ljepotu Otoka podijelio sa vjerovali ili ne – šest žena!
Bez malicioznih primisli, molim lijepo!

Moja Admiralica, zatim legendarna Žena od mota, dražesna Mala Sirena, prekrasna skandi-ljepotica Hydee, Buba vladarica cvijeća i po prvi put u našem društvu – Mej, jednom rječju - artistica!

Mislim, da se razumijemo, nemam ja ništa protiv muškaraca, ali zašto muškarci u posljednje vrijeme sve nekako izbjegavaju moje društvo – e to mi je već prava enigma!
Bili su pozvani, ali svi su odreda "imali posla".
A dobro...
Nije meni mrsko sa ženama.
Yes little duck!



Kako se Silba baš i ne odlikuje stijenovitim gudurama i visokim planinama, plan i program našeg boravka spontano se nametnuo sam od sebe, stoga smo većinu vremena proveli u vrlo relaksirajućem ritmu kombinirajući pješačenje do dalekih i skrivenih uvala s kupanjem u još uvijek sasvim ugodno toplom moru.



Sa zalaskom sunca, slijedile bi uživancije na friškoj ariji uz slasne delicije na stolu i razgovore ugodne do sitnih noćnih sati.

U rano nedjeljno jutro, đir po opustjelim silbenskim ulicama.
Ni traga onoj ljetnoj živosti, tek rijetki prolaznici, ali ovaj mir mi donosi jednu novu, za mene do sada nepoznatu dimenziju Otoka.

U portu na Šotorišću miruju brodovi, rujanska utiha obojana hiperrealizmom, zrcalno more uz krikove galebova...











Na drugoj strani otoka, na Žaliću, podvodni arheolozi se pripremaju na ekspediciju, a na mulu je privezan ribarski brod "Belica".



Friška riba, netom ulovljena, divota jedna, salpe sve jedna lipša od druge samo trideset kuna, palamide, skuše i srdele po dvadeset, da čovik ne poviruje...

Otočki ritam i blues, tako slatko zavodljiv, slasno povodljiv...



Poželih ovdje ostati zauvijek, ali život je obično na jednoj, a snovi na drugoj strani vage, a naš je jedini zadatak koliko-toliko održavati prividnu ravnotežu.

U zadarsku luku uplovili smo zajedno s prvim mrakom, ali opijeni suncem i morem jednoglasno smo zaključili da nam se još ne ide doma.
Bio bi preveliki grijeh protrčati kroz Zadar tek tako.



U posljednjoj ljetnoj noći, ležim opušteno na zadarskim orguljama i slušam more kako diše.
Toliko mi je lipo da mi se svakakve misli vrzmaju po glavi...

Na koncu, nije toliko ni bitno kamo ideš.
Bitnije je s kim ideš!
U tome je kvaka.

Sve će biti dobro...