Kad god sretnem nekog poznatog nakon dugo vremena, obično na vjenčanjima i sprovodima, razumije se, a gdje drugo, nakon obaveznih uvodnih taktova sa "di si, a kako si" u pravilu uslijedi znalačko izbjegavanje direktnih pitanja o bivšim, sadašnjim ili možda budućim partnerima jer su takve teme u pravilu jako skliske i nezgodne, ali se vrlo brzo kao po nekom prešutnom dogovoru krene na, nazovimo to tako - neutralne teme, najčešće o dječici, o našim budućim pokoljenjima.
Obično me pitaju "u koji ti ono razred sad ide tvoj mali, šesti, sedmi, koji..." pa kad im se važno pohvalim kako već imam srednjoškolca, obavezno se začude i odrecitiraju prigodne stihove "poasti iruda, kako ta dica brzo rastu..."

Uistinu, danas dica tako brzo rastu a što je posebno zanimljivo, najbrže rastu - tuđa dica!
E, tako je to.

Prvi tjedni u novoj školi i u novim okolnostima donijeli su mrvicu straha, pinkicu ozbiljnosti, ali i more nadanja.

S nabavkom udžbenika nisam imao većih problema, namjerno kažem „većih“, ponajviše što nisam niti jedne sekunde proveo u redovima ispred knjižara, dokučivši na vrijeme kako se sve knjige mogu bezbolno naručiti i kupiti preko interneta. Za divno čudo, popis udžbenika, radnih bilježnica i ostalih neophodnih priručnika uključivao je mnoštvo raznih izdavača i moram vam priznati da su se najučinkovitijima i najekspeditivnijima pokazali upravo oni najmanji – naručiš danas i već sutra, najkasnije prekosutra, knjige su tu!

Za razliku od ovih malih koji zaslužuju sve pohvale, iz „Školske knjige“ su me malo zavlačili, ali ajde, to im opraštam, međutim, neugodno su me iznenadili iz Profila, vjerojatno jedne od najjačih ako ne i najjače tvrtke u ovom poslu jer moja narudžba već preko dvadeset dana luta bespućima profilske neozbiljnosti.

Prihvaćam da su im velike gužve, prihvaćam da imaju ogroman broj izdanja, jasno mi je i to da su se na svojim internet stranicama ogradili da u ovim vremenima, imamo razumijevanja ako malo i prekorače njihove uobičajene rokove isporuke koji iznose 3-5 dana.

Okej, imam razumijevanja, ali ako me pamćenje još uvijek dobro služi, 18 ili već 20 dana višestruko su veće brojke od onih proklamiranih tri do pet. Na internetu sve to izgleda divno i krasno, vrlo su ljubazni, susretljivi, sve pet, imaju čak i neki kontakt broj telefona kojega je doduše gotovo nemoguće dobiti. Dobro, valja priznati da su im poštarine najveće, ali su za uzvrat daleko najsporiji u dostavi. Uglavnom – sve naj!
No dobro, strpljen spašen...

Ipak, kako se ovaj današnji post ne bi pretvorio u posvemašno grintanje i besciljno lamentiranje, na početku drugog poluvremena, najbolje je nastaviti u slikopisno-revijalnom tonu.

Mada su nas ovih dana u doslovnom i figurativnom smislu zapljusnuli, a poneke meteopate čak i zabezeknuli kišni valovi garnirani grmljavinskim dežgracijama, još uvijek imam osjećaj da ovo ljeto nije dalo baš sve od sebe pa se usrdno nadam kako će nam ostatak rujna i osobito početak listopada podariti još pitomih trenutaka. No, čak se i u ovako tmurnim danima ipak mogu pronaći mići brodići kao idealni motivi za rujanske kartoline.





Iako predvečerja na moru nisu više tako topla i ugodna, posljednje zrake sunca još uvijek zrače posebnim sjajem...



Ova me slika podsjetila na jednostavnost i ljepotu, esenciju življenja na moru koja prebrzo nestaje iz naše zbilje - žena, čovik, brod i jedan bili galeb na provi...



Za razliku od domorodaca koji, kako vidimo, ne mare previše za sigurnost plovidbe i voze svoje barke onako nehajno, u primoštenskoj luci me razdragala ova dražesna Ingležina. Po izuzetno teškim uvjetima za pomorske manovre, ona je pod punom borbenom opremom hrabro zauzela svoj položaj na pramcu i nije sa sebe skidala prsluk za spašavanje dokle god nisu vezali svoj brodić s najmanje sedamnaest konopa provučenim prema svim mogućim stranama svijeta. Nema šta, prava paukova mreža od veza!



Za one koji su se posljednjih godina zabrinuli da u Dalmaciji nema više galebova, evo jedne slike koja to spremno demantira.

Klasična priča, plaža, zgodna turistkinja i mnoštvo galebova oko nje u nervoznom i ludastom letu...



Lipo mi je
lipo mi je
moj galebe...



Hmmm, sad tek vidim da sam malo ispaštroća ovaj post, od dice priko knjiga do galebova.
Pa... ko zna, možda sve to čak i ima nekakve veze...