Bože mili, zar je već trideset godina prošlo?



Brojke su zaista neumoljive, one rijetko kada lažu pa unatoč tome što su sve te godine proletjele kao u trenu, evo još se i sad jasno sjećam te subote, petnaestog dana rujna mjeseca, godine tisuću devet stotina sedamdeset i devete...
Tog su dana naime, svečano otvorene osme po redu Mediteranske igre, u to vrijeme daleko najveća sportska manifestacija koja se ikada održala na ovim prostorima.

Osim samog Splita kao neospornog centra svita, koji je tih dana zaista u svakom smislu bio Cvit Mediterana, natjecanja su održana u okolnim gradovima: Hvaru, Omišu, Sinju, Stobreču, Supetru, Šibeniku, Makarskoj, Trogiru i Zadru.
Dva-tri dana prije samog otvaranja, Poljudska ljepotica po prvi puta je bila dupkom puna i to na generalnoj probi otvaranja igara. Tada su mornari "glumili" sportaše u mimohodu zemalja, ali sve ostale točke su izvedene kao i na samoj svečanoj ceremoniji te subote.



Na igrama je sudjelovalo 2408 sportaša iz 14 zemalja u 25 sportova.

Da se podsjetimo, to su bile godine hladnog rata, vrijeme kada su najveće sportske manifestacije redovito proživljavale teške trenutke i bivale znatno sakaćene brojnim bojkotima zemalja koje se iz ovih ili onih razloga nisu slagale s politikama država domaćina. Je li uopće potrebno napominjati - u Split su tih dana došli najbolji sportaši iz svih zemalja kolijevke civilizacije, bez iznimke i bez ikakve pomisli da bi itko od njih želio propustiti takav događaj.

U rujnu sedamdeset i devete imao sam trinaest i po godina, tek sam bio zakoračio u osmi razred osnovne, ali te dane ponosa i slave, dane Mediteranskih igara, zasigurno nikada neću zaboraviti. Sve, doslovce sve se odvijalo kao u najljepšem mogućem snu, moj rodni grad tada je blistao kao nikada do tada i takav sjaj se nikada više nije ponovio u njegovoj sedamnaest stoljeća dugoj povijesti.

Vjerujem da je današnjim generacijama sve ovo prilično teško shvatiti, ali vrijeme se u Splitu već trideset godina računa s jasnom vremenskom razdjelnicom - na ono "prije MIS-a" i ono "poslije MIS-a". Jednostavno rečeno, taj događaj je toliko snažno uticao na sam grad i svu njegovu okolicu da i danas s pravom možemo kazati kako se tu uistinu radi o jednom od najvažnijih datuma u njegovoj povijesti. Počevši od čitavog niza novih sportskih objekata koji su u to vrijeme predstavljali arhitektonske senzacije, preko obnove zgrade HNK-a, gradske luke, izgradnje hotela i ne znam ni sam više koliko novih detalja u samom gradu i okolici, sve je odisalo jednim općim poletom, zanosom i dobrom energijom.



U osnovi svega uvijek stoje ljudi, a naši ljudi su ne samo te godine, već doslovce od onoga prvog trenutka kad je Split dobio samu organizaciju, zdušno prionuli na posao, svi, apsolutno svi su željeli biti dio MIS-a, bilo kao graditelji, volonteri, pomagači...

Mediteranske igre u Splitu bile su snažna referenca za dobijanje Zimskih Olimpijskih igara u Sarajevu i Univerzijade u Zagrebu.
Da, možete me slobodno optužiti da sam jugo ili nostalgičar bilo kakve vrste, ali ovo su sve činjenice koje je vrlo lako provjeriti...
Gdje smo danas?
Zar nije žalosno da se Rijeka već toliko puta kandidirala za domaćinstvo Mediteranskih igara a nikako ih ne uspjeva dobiti!?
Zašto?
Hm... odgovore naslućujemo ali ih nemamo srca ni hrabrosti prevaliti preko usana.
Neću reći kako samo tada bili netko i nešto za razliku od danas ali... zaključak možete donijeti sami.

U svakom slučaju, Mediteranske igre u Splitu bile su veliki, bile su povijesni događaj, bile su nešto nezaboravno, gotovo fantazmagorično iskustvo, to su bili dani kad smo svi bili bolji, plemenitiji i vrijedniji kao ljudi.

Imamo pravo biti ponosni na te dane

Splite, evala ti bilo!