Nedjelja...
Ne djela se.
Ma... ne djela se i ovako i onako a ne samo nedjeljom.
Idemo na more.
Burica lipo očistila nebo, milina jedna...
Lombardini devet konja prede u škatuli ka zingerica.
Tapa-tapa, a kako drugačije...

U mojoj brazdi izronija jedan napredni poljoprivrednik iz Europske Unije.
Izletija iz trogirske luke ka bisna zvir, ore lola more ka Ferguson, ma šta Ferguson, ka John Deer...

Obožavam ovakve predatore na moru, gutače nafte, uh da je meni ovako...
Đelož sam, jesam, a šta mogu...
Ali.. šta je ovome poljoprivredniku, umisto da ide svojim putem, non-stop se vrti oko mene, ka da se oće kokolavat...
Najprije mi proša po livome boku, eno samo šta nije udrija u Donji Okruk!



Zavrtija mi se oko prove pa nabija gas, propičija prema Medeni.
Triba se i tamo pokazat!
Slovačka zastava vijori na krmi.
Bit će ovo koji njihov Jiri Todorek ili Zdenek Kerumček...



Razumija sam igru, to ti napredni poljoprivredniče u ulozi vještog pomorca, želiš da te ovjekovječim?
Pa šta odma nisi reka!?
Oooo, vidija sam puno takvih NU-ME kapetana po moru.
Da imaš jedra, ispuca bi na tebe pola kartice, ali ovako...
Aj dobro, šta ću sad od tebe!

NU-ME kapetan, opet se vraća nazad pa me opet zavalja po desnome boku...

O pa ti to imaš kokicu na provi, zato mi se oćeš pofalit!?



Lipo lipo, kokica ka šljokica!

Dobar si nema šta, svaka čast, aj sad možeš svojim putem.



Eto ti ga đavle, satrat će onu jedrilicu isprid sebe!



Ipak spas u zadnji čas, svi su priživili...



Ode konačno NU-ME preko Romanije, ovi, tija sam reć, priko Drveničkog kanala...



A možda čak i nije NU-Me, bit će sigurno čovik traži onoga morskoga pasa!?

Čovik humanitarac, a ja ovako!?

Đelož sam, jesam, a šta mogu...