S neskrivenim vas zadovoljstvom moram izvijestiti kako je dugoj, mračnoj i opakoj zimi konačno došao kraj i da upravo s početkom ovog vikenda koji je pred nama definitvno počinje buđenje prirode pa još jednom gromoglasno i turbojasno kažem - proljeće je tu!
Kako znam?
Oooo, pa imam ja nos za to!
I to doslovce - nos, koji je bolji od svakog senzora, meteorološkog balona i kugle za proricanje sudbine, nos koji čim osjeti pupanje najrazličitijih primjeraka biljnog svijeta započinje svoju veličanstvenu simfoniju u aaaaaa-pćiha molu...
Da, opet mi se probudila alergija na sve i svašta pa sad dok još ne započnem ovogodišnju terapiju s izvjesnim čudnovatim opojnim sastojcima koji osim što mi suzbijaju kihanje, kao neželjenu nuspojavu u pravilu donose primisli poprilično nepoćudnog sadržaja.
Nisam kriv, bloga mi!

Idemo dalje za iste pare!

Čini mi se da sam već nekoliko puta napominjao u svojim postovima i to obično u trenucima kad bi me zakačile ljubičasto-narančaste minute, kako ove moje piskarije po svemu sudeći nemaju prevelikog smisla jer da to nešto vrijedi već bi se na ovaj ili onaj način uspio "prodati". No, kad vidim tko se sve do sada "prodao", onda mi to čak i ne padne toliko teško. E sad, nije mi namjera nešto se tu hvalisati na koje su sve strane virtuale i reale do sada odlazili moji postovi, ali u posljednje vrijeme prilično snažno osjećam kako svakoga dana u svakom pogledu sve više nazadujem.



Ma ne, naravno da se zezam ali ako je suditi po određenim dimnim signalima koji dolaze sa strane našeg milog i dragoga pružatelja usluga, nešto se jako jako čudnovato događa... Recesija je očito uhvatila maha u glavama odgovornih.

Eh da sad ne odlutam stranputicama moram vam se nešto pohvaliti. Ne, nisam gostovao na "Pola ure kulture", niti me moj Trogiranin Siniša Svilan angažirao na nekom od grozomornih projekata Nove TV, a konkurentsku RTL televiziju mi je pametnije niti ne spominjati. Ne, ništa od toga! Ali ono što povezuje Sinišu i mene je zamislite - trogirski škver! Da, da, prije nego što je postao medijski mogul, SS je nekoliko godina tukao škversku ruzinu, kako mi to već romantično kažemo....



Ne znam ni sam koji je tome točno razlog ali nekako u posljednje vrijeme primjećujem novi polet u okvirima "ruzinave žice", pa unatoč svim dubiozama, nebulozama i katastrofičarskim najavama, mi se još uvijek ne damo. A jeste li znali da mi osim brodova i gubitaka uspješno proizvodimo i pravi pravcati "korporacijski magazin!?"
Zove se "Škverska besida!"

E sad vam dolazi ono pravo - Brod u boci je postao kolumnist "Beside!"
Pa ljudi moji jeste li svjesni da je to veći uspjeh nego da mi moje vrle umotvorine izlažu u šarenim tiskovinama EPeHa-a ili da ih recimo najavljuju oni redikuli iz "Golih vijesti"...



Moram priznati da je prilično zgodno vidjeti svoj članak u tiskanom izdanju ali eto, kako sam blogerski deformiran, ipak mi nedostaju komentari da barem približno znam na čemu sam. Ovako samo gledam svoje kolege kako nešto sami sebu mrmljaju u brodu pa mi je sve to nešto sumnjivo. Šta stvarno misle, đava će ga znat!

A ja se samo toplo nadam kako mi se neće dogoditi da razapet između svih ovih poslovno-spisateljskih ponuda (u povjerenju - radi se o iznosima sa šest nula, ali pssst...) jednog dana izgorim u ognju paklenom ka nesritni Krnje...