Svaka čast svim mogućim diesel i otto motorima, plinskim i parnim turbinama, nuklearno pogonjenim monstrumima, ali plovidba morem, barem za moj pojam, jedino je prava kad ste veslima ili jedrima direktno „prikopčani“ na ogromni modri respirator pa se snalazite po tom beskrajnom prostranstvu snagom svojeg uma, vještina ili osjećaja.

Stoga šuškanje motora i miris nafte na moru doživljavam gotovo uvijek kao svetogrđe, ali eto, kako život nije samo satkan od romantike, onda sam u najvećem broju slučajeva prisiljen „prilagoditi se situaciji“.

No da ne duljim previše i zastranjujem u metafizičko-ontološko kontempliranje na zadanu temu, idemo mi zajedno na nešto konkrevetno.

Mlade i poletne snage trogirskog jedriličarskog kluba, ovih su se zimskih dana odlučile oživjeti prilično usnulu atmosferu barem što se mora tiče. Prilično je paradoksalna činjenica da je sam grad Trogir iako je u svojoj višetisućljetnoj povijesti gotovo pupčanom vrpcom bio povezan s morem i brodovima, u posljednje vrijeme okrenuo leđa svojem iskonskom duhu pa nas onda sve nebuloze i svinjarije koje se posljednjih desetljeća događaju na ovim prostorima usnulog grada baš i ne začuđuju previše.

Upravo zbog toga, sjajna je ideja da se ove godine po prvi put organizira jedriličarska regata za sve ono što morem može ploviti, a može podići jarbol i jedra. Naravno, natjecateljski aspekt takve regate sasvim je u drugom planu, najvažnije je prije svega – izaći na more, jedriti i uživati.

Ruta regate je jednostavna da jednostavnija ne može biti. Starta se ispred rive, plovi se prema zapadu do dvije i po nautičke milje udaljene hridi Čelice ispred Medene pa slijedi povratak u trogirsku luku.
Ovoga puta se na startu okupilo tridesetak plovila, od daski za jedrenja do suvremenih regatnih krstaša. Od optimista preko realista do pesimista pa zaobilaznim putem natrag...





Startalo se s povoljnim južnim vjetrom u krmu pa dok su jedrilice jurnule prema Čelici, spremno sam uskočio u prvi slobodni gumenjak da obavim svoj dio posla za "nejšional điografik". Naravno, da sve ne bi bilo previše jednostavno, u rezervaru nema dovoljno goriva a kako nemam nikakvih krpa, lancuna ili pumparica za razvit na jarbol i pojurit vjetrom nošem, privremeno svraćam u box na pumpnu stanicu.

Dok sam stigao do Čelice, najbrži brodovi su se već vraćali prema Trogiru...





A najbrži u ostalim klasama nisu previše zaostajali...







I najmlađi polako ali sigurno "okreću" Čelice...



Naravno, uvjeti su idealni za jedrenje ali za snimanje baš i ne. Valovi me bacaju u svim mogućim pravcima, taman kad "ufatim" dobar kadar, zapljusne me more, a sitna dosadna kišica daje i svoj obol...







Vraćamo se natrag u "orcu" prema gradu, netko s više, a netko s manje uspjeha...





Najbrži su već na cilju - regatni krstaš "Tudor" s Fabjankom Biočićem na kormilu.



Odmah za njima, ovoga puta peteročlana posada Solinga na čelu s "El presidenteom" Mihovilom Dekarisem.



A za njima svi preostali junaci O'kruške regate...









More jedara pod starim gradom ovoga je puta izmamilo prije svega dobru energiju, pa unatoč sumornim oblacima koji su prijetili da će pokvariti feštu pod jedrima, ova regata dobila je najbolji mogući vjetar u leđa.


*još 3...