Gledajući raznorazne kvizove na našim televizijma zasigurno se mnogi od nas, mahom nesvjesno i (re)aktivno uključuju u njih nadmećući se na taj način i s natjecateljem i voditeljem i pravoj maloj armiji kreatora zakučastih pitanja koji zasigurno čuče tamo u nekom kutu pa se smijuckaju kad se kandidati znoje, zamuckuju i predomišljaju.

Prije ove "blogerske" faze, kvizovi su mi bili prilično interesantni pa sam vrlo često gledajući ih dobijao onaj osjećaj "hej, pa i ja to mogu". Kako sam tako lako podlegao kvizomaniji, okrenuo sam jednom-dvaput broj za prijavu na "Najslabijoj karici" i gle čuda - već nakon dva-tri dana postao sam "ozbiljan" kandidat.

O Blože, zar je već četiri godine prošlo od toga tz tz tz...
Tih dana su mi omiljena literatura bile dječje enciklopedije tipa "Svijet oko nas". Ne biste vjerovali, ali u njima je skupljeno svo potrebno "opće" znanje ovog svijeta!
Enciklopedije za odrasle - ah to je već neka druga priča...
I ništa, oni koji me nešto duže čitaju već znaju što se dogodilio, uglavnom da se sad tu nešto ne prenemažem, otiđoh na "Kariku", pobjedih iz prve, pokupih pristojnu sumicu kunica i vratim se pobjednički domu svome.



Nakon početničke sreće bio sam maksimalno napaljen na korak dalje a on se u to vrijeme zvao - "Milijunaš".
Procedura je opet bila slična - zoveš onaj broj, oni ti postave nekakvo pitanje i to ne baš sasvim jednostavno i ako točno odgovoriš ulaziš u "bubanj" u kojem će se izabrati sto slučajnih kandidata koji su točno odgovorili u slijedećih 48 sati. Ako si sretnik pa uđeš među "sto slučajno odabranih", oni te pozovu i postavljaju daljna pitanja. Nakon toga je slijedio odlazak na snimanje, prolazak "najbržeg prsta" i... kasnije već kako ispadne.
E sad, vjerovali ili ne, tih sam mjeseci i godina sigurno nekoliko stotina puta nazvao ovaj broj, uglavnom bih dobro odgovorio na postavljena pitanja ali nikad, apsolutno nikad, nisam uspio ući među tih stotinu "slučajno" odabranih.



Ovaj aktualni kviz "jedan protiv sto", priznajem - ne sviđa mi se previše. Put do uspjeha čini mi se vrlo trnovit, pitanja znaju biti dosta teška, a kviz kao kviz "boluje" od iste statičnosti kao i "Milijunaš". Premalo pitanja - previše PePe-a. Uz to, ima dosta pitanja iz filmskog svijeta s kojima nisam baš "na ti" pa je sve to polako ali sigurno uvjetovalo da na ovaj kviz niti ne pokušavam doći.



Ono što me ponukalo na ovu temu, događaj je od četvrtka navečer, neposredno prije naše utakmice sa Šveđanima kad je nastupao jedan natjecatelj iz Ploča. Onako rokerski tip, razbarušenog imagea, bio je dosta siguran, krenulo sve u najboljem smjeru.
Tada mu je došlo jednostavno pitanje - koliko je visok Toni Kukoč?
Ponuđeni odgovori bili su slijedeći:

a) 201
b) 206
c) 211

Natjecatelj se našao u nezgodnoj situaciji i dosta se dugo premišljao, budući da mnogi od nas "od davnina" znamo da je uz Tonijevo uvijek pisalo da je visok 207!
I ništa, nakon kraćeg razmišljanja, natjecatelj pritisne odgovor pod "b" - 206 centimetara.
Svi očekuju prolazak dalje, ali na opće iznenađenje, Tarik govori kako je odgovor pogrešan i da je Toni Kukoč visok 211 centimetara!

Ma dajte, otkad to????
Iskreno, mislio sam da je neka zafrkancija, ali nije - natjecatelj iz Ploča, mislim da se Barbir preziva, "izletio" je iz kviza samo tako!
Nije u redu, nikako nije u redu.
Doduše, trebalo bi sad nazvati Tonija Kukoča za biti siguran, ali što se sigurnosti tiče, dobro znam da nikada, ali baš nikada uz Kukočevo ime nisam vidio ono 211.
Pa Krešo Ćosić je bio 211!
Ne znam kako će se ova priča završiti ali mislim da roker iz Ploča ima i te kako pravo na žalbu.



Što se mene tiče - "izgubit" ću se na par dana.
Čuvajte mi blog dok se ne vratim...