Mada nisam posve dokučio zašto je tome bilo tako, ali rapoloženja su mi ovih dana bolno varirala gore - dolje po sinusoidalnoj putanji pa još bez faznog pomaka, ma brate mili, skoro k'o jo-jo! Od nemila do nedraga, od beskraja do bestraga.
Čak mi je i jedna ciklonalna fronta niskotlačne viroze munjevito prošla kroz pritrujeno tilo, ali zahvaljujući brižljivo pripremljeninim zalihama serotonina, sve je prošlo ekspresno i bez trajnih posljedica.

Serotonin olitiga hormon sreće, nadasve je zanimljiva stvar. Dobro ajde, nije baš klasična "stvar" već blagotvorna kombinacija kemijskih supstanci ali ako je vjerovati nekim istraživanjima, razinu serotonina u organizmu, uspješno možemo održavati li čak pojačavati optimizmom, pozitivnim stavom i odnosom prema životu.

Isto tako serotonin, taj famozni hormon sreće, stvara se kao odgovor na hranu i proizvodi osjećaj zadovoljstva. Skok razine serotonina u mozgu dovodi do brzog nastanka osjećaja smirenosti i zadovoljstva.
A - ha!
Kažu kako ga ima u piletini, čokoladi, sirevima, jogurtu, jajima, a bome i avokadu. Do avokada iz vrta nije baš tako jednostavno doći ali zato ovih dana možemo uživati u enormnim količinama jogurta, točnije Bio-aktiva koji je počeo iskakati gotovo iz svake reklame, sedam stotina milijuna puta tijekom utakmica svjetskog prvenstva. Blože mili, drag mi je Bio-aktiv, nije da nije, koristan i zdrav nadasve, ali ako ovako nastave, bojim se da ću vrlo uskoro postati Bio-pasivan.
Čisto poželim one blesave nogometno-pivske reklame...



Uglavnom, obilate količine hormona sreće, ovih dana su nam podarili naši rukoloptači.

Iako se još uvijek ubrajam u izrazite "antilinologe" štoviše, još se i te kako dobro sjećam kakvu mi je navalu osjećaja izazvao naš rukometni izbornik nakon Olimpijade u Pekingu, sa zadovoljstvom mogu konstatirati da je naša momčad upravo spektakularno prevladala mnoge boljke koje su na prethodnim turnirima obilato bile prisutne u našoj igri. Naravno, ne umišljam da je to zbog moga posta.
Stoga mi uopće nije namjera posipati se pepelom i okretati pilu naopako pa sad tvrditi kako je ČokoLino genijalac, ali dobro je znati kako postoje ljudi koji iz upućenih kritika ponekad mogu izvući nešto dobro i pozitivno.
Igra protiv Španjolaca bila je gotovo blizu savršenstva, moram priznati da odavno nisam vidio takvu rukometnu bajku pa me upravo zbog toga živo zanimalo kako će naši odigrati protiv izvrsnih Šveđana i to nepunih dvadeset i četiri sata nakon furiozne predstave.

I kako su odigrali?
Još bolje!!!!

Pa ljudi moji je li to moguće!?
Ako je "španjolka" bila poslastica, "šveđanka" je bila prava Bajadera!
I znate šta, nakon ovoga me uopće više nije briga kako će naši rukometaši završiti ovo prvenstvo, ove dvije utakmice su bile najbolja demonstracija svih ljepota rukometa.
Mislim da se bolje ne može.
Ili se možda varam?
Bumo vid'li...

U svakom slučaju - evo sad ću biti toliko drzak i proglasiti Domagoja Duvnjaka najboljim rukometašom svijeta!
Ako još i nije u ovom trenutku, nije daleko dan kad će se oko ovog izbora složiti rukometna struka.
Taj "mali" jednostavno ima sve - brzinu, visinu, probojnost, snažan šut, sportsku drskost, interakciju s publikom.

Do-ma-goj Duv-njak!!!

A di je još "mali" Čupić!?
Genijalci!



Zbog nekih tričavih razloga koji su se prvenstveno ogledavali u liku tri "Mažuranića" za jednu jedincatu kartu, niti jednu utakmicu nisam uspio odgledati uživo u Spaladium areni, ali me zanimalo kakva je atmosfera u gradu pa sam nakon utakmice sa Španjolcima, odlučio nakratko skoknuti do rive očekujući "ludu" atmosferu po ulicama.

Taman sam uvatija dobro misto za parkirat, skupija digitalac ne bi li usličija nešto zanimljivoga, kad eto ti iznebuha dvi-tri cure od kojih šesnajst-sedamnajst godina, jedna se od njih zaletila brzo prema meni, unila se u facu i zakričila karikaturalnim mezzosopranom iz svega glasa:"Barbaaaaa pobijedili smo!!!!!!"

Barba!?

Osta sam ka trica!
Znam da bi joj moga bit otac po godinama ali ovo "barba"....

Isto tako znam kako nije baš preporučljivo na ovom mjestu direktno iznositi kakve mi je bludne misli izazvala ova maloljetnica, ali priznajem da mi ga je trenutno spustila u roku jedne nanosekunde.

Na razinu serotonina mislim, dakako...