Sjećate li se Andreje Šipek?

Andreje who!?
Ma kako se ne sjećate!
Andreja Šipek, zasigurno je prva djevojka koja je postala neupitna zvijezda «stvarnosnica» na ovim našim prostorima stisnutim između brdovitog Balkana, ravne Panonije i Jadranskog mora. Predstava za široke narodne mase koje su to doba prije pojave Severine, znale baratati internetom, zvala se «60 sati» i kako joj samo ime kaže, cjelokupna radnja se odvijala tijekom dva i po dana u stanu spomenute gospodične, tadašnje studentice zemljopisa.
Radnja vrlo zahtjevna - Andreja čita, Andreja kuha, uči, gleda televiziju, odmara se...a publika na internetu sve to marljivo prati i bilježi. Wow, kakav atraktivan scenarij!

Međutim, sve je to bilo tako-tako, nakon početnog zanosa, poneki neodgovorni pojedinci već su počeli izražavati svoju sumnju u zanimljivost i smisao takvog projekta, ali nesumnjivi forte fortissimo čitavog «šoua» dogodio se u trenutku kad je Andreja krenula u kupaonicu na tuširanje. Internet mreža tada je doživjela prvi potres zbog preopterećenosti sistema, gotovo čitava «umrežena» mužjačka populacija, u stampedu je nagrnula na Iskonovu stranicu samo da može «u živo» gledati rasprskavajuće mine, pardon – kapljice vode koje su se slijevale na obnažene Andrejine grudi.

Slijedećih dana, to je famozno tuširanje, u principu ništa neobičnije od svih naših svakodnevnih, postalo top-tema svih razgovora, Andreja je dobila svojih petnaest minuta slave, autori projekta su zadovoljno trljali ruke, a oni pronicljiviji su tada došli do slijedećeg zaključka – svi smo mi ćiribimbaši!





Šta je to toliko zanimljivo u otkrivanju tuđe intime, sam vrag će ga znati, ali očito je da se tom sirenskom zovu samo rijetki mogu uspješno odupirati. U ovih sedam-osam godina, sve naše vrle dalekovidnice s nacionalnom koncesijom, pokupovale se sve moguće licence za nove i nove stvarnosnice i to se marketinški gledano – pokazalo kao pun pogodak. Koliko god se mi s gnušanjem i gađenjem ograđivali kako «to nas ne zanima», kako je sve to «odvratno i degutantno», neosporna je činjenica da ljudi to jednostavno – vole!

U međuvremenu, mnogi su shvatili kako se, samo na prvi pogled jednostavno i bez puno truda, može postati «zvijezda» koju će svi prepoznavati na ulici, tražiti autograme, pozivati na «glamugrozne» prijeme, partije i sve ostale moguće «evente», barem do početka nove sezone s nekim novim likovima i budućim zvijezdama.

Moram priznati da televizijski producenti izvrsno obavljaju svoj posao jer su nove «stvarnosnice» sve pikantnije, intrigantnije, surovije i pogibeljnije za njihove sudionike. Ne doslovce naravno, iako me zaista ne bi začudilo da se već u skoro vrijeme pojave i prve žrtve
Reality-revolucije.

U kojem pravcu i dokle će sve to ići, postoje li uopće granice intime, kako one voajerske tako i one egzibiconističke, teško je pretpostaviti, ali meni je u ovom trenutku najzanimljivije do kada će postojati zanimanje javnosti da sazna zašto Pero krišom oblači donje rublje svoje žene, je li Barica izgubila nevinost na traktoru, kombajnu ili pak bunkeru iz drugog svjetskog rata, koliko je klamerica ukrao Đuro iz svoga ureda, kakvu tehniku koristi Matija pri kopanju nosa i još mali milijun sličnih «zanimljivosti».





Pa eto, budući da je došlo takvo vrijeme, razmišljam zašto se i sam ne bih priključio ovom surfanju na valu «iskrenosti» pa možda jednog lijepog dana otkrijem svojim vjernim čitateljima da sam ja u stvari – gay!!!
Neka vas ne nikako zavaravaju činjenice da sam svakodnevno okružen ženama, to mi je i tako samo paravan! Ko zna šta se događa iza paravana!?
Uostalom, sa ženama i tako razgovaram samo o temama poput prednosti i mana trendi Fendi torbica, skupljanju salveta ili svladavanju tehnike origamija kao i najbezbolnijim načinima depilacije i friziranja intimnih zona....
Eto, sad se slobodno mogu posvetiti pletenju i kukičanju...