S glavom u balunu, a s napumpanim balunom na rubu kaznenog prostora, viškom “nadrealina” a manjkom zdrave pameti , pogrešno pritisnutom kombinacijom znakova na tipkovnici umalo počinih tiješku griješku. Ne morate se brinuti, ne radi se ni o čemu fatalnom, to je i tako bila samo mala vježba rada “pod pritiskom”. Očigledno, nisam baš "na ti" s raznim pritiscima po jedinici površine.





Pomalo konsterniran najavama dalekovidničarskih meteorologa kako ovih dana imamo čast svjedočiti definitivnom oproštaju s ljetom, čak i s ponekim katastrofičarskim zrncem sijanja ozime panike, dođoh neplanirano u nedoumicu šta di kud i kako, jer sam imao unaprijed dogovoren sastanak s Morem.

Nije se lako sastajati s Morem kad sa svih strana čujete zabrinuto tuljenje s onim zlokobnim prizvukom “zvalo je grubo vrime”.
Ko je zva?
Di je zva?
Ja sigurno nisam!
Jeste li vi?
Niste?
Pa šta će nam onda grubo vrime?





Stoga, da ne duljim, sastanak s Morem ipak je uspješno okončan unatoč tome “šta je zvalo grubo vrime” i što je ljetno plavetnilo uglavnom zamjenilo šarenilo sivih nijansi, teme za mini-Odiseje u takvim prilikama uvik se nekako stvore same od sebe. Najprije nas je malo istriskalo jugo koje je u jednom trenu okrenulo na tramuntanu da bi se nešto kasnije opet pojavilo na pozornici u velikom stilu, pa opet da ne bi bilo dosadno , malo skrenulo na lebić i jugozapad i pred samo jutro ostavilo ogromne valove mrtvog mora. Malo su nas štrapale kiše, nešto malo više grijalo sunce, ali o tome ćemo detaljnije ipak nekom drugom prilikom.





Fotografski dio današnjeg posta ipak nije inspiriran najnovijim vijađom (bit će prilike i za to, samo kad se naspavam op.p.) nego je više potaknut iznenadnim daškom poznatih mirisa i okusa čudesnog Otoka, pa se u konačnici mogu svesti pod zajednički nazivnik ili zadanu temu svejedno - “sjećanje na Silbu”…











Oproštaj s ljetom!?
A ne ne, pričekat će to još malo…