Između mnogih kako konkretnih tako i apstraktnih definicija o moru i jedrenju, meni je svakako jedna od najdražih ona koja kaže da je “jedrenje poezija kretanja”. Iako smo ovih dana usmjereni na sportski i natjecateljski aspekt plesa pod jedrima, ne treba smetnuti s uma da je upravo jedrenje jedna od iskonskih ljudskih aktivnosti, još od onoga dana kad je nepoznat netko na svoje izdubljeno deblo nasadio komad grane i svečano raširio komad lancuna šta mu je žena donila u dotu…
Čisto sumnjam da je bolja polovica drevnog genijalnog nepoznatog netko-a, bila oduševljena umotvorinom hranitelja svoje obitelji, ali uzimajući u obzir sva tehnička postignuća i poboljšanja koja je čovječanstvo ostvarilo u tih tričavih nekoliko tisuća godinica – osnova “poezije kretanja”, u biti je ostala ista.
Jerbo i danas vjetrovi pušu na isti način, i danas podižu valove vrlo sličnim onima iz tih davnih dana…







Iako se u mnogim prilikama volimo dičiti našim morskim genima kao i tisućljetnom tradicijom pomorstva, brodogradnje i brojnih ostalih aktivnosti s okusom soli, jedrenje i kao sport i kao način “provođenja slobodnog vremena” još uvijek nije steklo legitimitet općeprihvaćene aktivnosti. Počevši od, za one neupućene – totalno nerazumljivog jedriličarskog načina govora prepunog čudnovatih pojmova poput škote, lantine, argole, muštramenta, orcavanja, pojavanja, ventama, pojalabande i brojnih ostalih čuda, do bolne činjenice da ovaj sport ipak iziskuje znatan broj šuškavih novčanica u džepovima roditelja koji u svojim mlađim snagama vide buduće šampione, jedrenje je kao takvo ostalo zarobljeno u jednom segmentu društva kojeg je teško općenito opisati i svesti pod zajednički nazivnik.











U svakom slučaju, siguran sam da apsolutno među svima koji se “vrte”u svijetu jedrenja postoji ogromna ljubav prema moru, igri i borbi s vjetrom i valovima u isti mah. Ponekad mi dođe žao kad vidim koliko je jedrenje kao sport napredovalo u tih nekoliko desetljeća koliko je proteklo od mojih prvih dodira s ovim sportom, naravno ne zbog ovih klinaca koje s oduševljenjem promatram na regatnom polju, već zbog činjenice da smo “u naše vrime” u odnosu na njih danas, bili uskraćeni u mnogo čemu. Počevši od brodova, opreme, pa čak i izbora klase, jer je tada bilo jako teško nakon “optimističke” faze, pronaći adekvatan brod, tako da su se naše “karijere” uglavnom prekidale upravo u toj fazi…











Naravno, strast prema “poeziji kretanja” ista je u tom krugu ljudi već desetljećima, pa nije rijetkost prije ili poslije regata vidjeti žustre rasprave između drčnih pubertetlija sa europskom i svjetskom reputacijom te onih nešto manje mladih seniora koji već podosta godina crpe mirovinske fondove…

Prednost ovog prekrasnog sporta svakako je u tome što omogućava potpuno sjedinjavanjem s morem, prirodom i njezinim ćudima. Provodeći svakog dana i desetak sati na moru, u vama su bude neki iskonski ljudski instinkti koji vam pomažu pronaći najbolji način ne bih rekao za borbu, već za suradnju s vjetrom, valovima i svim ostalim što već ide uz to.











Hendikep ovog sporta, svakako je u njegovoj “netelevizičnosti” i to ne zbog toga što regata u jedrenju ne bi bila nikome zanimljiva za gledanje, već prvenstveno u tome što se u jedrenju nikad, apsolutno nikad ne može predvidjeti točno vrijeme starta, duljine trajanja natjecanja i svih ostalih uvjeta koji će vladati na regatnome polju. Za razliku od brojnih drugih sportova u kojima točno znate da igrate utakmicu recimo u pet popodne, pa onda znate da pola sata ranije morate na zagrijavanje i da će utakmica završiti u toliko i toliko sati, u jedrenju je to praktički nemoguće. Uglavnom, od onog trenutka, obično tokom jutra, kad počinjete opremati svoju jedrilicu, pa svo ono vrijeme dok čekate signale regatnog odbora, odlazak na more, natjecanje u nekoliko plovova, do konačnog povratka na obalu, pranja, “kozmetike” i raspremanja , nerijetko prođe više od prosječnog radnog vremena zaposlenika u trgovinama ili sličnim djelatnostima.











Prva dva natjecateljska dana svjetskog prvenstva u jedrenju za klasu Laser 4.7, protekla su u najboljem mogućem redu i u svakom slučaju svi sudionici imaju dosta razloga za zadovoljstvo, u prvom redu jer smo imali odlične vremenske uvjete na regatnom polju. Manje-više stabilan maestral, jačine između deset i dvadeset čvorova, došao je kao naručen, napunio je jedra našim curama i momcima tako da sa četiri do sada “odrađena” plova, svi jedrimo u najboljem mogućem kursu…

Ma pogledajte ih, da mi nisu šesni…