Sanja Jovanović i Duje Draganja, ovog su vikenda postali svjetski prvaci u plivanju i još pri tom, onako kao usput - oborili svjetske rekorde. Mario Ančić je u nedjelju Hrvatskoj donio pobjedu u meču sa Talijanima u Davis Cupu, a samo dan kasnije obranio diplomski rad na splitskom Pravnom fakultetu.
To svi znate, sve ste čuli, priznajem - baš i nije najfriškija vijest.
Ali...

Svjestan sam činjenice da sportski uspjesi naših ljudi, imaju malo uticaja na život nas ostalih "bezveznjaka". Osim kratkotrajnog zadovoljstva i iskaljivanja navijačkih strasti, iskreno rečeno – nitko od nas neće živjeti bolje samo zbog činjenice da su Janica, Sanja, Blanka, Duje postali najbolji na svijetu.
Opet ali...
Sport je ogledalo života a ujedno i izvrstan pokazatelj mnogim «nesportašima» kako se može doći do željenog cilja. Za razliku od nekih prošlih vremena u kojima smo uspjehe postizavali uglavnom u kolektivnim sportovima, danas na svjetla pozornice izlaze neki novi klinci koji su poniknuli iz kućnih i obiteljskih radionica.
Zvijezde tihog obrta.
Istina, još uvijek smo jaki u nekim sportskim igrama poput vaterpola ili rukometa, ali to je dobrim dijelom zbog našeg genetskog materijala kojeg je oblikovao krš Dinarida.

E sad, zašto su uspjesi naših cura i mladića značajni i na neki način - indikativni?
Pa upravo zbog toga što je stasala nova "power-generacija" cura i momaka koji se nisu prepustili otkrivanju tople vode, već su samo počeli primjenjivati stari dobri recept - ključ uspjeha je u radu! Da, da – RAD je ključ uspjeha.

Znam da zvuči kao prvomajska parola, ali kad ogolimo činjenice do srži, onda uvijek ostaje stari dobri RAD.
Sportaši možda čak i nisu najbitniji u ovoj priči, oni su samo esksponent jedne pojave koja se događa tu pored nas a da je čak i nismo svjesni. Daleko od televizijskih kamera i svjetla reflektora, u raznim "neatraktivnim" djelatnostima, stasavaju "Hrvati nove generacije".
Pametni, obrazovani, vrijedni, zgodni mladi ljudi, koji poznaju struku, strane jezike i sposobni su bez ikakvog kompleksa razgovarati i biti ravnopravni s bilo kojom bjelosvjetskom "čunkom". To što u našem kaotičnom društvu još ne mogu doći do izražaja, druga je priča, ali o njoj danas nećemo.
Sumnjate?
Okrenite se oko sebe i prepoznat ćete najmanje desetak takvih ljudi. Samo...mi smo skloni svakome pronalaziti mane, pa čak i onda kad ih je zaista teško naći. "Eeee, znate, nije to baš tako - šaptat ćemo u povjerenju neupućenima - znam ja tu familiju, dida mu je bija ovakav, baba onakva, stric pijanac, tetka munjena..."

Znam da zvuči paradoksalno, ali smatram da je ovakve grandiozne uspjehe na svjetskoj pozornici, još najlakše ostvariti u sportu.
Znate zašto?
Zato što su u sportu pravila igre jasna, precizna, jednaka za sve i što je najvažnije – ta pravila se primjenjuju!
Vidite kako je dobro kad pravosuđe funkcionira!
Može se tu i tamo dogoditi poneki sudački kiks, ali to je više iznimka nego pravilo. Mogu vas zaustaviti jednom, ali kad-tad sve dođe na naplatu.

Stoga nije čudno da Blanka leti više od svih, jer joj nitko od sudaca ne može na leđa naprtiti uteg od dvadeset kila. Nitko ne može zaustaviti Duju i Sanju tako da ostalim plivačima dozvoli da plivaju u perajama, štoperica i metar su egzaktni, nema tu lova u mutnome..



Znam da je jučer na burzama bio crni ponedjeljak, znam da je gorivo opet poskupilo, ali...možda se ipak nazire svjetlo na kraju tunela. Na koncu opet se vraćamo na isto – sve je u ljudima. Hrvati "nove generacije" moraju dobiti svoju šansu. Čak i ako stari mastodonti braneći svoje pozicije to ne žele i učinit će sve da se to ne dogodi, nova generacija se jednostavno – mora izboriti za svoje mjesto pod suncem
Mora!