Zar nije lijepo vidjeti kako naše društvo raste i napreduje u svakom pogledu? Iz dana u dan sve smo više politički korektniji, tolerantniji prema ljudima i pojavama oko nas, pa u skladu s tim suvremenim stremljenjima volimo nekoć neugodne stvari nazivati korektnijim imenima...

Recimo, nije više uputno za nekoga reći da je lopov, silovatelj, prevarant, ucjenjivač ili ubojica, već se fino kaže – on je pripadnik «kriminalnog miljea».

«Pripadnik kriminalnog miljea» za divno čudo, postaje više nego atraktivna kvalifikacija.
Samo ćemo u trenucima nepromišljenosti za nekoga reći da je razbojnik, švercer ili lupež, a ne dao Bog da takva individua sazna za to, jer postoji čak i mogućnost da nas preko svojih uglednih odvjetnika optuži za nanošenje duševnih boli. Stoga ih je mnogo pametnije smatrati i nazivati tek nestašnim momcima iz susjedstva.

Nestašni momci voze luksuzne automobile, imaju skupe ljubavnice, pa nerijetko, unatoč notornom nedostatku stila, oko nabildanih šija nose zlatne lančiće višestruko vrijednije od iznosa mjesečne sindikalne košarice za prosječnu hrvatsku obitelj.
Takvi danas sve više postaju celebritiji, ulaze na velika vrata u etablirane krugove, među nogometaše, pevaljke i radodajke...
Mislim da nije daleko dan kada ćemo takve početi oslovljavati titulom «ugledni kriminalac».

Tako imamo prilike vidjeti u tabloidima, pa i u tiskovinama koji sebe vole smatrati «ozbiljnima», vrlo čitane i gledane, šarene foto reportaže o uglednim kriminalcima i to upravo pored stranica na kojima nas redovno izvješćuju o novostima sa europskih kraljevskih dvora kao i najnovijim događanjima u svijetu glamuroznog show-businessa...

Istinu govoreći, ove reportaže o «uglednim kriminalcima» se uglavnom odnose na fotke sa sprovoda nekoga od njih. Pomno se fotografira i dokumentira tko je došao na posljednji ispraćaj a tko nije, tko je poslao cvijeće, tko je nosio križ, tko je bio prvi s desne strane pored lijesa, a tko je pridržavao ucviljenu udovicu...

Tko zna, možda se iz takvih podataka da naslutiti novi poredak u Hadu nakon preslagivanja figura. Tko je pješak, a tko kralj...

Zanimljivo je i to kako se nestašnim dečkima iz susjedstva relativno često dogodi, da u trenucima kad sasvim opušteno režu sir i salamu za slasni sendvič, iznenada na nož padne neki slučajni prolaznik, ili na primjer u trenucima opuštanja dok kao respektabilni članovi lokalnog streljačkog kluba marljivo vježbaju gađanje, neki čudni tipovi, ničim izazvani ulete u prostor vježbališta!
Nesreće se događaju...

Ako se nakon takvih događaja, pukim slučajem i dogodi da netko od uglednih kriminalaca završi iza rešetaka, vrlo je pohvalno da se u zatvorima organiziraju razni tečajevi i večernje škole u kojima oni najsposobniji imaju mogućnost steći sva potrebna znanja za obavljanje odgovornog posla nogometnog managera
Naravno sve u svrhu resocijalizacije i brzog uklapanja u nova društvena zbivanja...

Neki će ugledni stručnjaci ovaj fenomen popularnosti nestašnih dečkića iz susjedstva pokušati opravdati činjenicom kako je naš narod vjekovima patio pod raznim tuđinskim vlastima, a upravo su odmetnici, hajduci i drumski razbojnici bili preteča «pokreta otpora». To je naravno izazivalo odobravanja i simpatije među običnim pukom, koji su u njima vidjeli oličenje bunta, borbe za pravdu i svekolikog domoljublja.

Naravno – domoljublje prije svega...To je najbrži put da drumski razbojnici postanu poglavari, uglednici i poduzetnici koji će u konačnici otvarati nova radna mjesta nekim naivčinama koji još uvijek misle da se do zasluženog mjesta pod suncem može doći znanjem, radom i poštenjem...