Baš se mislim prije neki dan da sam skroz zaboravija kako izgleda dosada?
Čoviče, otkad mi nije bilo dosadno! Ma moga bi reć da sam se čak i zaželija bokunić dosade.
Znate ono, kad imate tri-četiri ure isprid sebe a nemate blagog pojma kud bi i šta bi sa samim sobom a kamo li s još nekim drugim, trećim, stotim..

Dosada je luksuz, ko to danas sebi može priuštit dosadu!?
Ajmo mi ća dalje, u stvari nemam ništa protiv ove «nedosadne» faze, samo nek traje...



Jučer mi je bilo zanimljivo di god sam se okrenija. Dan je bio ispunjen kontaktima i komunikacijama, što virtualnim, ponešto auditivnim, a bome bilo je i onih licem u lice, da sad ne idem dalje u detalje...

Zanimljivo je i to da mi jučer jedan «bloger» ukra post!
I to da je barem bija neki post, nego onaj prigodni, benigni «valentinovski».
Komentator broj tri koji se potpisao kao «slučajni prolaznik» me upozorio da je onu jutarnju kavu sa znakom srca i tekst ispod nje, već vidio na nekom neobičnom mjestu do kojeg mi je čak i pokazao put.

Možete li zamisliti moje iznenađenje kad sam vidija da se mojom kavom i vrlim umotvorinama diči nekakav «Tonči44» sa Iskrice??? Do jučer mi nije niti bilo poznato da tamo na Iskrici isto pišu neke nazovi blogove. Rmpalija objavija svoj post pola ure iza mene i već skupija desetak komentara, njegovi čitatelji oduševljeni, sve divno i krasno, ha ha!!! Za pravo reć, ipak se malo potrudija jer je umisto onoga moga «srčeko» napisa «srculence» i još mi je neke rečenice maka ća jer mu se očito nisu uklapale u koncepciju.

Najprije sam diplomatski izrazio čuđenje i zabrinutost postavljajući pitanje kakvim se copy-paste čudom moj post našao na njegovom blogu, na što mi je navodni autor vrlo brzo odgovorio da o čemu ja to pričam, da je to njegovo djelo i tra la la la...

Nakon toga sam mu u nešto manje diplomatskom tonu objasnio da bih jako cijenio kad bi on taj post uklonio sa svog bloga. «Tonči 44» se ipak nije dao smesti pa me počastio s nekoliko epiteta koje ne bih sad ovdje rado iznosio. Ipak, nakon određenog vremena, ipak mu je došlo iz guzice u glavu pa je shvativši kako je otkriven, u narednih pola sata najprije izbrisao post a potom i sve komentare.

A moga me samo lipo pitat!



Nije to jedini put da svoje postove čitam na neočekivanim mjestima. Samo što se ovaj put izvjesni «Tonči44» pokazao kao totalni amater. Copy-paste metoda je brza i efikasna, ali lako se otkrije.

Profesionalci rade to daleko suptilnije.
Nedavno je u «Slobodnoj Dalmaciji» osvanuo članak, bolje reći komentar na netom završenu humanitarnu akciju «Petrova trudionica».
Čitam članak, čitam i vrlo brzo shvatim da u stvari čitam svoj post koji je objavljen prije nekoliko tjedana. Iste misli, isti komentar, isti ritam teksta, ali ipak riječi i rečenice znalački ispremješane kako ne bi došlo do neželjenih posljedica.
Ovo je samo posljednji primjer, a bilo ih je još nekoliko ranije.

Ma dobro, u krajnjem slučaju nitko nema monopol na misli, ideje, riječi i rečenice, smatram da nije problem da se i renomirani novinari posluže blogerima kao izvorom informacija, ali bi u najmanju ruku bilo korektno da istaknu i pozovu na svoju «tajnu vezu». Znam dobro, novinski papir nije «klikabilan» pa eventualno istaknut link i ne bi bio odveć značajan, ali ipak...

Tražeći svoje mjesto pod suncem, mnogi će očito posegnuti za, blago rečeno «nedozvoljenim» sredstvima, ali u krajnjem slučaju se pitam, kakvo li je to zadovoljstvo, kititi se tuđim perjem???
Vjerojatno je slatko i zavodljivo, ali nema vam tu sriće...
Sve to, kad – tad, dođe na svoje ...

Međutim, nema smisla da završavam grintajući, fala Bogu ima mista pod suncem za sve nas.
Petak je, kraj radnog tjedna, a zaredali lipi dani...
Ajmo ekipa, u akciju!!!