Nešto mi se čudno događa u zadnje vrime. Ne, nije to došlo odjednom, naglo, već nekako tiho, neprimjetno. Primjećujem kako sve manje sanjam. Ne mislim pritom na one prave snove, nego one koje nam se vrzmaju po glavi dok smo budni.
Naše želje,razmišljanja, očekivanja od života...

...Na pragu svojih dvadesetih bio sam laka roba...
(oprosti Đole na krađi, ali ovaj tvoj stih sam kad-tad mora iskoristit)
Da, vrzmale su mi se po glavi svakojake misli.
Seksualne naravi, uglavnom.
Mirjana, Željka, Sandra, Ivana, Sanja....
Osmijehe im pamtim, imena polako zaboravljam.
Ali bilo je tu i materijalističkih snova...
O tome kako ću jednog lijepog dana vozit turbo ludilo zapozvizdit makinju, kako ću imat vlastiti stan, raspalit HI-Fi uređaj dva puta stoiosamdeset wata, kako ću imat brdo love....
Kako ću jedno dana imat toliko love da više ništa neću morat radit...


Ma, nije opet da neću baš apsolutno ništa radit.
Posadit ću vinograd.
Masline
Trišnje
Višnje
Bajame
Imat ću oko kuće rajski vrt....
Rađale bi rajčice u rajskom vrtu...

Imat ću jednog dana i brod
Bili brod
Devet metara
Deset, bolje deset.
Dvanaest, još bolje.
Jedrilicu
Pa ću plovit. Moja mala i ja. Bez šušura motora. Ljubit se s valovima. Uživat
Pristajat u luke. I na škoje. Škojiće, grebene i hridi
1185 puta
I kročit nogom na 1185 jadranskih bisera.
Jedno lito put gori do Savudrije
Unije, Srakane, Susak...
Drugo lito put doli do Punte Oštre
Korčula, Lastovo Mljet....



Sve sam tada zna. Sve sam moga, Sve sam to ima u glavi....
I još puno dobrih stvari
Ima sam nekakav ludi osjećaj da će se jednog dana, kad-tad dogodit neko čudo, da se mora dogodit jedan klik u glavi kojim ću riješit sve probleme.
Kako vrime odmiče takvi osjećaji blijede.


Danas...Ne znam ništa. Ne osjećam ništa.
Znam da nema čuda, nema klika, ništa se ne postiže priko noći.
Realnost činjenica zasjenjuje čaroliju sna.
Samo radi kume moj, radi
Danas, sutra, prekosutra
Danas, sutra, prekosutra
Danas, sutra
Danas....



Danas mi je najvažnije da je moje dite živo i zdravo. Da sve bude u redu...
Ne sanjam više. Ne očekujem spasonosni klik.
Ma niti loto više ne igram. Bez obzira koliki je jack-pot
Možda i neću uspit povezat perlu sa 1185 bisera
Možda i neću posadit novi vinograd
Ali....dobro je
Živ sam.
Tu sam

Pa se pitam...
Odustajem li ja to polako od svojih snova?
Odričem li ih se?
Znam da nije u šoldima sve. Ima nešto i u nekretninama, dionicama, vrijednosnim kartušinama
Pa i nije potrebno raditi ama baš sve za interes.
Kako je korisno raditi nešto za sebe kad ne vodiš računa o vlastitoj koristi!

Čini mi se kao da me uopće više nije ni briga.
Prođu dani i dani a da i ne promislim o tome.
Samo mi nije skroz jasno je li to dobro ili nije?
Priznajem li ja to sam sebi nekakav poraz?
Ne želim li uopće razmišljati o nerealiziranim očekivanjima?
Ili mi materijalno više nije bitno?
Ko zna, možda je ovako i bolje, možda sa onim brdom love i ne bi zna dobro upravit.
Možda bi se oda porocima, vrag zna...

Ali...šta sam ja sad uopće upa u neke crnjake!?
Pa još sam mlad (tješim se)
Imam još vrimena
Puno novih ljudi dolazi u moj život.
Dobrih ljudi
Nije li u tome bogatstvo?!

Oću li sad ovo uopće objavljivat?
Ma neka ide, baš me briga!