Možda je slučajno, a možda i nije, ali u svakom slučaju ovo bi mogla ispast stalna rubrika „Ruža vjetrova petkom“ na Brodu u boci. Prošlog petka smo zajedno dozivali i uživali u maestralu, a danas okrenilo skroz na drugu stranu, pa je dobro razvalilo jugo. Ne bi me uopće začudilo da idućeg petka zapuše naravno – bura...





Po mojem vrlo stručnom mišljenju postoje dvije vrste juga.
Prvo je jugo od kojeg smo grintavi, nervožasti, njurgavi, nikakvi, svakakvi i od kojeg boli glava, a druga vrsta juga je ono od kojeg smo grintavi, nervožasti, njurgavi, nikakvi, svakakvi i od kojeg NE boli glava. Ono prvo je dakako puno češće, a danas je za divno čudo zapuvalo ovo bezglavoboljno jugo. Ako se nešto u međuvremenu ne izmjeni, naravno. Koliko to jugo ima utjecaja možete vidit i iz toga da je sad već subota ujutro, a ja još uvik ne uspjevam sastavit tri rečenice....

Vjerojatno je i mene pomalo «ćapa» ovaj virus «pomora blogova» pa ako ovo teško jugo još malo potraje, nemojte se čudit ako napišem da sam prazan i totalno bez inspiracije i da odlazim na neodređeno vrijeme. Sa bloga...
Lagat ću, naravno...
Jer dok puše jugo, nikakve važne odluke se ne smiju donosit. To se zna!





A za to vrime, u ovom otužnom, kišnom i tmurnom, više jesenskom nego proljetnom danu, nije mi preostalo ništa drugo nego da zgrabim svoj mali Olympus 6.0 mju i krenem u akciju.
Vjerojatno sam pod uticajem moga dragog Pupka Svijeta koja marljivo pohađa tečaj fotografije, pa joj ovako kao potpuni „naturščik“ i amater, kradem neka zrnca fotografske mudrosti

Čini mi se da je more razmažen i svojeglav glumac, pun dišpeta, pa baš u trenutku kad očekujemo neki spektakularni val, ono se potpuno primiri. Niko ne more ča more more.
Dočekat ćemo mi sigurno neki «dan velikih valova», pa nek sve pršti u visine.
Subota je.
Ajmo ća negdi!
Kretanjem protiv depresije!