Postoji li bolji osjećaj od onoga, kad ušuškan u tople i mirisne lancune kroz polusan osluškuješ kako vani rominja kiša, a budan si tek toliko da budeš svjestan kako je pred tobom blaženo nedjeljno jutro i da možeš lagano nastavit svoje snove?
Dobro, ovo je tek retoričko pitanje, vjerojatno postoji, ali nećemo sad u detalje. A još kad nakon buđenja uz miris tople kave otvoriš škure a istog trena te zabljesne blistavo plavetnilo vedrog neba, šta ti drugo preostaje?


Naravno, nismo ni svjesni koliko nam ugodnih trenutaka donosi svaki novi dan, jer ih uglavnom shvaćamo zdravo za gotovo, dok istovremeno stalno očekujemo nešto novo, nešto spektakularno, neku sedmicu na lotu koja će iz temelja promjenit naš život.

Ponekad je dovoljno krenuti samo nekoliko kilometara dalje od onih naših ustaljenih svakodnevnih ruta, pogledat poznatu sliku u nekom novom okviru, a još pogotovo ako si u dobrom društvu…





Jeste li znali da osim otoka, otočića, grebena i hridi, na našem plavom Jadranu imamo još i takozvane pseudo-otoke? I to čak njih pet!
Krk, Pag, Vir, Murter i Čiovo. Naravno, svi vi lipi i pametni moji čitatelji koji ste imali pozitivnu ocjenu iz zemljopisa, vrlo dobro znate da se tu radi o otocima koji su mostovima povezani sa kopnom. Pa onda u isto vrime i jesu i nisu otoci.

Ajmo se mi malo odmaknit od znanstvene terminologije, idemo u mali đir po meni najbližem pseudo-otoku, Čiovu. Isola Bua, tako piše na starim kartama. Danas smo po njegovom istočnom, splitskom dijelu, od Slatina pa još malo dalje, prema punti. Sa jedne strane Marjan, sa druge punta Čiova, dođu skoro ka Herkulovi stupovi. Doduše na onim pravim Herkulovim stupovima se ljube Atlantik i Mediteran, a ovde Brački kanal i Kaštelanski zaljev, ali odavno mi znamo ča je pusta Londra kontra Splitu gradu….

Ovo je za sada ostala jedna od rijetkih pitomih oaza podivljale kvazi urbanizacije. Za sada kažem, jer je prije kojih godinu dana u javnosti bombastično osvanuo megaultraturbo projekt kojim se upravo na ovoj lokaciji predviđa gradnja sasvim novog “modernoga mediteranskog grada iz snova”.

Pedeset nebodera po uzoru na newyorški Manhattan, velika trajektna luka s terminalima i golemim privezom za cruisere, stadion, koncertne dvorane, shopping centar, turistička naselja, luksuzne vile, umjetne plaže, ma bit će tu sva čuda ovoga svita. Promotor te zamisli je agilni mladi splitski poduzetnik Vicenco Blagaić, pripadnik nove generacije shark-managera.
Zgodni, pametni(za sebe), namirisani, ukusno odjeveni…Neću ih više falit da netko ne posumnja u moje sklonosti, ali o njihovim manje svijetlim stranama za sada neću, he he…

A dok “hrvatski san” na Čiovu ne postane “američko-europsko-kineska java”, preostaje nam samo da uživamo dok možemo u postojećoj “divljini”, pa usput napravimo koju sličicu za buduće generacije. Možda će ih naši praunuci pregledavat tamo u 22. stoljeću.

Najbolji način za odagnat ova razmišljanja je pješačenje od zadnjih slatinskih kuća, laganini uzbrdo, pa kud te noge odnesu…
A ako ne zalutate putem, doći ćete prije ili kasnije do “glave” Čiova. Tu će vas dočekat pogled na grad Split iz neobične perspektive.







Neobični su ovi mirisi i zvukovi koji nas okružuju. Tako smo blizu velikog grada a opet je sve nekako drugačije.
Na moru isprid gradske luke more jedara, "Mornareva" regata je u điru. Potmuli prigušeni zvuk motora velikih trajekata...
Već se diglo tri-četiri bofora juga, valjaju se valovi po kanalu, udaraju doli u litice, a kad se taj njihov zvuk spoji u akordu sa hukom kroz krošnje borova i čempresa, onda dobijete užitak skoro kao u Betovenovoj devetoj…

Ubrali smo i prve ovogodišnje šparoge. Baš su lipo došle uz nedjeljni ručak.



A i ja sam baš neki škrtonja! Oprosti Vice šta nisam mislija na tebe! Ne znam voliš li mumat šparoge, ali ako je odgovor potvrdan, evo dajem obećanje da ću odma iduće nedilje svratit na isto misto, pa ću ubrat jedan mac i nekako ti ih dostavit. Ne sumnjam da ćeš guštat u mirisu i okusu divljih šparoga sa Čiova.

Atroke ka u onima sa Manhattana..