Drag mi je broj devet. Nemam pojma zašto. I petica mi je draga. I dvanaestica. Ali devetka je ipak moj osoban broj. Znate onu bazu kad zbrojite sve znamenke svog datuma rođenja, pa opet zbrojite sve znamenke zbroja, pa....
Ma čekajte, da ne trubim bezveze, evo mog primjera...
2+0+3+1+9+6+6=27 2+7=9 i eto moje devetke!

Zašto ovo? Ma zato šta se bojim da ću je zamrzit. Zbog inflacije. Zbog hiperinflacije devetki.
Pljušte devetke sa radija, sa televizije, sa interneta, u supermarketima, hipermarketima. Ma šta kiša, ovo je tuča, krupa, grad devetki...

Manistra 6.99, keksi 12.99, mlijeko 4.99... cipele 899, zimska jakna 1299....
I te devetke su jedna od onih falših novitadi koje smo uvezli iz "naprednijih" zemalja.
Vjerojatno je svrha tih devetki da psihološki utiču na nas kupce, odnosno kako nas neki od milja zovu "potrošači". Da potrošači, taj me izraz uvik podsjeti na raznorazna trošila na struju... Pećice, mikseri, ventilatori, fenovi, pegle... Da, pegle pogotovo. Hajde da se peglamo...

Nisam dobre volje. Ma nisam...Ali rečenice koje pišem u stanju crnjaka nikad ne objavljujem. To čitam samo ja. Svoje misli. Svoje crne misli... Je li moguće da su to moje misli?

More me brige za moje dite, za moga Damira. Kakav sam ja kao otac? Kako biti bolji? Kako ga uputiti i ohrabriti za ulazak u svit i kojem svakodnevno pored nas prolaze razbojnici, ubojice i silovatelji? Kako mu usaditi prave vrijednosti? A jesu li uopće te moje vrijednosti one prave vrijednosti? Kako naći pravi put?

Imam jednu želju za ovaj Božić. Samo jednu. Nije velika, nije materijalna. Puno bi mi značilo. Kad bi se ostvarila...Nadam se... Virujem...

I moram još samo ovo reć. Zahvalit se. Od srca. Vama koji me čitate. Vama, koji ste mi uputili puno lipih riči tokom ovih šest miseci. Da mogu, raširija bi ruke da vas sve zagrlim. Sve zajedno...Vas velike ljude...

Sritan Vam Božić moji mali veliki ljudi! Volim vas...