Blogeri su čuđenje u svijetu. Čudna mi čuda. Evo i ja se čudim nekim stvarima, bićima i pojavama. Anatomskim. Na primjer, pitam se koji će klinac nama muškarcima bradavice na cicama. Čemu one služe, je li to neki povijesni zaheb? Negdi sam pročita da to zna bit erogena zona. Kod muških? Ma je, mo'š mislit. Muški imaju samo jednu erogenu zonu.
Zaštićenu ekološko-ribolovnu zonu, naravno...

Svako jutro dok gledam lice nepoznatog stranca u ogledalu, neispavanog lica i neurotičnog pogleda, nameću mi se ista pitanja, iste dileme.
Brijati ili se ne brijati, to je pitanje...



Pa kojega vraga nam uopće služe te dlačurine na licu? Bit će to sigurno relikt iz vrimena kad smo živili u pećinama (ne mi, nego oni drugi oni) i odlazili u lov na divlje beštije.

Uglavnom, brijanje je tlaka, brijanje je davež. Ma zašto više ne izmisle nešto čarobno, brzo i efikasno da se riješimo tih problema. Svakodnevno oko nas gledamo ogroman razvoj tehnike i tehnologije, stalno izmišljaju nove čudnovate napravice, ali napretka šta se tiče brijanja baš i nema.
Na početku moje brijačke karijere koristili smo one šugave aparatiće u koje bi se umetnija žilet. Ajme šta je ono bilo? Oštro, za poludit. To je bilo za bradavičaste svinje, a ne za ljude. Cili bi se iskasapija. Iz kupatila sam izlazija krvavog lica, izgleda sam ka da sam proša petu ofenzivu. A u to doba nam i nije bija baš širok izbor ovih vodica posli brijanja. Imali smo Pitralon i to je bilo to. I kad bi se natracka sa tim smrdljivim destilatom gnjilih krušaka i jabuka na onakvo iziritirano lice, preostalo mi je samo da zaurlam iz petnih žila.

Nešto kasnije su postali popularni oni jednokratni. Ma to ništa nije valjalo. Da jednokratni! Moralo se za jedno brijanje potrošit barem tri takva "jednokratna". Tupo, glupo, neupotrebljivo. Za popizdit.
Ali na svu sriću, izmislili su one sa dvostrukim žiletom. To je ipak bilo nešto bolje. Gillete Sensor, mislim da se tako zvalo. Pa je nova verzija bila Gillete Sensor Excel. Mogli su onda ubacit i GS Word Access PowerPoint. Pa je doša Mach3, pa iza njega Power Mach3, pa onda još i Mach3 Turbo... Jebate koja imena, čivik bi pomislija da se tu radi o svemirskoj tehnologiji. A u stvari, sve je to isto sr*nje, drugo pakovanje. Samo je svaki novi model sve skuplji i skuplji.

Na svu sriću imamo danas i aparate za brijanje. Ergonomske, prolagođene našem tijelu. Sa dvije, tri, pet glava...Priznajem da pomalo zazirem od tih aparatića. Nekako nemam povjerenja u te zujavce. Ne volim da mi ništa zuji oko ušiju. Imam osjećaj da mi se elektronski komarci vrte oko glave.

Onda opet i sam taj izraz "brijanje"! To je danas postala nekakva univerzalna rič koje može značit svašta. Čuj stari brijem da.... Ufff šta smo sinoć zabrijali.... Čovječe, slušaj kako onaj bend brije na stejdžu...Uglavnom brijanje je postalo glagol za sve. Brijem, dakle postojim.

Zove me prije neki dan Šime Šešula na telefon. Interesantno, taj tip me uvik zove u krivo vrime. Ili vozim, ili je spiza u pitanju, ili sam na jedno misto...Uvik, baš uvik, on pogodi kad ne triba. Šime je nadobudni pjesnik-manager. Šalje mi svoje pjesmice da ih pročitam, pa da mu dam svoje mišljenje. A šta ću mu reć, a da čovika ne uvridim? I zato me uopće nije začudilo kad mi je zasvitlija njegov broj dok sam ja bija maskiran u Djeda Mraza.

- Čuj stari, ne mogu sad, brijem se...- pokušavam ga uljudno odrebatit.
- Aaaaaa, pa šta ne kažeš, hmmm koja je sad u điru, ha? – i prekine vezu

A jebate, šta je sad ovi blesavi Šešula promislija, vrag će ga znat. A ja sam se stvarno brija. Mislim ono, fakat, znate...

Nisam nikad nosija bradu i brkove. Najduže sam bez brijanja izdrža desetak dana. Osjećaj je bezvezan, sve te nešto bocka, svrbi, kao da imaš paučinu po licu...I zato se brijem tutto completo. Ali danas suvremeni muškarci nose moderne brade. Ne one klošarske, neuredne.
Nego se to lipo oblikuje, pa ispadnu prave frizure na licu, to je umjetnost. Ili ono kad povuku samo jednu tanku crtu po licu. A može i dvi ili tri tanke crte. Kad god vidim takve tipove, promislim na to kako oni imaju višak slobodnog vrimena. Ma kad oni uspiju sve to tako fino oblikovat? Kako imaju strpljenja? I moraš pri tome pazit da to sve izgleda simetrično, geometrijski...Ko je meni kriv šta nisam moderan...

A šta žene vole? Eeeee, to je pitanje... Kako kad. La donna e mobile...
Iz mog skromnog iskustva, mislim da žene uglavnom vole kad smo obrijani. Ali isto koji put im godi i brada od dva-tri dana. I šta sad, kako im ugodit? Oću li se obrijat do pola lica, a drugu polovicu, ostavit. Ma biži, izgledat ću ka redikul, koja će me uopće poželit takvoga!

Aaaaaaaa... boing, boing...(ovo vam je onomatopeja koja vam mora dočarat da se lupam dlanom u čelo). Pa sad sam se sitija! Ovog trenutka sam shvatija u čemu je smisao ovih modernih frizura na muškim licima. To su te kombinirane bradice, i za ljubljenje i maženje sa našim boljim polovicama. Samo isto mislim da to baš i nije tako jednostavno. Vjerojatno to zahtjeva posebnu tehniku, vrag će ga znat....

Ajme šta sam zabuca sa ovim današnjim postom! Koliko sam vrimena potrošija, moga sam se pet puta obrijat. Daj ljudi pomozite, nabacite šta vi mislite o ovome, jer se meni sve izmišalo....