Pantan je močvarno područje nedaleko od Trogira, jedno od rijetkih preostalih na obalama Jadrana. Prije nekoliko godina je proglašeno posebnim ornitološko-ihtiološkim rezervatom. Prevedeno na naš svakodnevni jezik to znači da se o tom području nitko ne brine. Kako je u medije puno lakše doći po nečemu lošem nego dobrom, tako je Pantan u središtu medijske pažnje bio početkom ove godine kada je na to područje doletjelo nekoliko labudova zaraženim ptičjom gripom. Na sreću lokalnog stanovništva, brzo su reagirali “kokošbasteri” u astronautskim odijelima. I pokokali sve koke u bližoj i daljoj okolici. Svako čudo za tri dana, labudovi su već odletjeli, snijegovi su okopnili (čekaj,ovo je već nešto drugo ), uglavnom, od ptičje gripe nema više ni traga (barem u medijima).



Pantan je mala riječica, od izvora do ušća tek je nešto malo više od kilometra. Doslovce se ljubi s morem preko nekoliko kanala koji je spajaju s lagunom. Voda u njoj nije slatka nego bočata. Ponekad nije posve jasno teče li od izvora prema ušću ili obratno, ovisno o plimi i oseci. Čitavo područje pravi je raj za stotine vrsta ptica i riba.Veslajući polako malim gumenjakom ulazim u njihov svijet osjećajući se pomalo i kriv što im remetim mir.



Tek sad vidim koliko je teško onim snimateljima koji snimaju životinje u prirodi. Čim se približiš , odložiš veslo, uzmeš digitalac u ruke,oni kao po zapovijedi samo polete i prebace se stotinjak metara dalje. A kad aparat ugasiš i spremiš, cipli počnu iskakati iz vode ko blesavi. Dobro, vidim da nisu raspoloženi za foto session pa veslam dalje do izvora.



Na samom izvoru je malo jezero a pored njega su Mlinice. Spominju se u povijesnim ispravama već od 1239. godine. Nekada je ovo močvarno područje bilo znatno veće pa su žito i kukuruz za mljevenje čak donosili leuti,gajete i bracere kroz Riku, kako su je tada nazivali. Mlinice su prije nekoliko godina temeljito obnovljene, može se unutra puno toga zanimljivoga vidjeti a odnedavno radi i restoran.



Vraćam se natrag prema moru,sad ipak malo brže,glumim da sam na raftingu, iako nema brzaka. Ovo zelenilo odmara oči. Trstika,šaš i pirika, a da ne bi sve bilo savršeno, pobrinuli su se komarci Slijedeći put ipak nosim “Autan” sa sobom.