|
|
| ožujak, 2010 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Hmm..samo ispovjest jedne sasvim obicne djevojke :)
Dijelim s vama moja osjecanja,zelje,strahove :)
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
Veceras joj poklonite ljubav, samo veceras trazim to, da joj pokazete ljubav i da ju uputite na put. Veceras joj poklonite tamu, samo veceras trazim da joj pokazete ljubav u tami. Veceras ju vodite daleko, tamo gdje je njen duh. Veceras ju umotajte u bijeli carsaf, zakvacite ruzu o njenu kosu i pustite ju da osjeti sta je ljubav. Veceras ju ne napustajte, jer ce biti izgubljena. Pogledom ju pratite i zazelite joj mirnu dusu. Ona je predivno bice, stvoreno Bozijom rukom, ona je bijela sreca u ocima vjecne strasti, ona je apstraktno stvorenje. Ona je cudoviste ljubavi, ona je zar na usnama gresnika, ona je ona! Veceras joj pokazite obje strane ljubavi, veceras joj pokazite obje strane Mjeseca. Molim vas da ju ne napustate, ona je nemocna, ona je krha i njezna. Ne bih da se slomi ruza na vjetru, stoga joj ne dajte da koraca sama pored rijeke, ne napustajte ju, ni sada...ni tada...ni nikada.
Ne dozvolite joj da osjeti usamljenost, jer ona ima nekoga ko bi joj potvrdio ljubav. Niti da osjeti najstrasnije od sveg, a to je ponizenje. Ako se otvore putevi pred njom, nesluceni putevi i ako joj se pokaze svijet koji nije vise skucen niti pun mrznje, zatvorite joj oci. Uzmite paucinu vremena i zalijepite ju na njene ocne kapke, neka joj se trepavice naviknu na nevidljivo, neka joj oci odaju enigmu carolije. Cesto ne lici na sebe, njena koza se mijenja iz bijele u sivu, potom u crnu i najzad u bezbojnu. Njeno lice poprima bore vremena, usne smezurane, kapilari bijeli. Upoznajte ju, ali ne sada! Ona nece biti slobodna ukoliko ne podijeli neadekvatnost, nesavrsenost, svoje grijehe, nepotpunost, slabost, s njim. I ta suprotnost povezuje nju sa svim. Sva njena djela nose znak nedosljednosti i slabosti. Ali zato cete ju vi spasiti. Ona trazi da cuvamo njenu tajnu, a nije u stanju sacuvati ju ni sama. Na grani drveta zivota saplela se i rukama stiskala njegovo tijelo. Njena hladnoca nije izraz nje, ona je u dusi pak toplo, emotivno bice zeljno njegova dodira. Njega ne spominjem, jer nije vrijedan njene ljubavi. Istinito sve u ovim rijecima, koje se njoj cine grubim i s karakternim manama, kao da sam ja ona, a ona ja. Prema drugima i prema sebi se odnosi dosadom, ona nije krivac toga. Naucite ju stoga vi sta je ljubav. Otvorite joj jedna vrata i pustite neka sama pronadje put do njega. Ona ne poznaje srednji put, jer je poput ljubavi. Ona ce upropastiti ili spasiti sebe, ona ce unistiti ili ozivjeti njega. Sta se odjednom desilo s njom? Poput stijene se pocela odronjavati i rusiti, poput kamena se izmakla sudbini i zalutala u dubinu sume, odakle nije znala kako natrag.Vrijeme ne ceka. Sada ili nikada? Sutra je za nju nepoznanica, danas je proslost. Ne ostavljajte ju u tami, nikada! Ona je dobra gresnica, cije lice krije tajnu, ljubavnu. Veceras joj pokazite put ka nebu. Ako se odluci za to, ne sprijecavajte ju, njena odluka. Samo joj u ruke gurnite strijelu ljubavi, neka se dokaze kao ratnik, neka pobijedi sve prepreke i neka se otkine od okova blijedozlatnih preobrazbi. U njoj je strast za svojinom. Ona moze sve sto zeli, sve sto je si stvorila u svojim mislima. Ona nije kukala, nego se borila, ona nije zavrsila na dnu, nego se uzdigla. Ona nije metresa djavola, nego ljubav andjela. Na scenu stupa ljubav. U tami sa strijelom u rukama zavrsila na hladnom kamenu. Ona ce pobijediti, njeno srce je jako, ali njoj trebaju upute. Stoga joj veceras, u tami, podarite svijecu, neka obasja svoje maleno lice, neka se spoji s vazduhom i nacini od njega paradoksalnu misao. Neka sutnja ozivi, to je njena odluka. Koliko god bilo varljivo njeno srce, nada ju vodi tamo gdje njena podsvijest to zeli. Nazvat cu ju ratnicom, jer i zapravo i je. Borit ce se ovoga puta sama sa sobom, samo da ojaca svoj duh. Ne zeli krv niti mrznju. U tami sa strijelom i svijecom u rukama, borit ce se predivno stvorenje obasjano i mjesecinom. Veceras ce dokazati si sama kolika je njena snaga. Ona vise ne place, ni umor nije jednak onome sto njena ruka ozivljava.
Stoga joj recite vi da ce ju zgrabiti ruke ljubavi i oteti joj vazduh iz pluca. Pretvorila se u cedno, bijelo dijete. Lucidno djeluje njen glas. Privlacna i misteriozna. Zato ju ne napustajte, neka se osjeca sigurnije s vama u pozadini. Ne smijes vise plakati, o ti divno stvorenje! Recite joj vi da je to grijeh, grijeh su njene suze, ne dozvolite joj to. Cuvajte ju kao posljednju kap na dlanu, neka se osjeca voljenom. Neka pero ljubavi ispise na njenim usnama vjecnost. Ja cu u tami posmatrati nju i njeno ponovno radjanje. Ona zasluzuje njega i on nju...ja sam tama i vodim ju kroz zivot. O andjeli bijeli...ne napustajte ju nikada, ni tada.
****Pala sam,pao si...Ko da nas digne ****
Zivot me naucio brzo da prebolim...Sutra cu da se pitam... gdje smo sada,ko se kome nada... Ja tebi... Ti meni.. Jedno drugom.. ili pak sasvim drugim ljudima,stranim licima**Zivot ide...Ja zastala...na pola puta,dalje ne ide...
...U zivotu si sreo mnogo zena,ali oko ne vara..meni ravne nema.. Ja sam *PREVARA* najveca... nadmasih najboljeg** Ucenik nadigra ucitelja**
...Kao kockar koji stalno gubi,izgubismo sve na ruletu srece** Andjeo nikad nisi znao biti,a za djavola ne treba ti trud** Tvoj put vodi tamo gdje me nema.. No,jos uvijek kad mene nema prazan ti stol** Kafana ti puna al ´to nije to...
Doza Gorcine ujutro,doza Boli uvecer...svaki novi dan... tebi sam ja... ***
Strucnjaci smo... oboje podjednako...Sto zavolimo i unistimo... spalimo**
Nikad pepeo ne gori ponovo... a, * NAS * je ipak gorio dva puta**....Istim zarom kao i uvijek **
**Lagat ces ih,kao mene , sve varat ces ih...Da kajes se non-stop to je tvoj posao...
Odes,ja te vratim...Ucinim te slabim...to najbolje znam... Pratim te kao sjena,a iza tebe...toliki broj Zena !
**Na kraju...samo meni prastao si izdaje... mozda... mozda sutra oprostis jos nekoj**
**Kazu...u nadi je sve
u nadanju zivi se i mre***
Dan za danom ide,sjecanja ostaju,voljet ce te neke druge dok hladne kise padaju...
A,u svakoj kapljici kise naci ces moje ime jer samo one ce reci daleko je,zaboravi je....
Hladan,a tako topao januar prosao je...
Srce sam na dlanu dala,a to se,kazu,ne smije...
Voljela te snazno,vjerovala slijepo,pa, nekad mislim vrijeme je,zivot ipak mijenja te...napokon si shvatio da zbog tebe,OPET zivio je neko...
napokon si shvatio da si pogrijesio.... jer,zivio je i umro....
Negdje uz put sam te izgubila i molim sve da stane,na jedan tren da ti se vratim...
No,trajalo,bilo i proslo....
nisam uhvatila korak.....
pronasao si moju jedinu slabost...
otrglo se kontroli sve ono cim sam mislila da vladam,sve konce koje sam drzala u rukama....
jednostavno si pokidao...
A,ja,kao i obicno,silly girl...trazim i nadam se nasem mjestu na ovom svijetu...
Cuvam nas mali,beznacajni dio svemira koji nemamo,koji nam ni ne pripada...
Idem svojim putem....nema veze,mogu i sama....
naci se koja pruzena ruka,ruka ljudi kojima je stalo i do kojih mi je stalo,da me digne iz ponora tvojih obecanja koja su nista vise,no obicne,sitne,a tako bolne lazi....
A,ti odmakni se od ogledala,i pogledaj,pogledaj stetu koja ce uvijek ostajati iza tebe....
Sebicna nisam....
zaista nisam...
i tesko je to reci...
Ali,moram uciniti najbolje za mene...
Krecem dalje i bit´ cu to sto jesam....
Necu,ne zelim i ne mogu....jednostavno ne mogu gledati kako me vrijeme gazi,kako se svaka nova nada gasi....ne zelim da mi se jos jedna boja pretvori u sivu....TI,ljubavi,ne vrijedis toliko....
......NE......
Slusam vlastito srce i ovaj put,racunam samo na sebe....
Izgubila sam se radi onoga sto zelim,usla sam na voznju s koje zelim sici,odgurnula od sebe sve koji su mi bliski....ma,Ena,znas li zbog koga?"?"
..zbog jadnika...zbog mangupa i lopova kojeg neces naci ni pomocu trikova...
Hocu li naci izgubljeno...pitas se,iako znas da mogu....
Ispravit´ cu stvari,jer tako treba,preokrenuti svoj zivot...danas je taj dan....Sramota je spotaci se dva puta o isti kamen....
Preispitujem svaki potez,ne ponavljam iste greske,ucim na njima...ne sumnjam da ce mi se san ostvariti...ne sumnjam da cu te preboljeti....
Ne zelim dobiti igru,ako ne mogu igrati na svoj nacin....
Jer,znam,znas i znaju...nije dobro vidjeti svoje lice,a ne prepoznati se...ne prepoznati ono srecom ozareno lice,nasmijano svaki dan.....zato ovaj put igramo tvoju igru na moj nacin....
......Milo za drago....zivot ti sve vrati....nekom naplati vise, nekom manje...nekom na laksi,ali vjeruj mi tebi ce na tezi...no,opet na kraju smo svi isti....zivim za tren kad ce te onaj moj pogled,izgubljene duse,jednog januarskog dana zaboljeti do bola....zivim za tren da te dusa slicna tebi pogleda....da ti uzme sve...kao ti meni...da te zaboli do kostiju...da bol traje...traje i ne prolazi...da shvatis kako je....
...mozda tad,mozda tad cu s spokojom reci...
Dobila si i igru i rat....
A,do tad....
.....ako nista...
znam da sam zavrsila skolu i drugi put cu pametnije=).....
.....MORAM,ZNAM I HOCU....=)....
Tu sam. Stojim pred tobom onakva kakva jesam,ni losa ni dobra,ni najbolja ni najgora.
Nisam onakva kakva si htio da budem. Sudi mi! Nemas prava,ali nisi nikad ni mario za to. Nemoj ni stedjeti zle rijeci,nisi nikad,pobogu zasto bi sad? Povredi me jos jedanput,jos jedna lekcija,ne mari... Cutacu ovoga puta,posmatracu sve ono sto je nekada bilo tako vrijedno a sada tako nistavno je.
Ne vrijedja me vise nista tvoje,vrijedja me samo ova razocaranost.
Slusam te jos samo ovoga puta. Nemoj nikada vise da mi dolazis. Ne sa nevjerom,ne sa suzama,ne sa kajanjem,ne sa obecanjima. Sve je preraslo u ne moguce.
I zalim te jer znas da nijedne oci kao moje nece umjeti da procitaju tvoje. Znam da su niti tvojih grijehova na mom jastuku,znam da umires za njima,znam i da proklinjes sebe sto mi govoris sve ovo ali ti ne umijes bolje,a protiv sebe ne mozes.
Bila sam ti ona koja je tako vjesto umjela da hoda stazama iskusenja,ona sto grijesi,oprasta i voli,ona ciju ljubav je tesko prepoznati,a kada je prepoznas ona te odvede u zemlju cuda i bajku bez kraja. Dragi moj,steta sto si posustao na sredini moje price i sto ti se sada gubi svaki trag na putu srecnog zavrsetka...
Nemam vise sluha za tvoje snove. I ono sluha sto je ostalo sacuvacu ljubomorno za svoja sanjarenja.
Udahni dragi,izadahni,znam da se gusis. Steta,upravo izgubih i osjecaj da te zalim. Knedla za knedlom,svaka lomi te. Bogalj u dusi je zaista vrijedan zaljenja. Mene samo ne trazi,nikada...
Neka sve ono sto nekad pozelis da mi kazes ostane zakljucano, negdje... Ja te proklinjati necu,jer znam da ce ti najveca kazna biti kada ti vjetar sve to zakljucano donese u misli...
Imao si me. Izgubio.
Ehh i ovo danasnje vrijeme i sve vise.. ubija sve, tacno prihicki ubija polagano, ne znam do kad ce biti ovako, ali sto vise potraje bit ce nam gore, bar meni. Jucer si ponovo padao, ti bijeli ne sretnice, do kad ces mi nanositi ovu bol? Do kad? Neki te vole, voljela sam te i ja.. ali to je bilo nekad, vise te ne volim. Ne volim te jer me vise ne usrecujes, sad sam zbog tebe samo tuzna, i kad god tvoje pahulje pocnu padati, ja se osjecam sve gore i gore. Daj nestani vec jednom, nemoj mi to raditi! Bio si otisao i sinoc si se ponovo spustio na moj grad. Bila sam se ponadala da si za ovu godinu svoje zavrsio, alis am se ocigledno prevarila, ali sta je tu je, pretrpjet cu te i ovo malo, jos moza nekoliko dana, mjeseci i ti ces sigurno otici.
Da je on tu kod mene, ne bi mi smetao, voljela bi te i dalje, zbog njega, zbog srece koju bi mi pruzio. Ehh drago moje, da si bar tu, da nisi gradovima udaljen od mene, da si tu, da smo sad vani, da uzivamo u ovom snijegu. Tvoja obecanja " Doci cu.. " gdje je sad to, jos jedno pusto obecanje u mom zivotu koje nije ispunjeno. Znam prezivjet cu to. Ali zivim za taj dan, za dan kad ces doci, ispuniti to obecanje, ja vjerujem da ces doci, jos uvijek vjerujem. Mozda sam i budala zbog toga, ali ja ne mogu protiv sebe, svojih osjecaja. Pa sta mi se to desava, zasto sam sebi to morala dopustiti, da mi pridjes tako blizu, da povjerujem u tvoja obecanja, ja nisam nikad bila takva, i zasto sam se odmah prvi put morala opeci? Ja govorim da jos nisam, ali vise i ne vjerujem toliko u to tvoje obecanje...
Ovo nije jos jedan blog o mojoj proslosti, ovo je blog o mojoj sadasnjosti. Mozda je jedan od onih koji lice na moje zaljenje za necim i ne zadovoljstvo, zapravo o tome i cijelo vrijeme pricam, ali opet predstavlja mene, moje rijeci, moje misljenje, moja nadanja. Niko protiv sebe ne moze pa tako ni ja.
