|
|
| < | travanj, 2011 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | |
Hmm..samo ispovjest jedne sasvim obicne djevojke :)
Dijelim s vama moja osjecanja,zelje,strahove :)
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
Traziti put,a ne znati gdje.Cekati nesto,a ne znam sta.Pruzati ruke svakom ko prodje,a ne dobiti nista.Lutati i nadati se uzalud.Suze bez dna,snovi bez sna,noci bez noci..Sve sto svaki put ostane je tuga i bol .. neshvatanje i nemoc .. Padam na dno ,gubim volju za zivotom.
U ljudima trazim mir,trunku razumijevanja i ljubavi,a svaki put dobijem bol i suze.Kolika je cijena srece?
Zar ja srecu dobiti ne mogu,zar je ne zasluzujem?Tako malo covjeku za srecu treba,sitnice me cine sretnom ..lijepa rijec i osmijeh su za mene sva sreca svijeta.Zasto me ljudi uvijek pogresno shvate?Ljudi pogresno protumace svaku moju rijec,rijec bez rijeci,svaki korak u nepovrat..
Trazim nesto a ni sama ne znam sta?! Gdje vodi zivot bez zivota..Zivim,a odavno je u meni mrtvo sve..
Rijecima bez rijeci ne mogu opisati to sto osjecam,jer znam da cu opet dobiti nerazumijevanje.Svaki put kada vidim srecu,pokusam je dohvatiti ali opet padam u mracnu istinu..U istinu gdje je svuda bol,gdje su suze jedino ko te razumije.Bojim se zivjeti na ovom svijetu,na svijetu gdje ostajem neshvacena i povrijedjenja od ljudi koje volim i onih koje pocinjem voljeti..
Meni,mom zivotu je potrebna samo jedna mala sansa za srecu.Ali iskrena sansa,bez laznih pogleda,rijeci i nadanja.Svaki dan se nadam da je bas taj dan,dan moje srece..Svaku noc mislim kako je sutra dan,dan moje srece..a na kraju dan se opet tugom zavrsi..i opet pomislim kako ce mozda sutra biti bolje..
Cekam,i uvijek cu cekati..iako nikada ne docekam..kroz suze i bol cu ici ,i necu se predavati..
Trudim se razumjeti svakog',a mene niko razumjeti ne zeli..
Ne zelim nikoga povrijediti ,a povrijedjena ostajem..Nikome zlo ne zelim,a zlo dobijam..
Kroz zivot cu koracati dalje u sebi nositi svu tugu ,svu bol cu trpiti.. nocima cu suzama lijeciti sebe..
Mozda ce me jednom neko shvatiti..mozda.. ali ce kasno biti.. mene na ovom svijetu nece biti..a oni koji su mislili pogresno o meni,shvatice koliko su mi boli nanijeli..Jednom ce se kajati,mozda zaliti za svakom mojom suzom ..a ja cu kod Boga biti ,i moliti se za njih..Postediti ih svake boli koju su meni nanijeli..
Htjela bih biti djevojka koju bi nazivali naivnom zato jer vjeruje u nesto u sto drugi vise ne vjeruju.
Htjela bih nekome reci `volim te.
Htjela bih nekoga zagrliti i poljubiti ga.
Htjela bih nekome poslati ljubavno pismo, onako kao u stara vremena.
Htjela bih nekome reci koliko mi je bitan i koliko me ubija ta tisina izmedju nas.
Htjela bih nekome reci da se stvarno trudim i pokusavam napraviti najbolje iz ove situacije. Htjela bih zapjevati zajedno sa pticama.
Htjela bih bez straha opisivati svoju ljubav, davati joj sve epitete koji ju ionako nebi mogli ni priblizno opisati, jer nemoguce je opisati ljubav..Da li je to citav svemir obasut zvjezdama?Da li su to tek mala djeca koja si onako slatko daju poljubac u obraz?Da li su to starac i starica koji hodaju parkom drzeci se za ruke? Da li je to onaj osjecaj kad te stegne pri srcu i zacrvenis se, i sav naculis usi kad cujes da netko govori o osobi koju volis, jer jednostavno te previse zanima sve sto je vezano uz nju? Da li je to ono sto neki nazivaju vjecnosti? Da li je to kad pogled govori vise od rijeci?
Za mene je to sve od navedenog, i jos vise od tog.. Jer znate, mene nije briga koliko puta cu zaplakati zbog voljene osobe, nije mi bitno koliko ce njezino raspolozenje utjecati na moje, nije mi bitno da li cu ponekad zaboraviti najesti se od uzbudjenja sto cu ju opet vidjeti, nije mi bitno hoce li zakasniti pola sata i sto ce mi srce zamalo iskociti od nemirnosti..
Jer ja bih samo htjela voljeti.. i biti voljena..
