|
|
| < | ožujak, 2011 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Hmm..samo ispovjest jedne sasvim obicne djevojke :)
Dijelim s vama moja osjecanja,zelje,strahove :)
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
undefinedNeki ljudi ulaze u naše živote, ali brzo i izlaze. Neki ostaju neko vrijeme,ponovo odlaze,ali ostavljalju tragove na našoj duši, nakon čega mi nikad više nismo isti...
undefined
U suton sastavljen od oblika patnje i čežnje..Sjedim..razmišljam.. prostor ograđen stablima mog razuma.. prostor bez svijetla, bez glasova zatvoren u tijelu uspomena.. Dozivam tišinu.. Dolazi .. Zovem vjetar zaborava, da dođe da obriše tragove tuge, tragove prošlosti.. Dozivam vatru da spali moja sjećanja.. da spali ovo tijelo koje i zrak pretvara u ljubav.. Ali nema nikoga.. Tišina i ja .. I onda ponovno naviru sjećanja .. ..
Sve je propalo.. nestalo.. čari su se izgubile, u tvom pogledu je nestalo sjaja .. neki kažu, sudbina je učinila svoje.. Šta je ustvari sudbina?
Sudbina.. nekad sam mislila da smo to ti i ja.. i da, često se sjetim nas, .. Tebe kad među mnogo ljudi, onaj tako poznat miris osjetim..ali nema nas, ne postojimo, kao tajni put smo zaboravljeni.. i znam da više nikada neću čuti tvoje volim te, nikada se više nećemo smijati besmislenim stvarima, nikada mi više nećeš pričati istu priču nekoliko puta, nikada više nećemo zajedno maštati, lutati, sanjariti..Nikada se neće ponoviti dani kad smo samo mi sami sebi bili važni.. kad sam se kraj tebe osjećala tako sigurno, kad sam mogla osjetit otkucaje tvoga srca, svoju ruku u tvojoj, kad smo stojali zagrljeni i govorili da bi tako mogli ostati satima..... Sad postajem svjesna da nema ničega.. Tek ponekad poželim vratiti onaj zadnji dan kad je sve bilo gotovo..Dan kojeg sam se toliko bojala.. sada znam da bih sve uradila drugačije.. zadnji put bih ti rekla riječi, koje ovako neću nikada.. I da znam da ću umrijeti sutra, ili par dana kasnije,pregazila bih strah i poduzela sve što treba da zadovoljim svoju želju. Al nekako sam sigurna da neću umrijeti sutra, ni par dana kasnije..A i da hoću….kako bi to znala? Želja će ostati neostvarena.Nikad ti neću priznati.. Nikada..
Ako ikad prestanem da drhtim zbog tebe, biće to kad drhtaj pređe u skamenjenost mog tijela u lakoći patnje neke davno očekivane noći, očekivanog vjetra da dođe i obriše sva sjećanja...
