Tu sam. Stojim pred tobom onakva kakva jesam,ni losa ni dobra,ni najbolja ni najgora.
Nisam onakva kakva si htio da budem. Sudi mi! Nemas prava,ali nisi nikad ni mario za to. Nemoj ni stedjeti zle rijeci,nisi nikad,pobogu zasto bi sad? Povredi me jos jedanput,jos jedna lekcija,ne mari... Cutacu ovoga puta,posmatracu sve ono sto je nekada bilo tako vrijedno a sada tako nistavno je.
Ne vrijedja me vise nista tvoje,vrijedja me samo ova razocaranost.
Slusam te jos samo ovoga puta. Nemoj nikada vise da mi dolazis. Ne sa nevjerom,ne sa suzama,ne sa kajanjem,ne sa obecanjima. Sve je preraslo u ne moguce.
I zalim te jer znas da nijedne oci kao moje nece umjeti da procitaju tvoje. Znam da su niti tvojih grijehova na mom jastuku,znam da umires za njima,znam i da proklinjes sebe sto mi govoris sve ovo ali ti ne umijes bolje,a protiv sebe ne mozes.
Bila sam ti ona koja je tako vjesto umjela da hoda stazama iskusenja,ona sto grijesi,oprasta i voli,ona ciju ljubav je tesko prepoznati,a kada je prepoznas ona te odvede u zemlju cuda i bajku bez kraja. Dragi moj,steta sto si posustao na sredini moje price i sto ti se sada gubi svaki trag na putu srecnog zavrsetka...
Nemam vise sluha za tvoje snove. I ono sluha sto je ostalo sacuvacu ljubomorno za svoja sanjarenja.
Udahni dragi,izadahni,znam da se gusis. Steta,upravo izgubih i osjecaj da te zalim. Knedla za knedlom,svaka lomi te. Bogalj u dusi je zaista vrijedan zaljenja. Mene samo ne trazi,nikada...
Neka sve ono sto nekad pozelis da mi kazes ostane zakljucano, negdje... Ja te proklinjati necu,jer znam da ce ti najveca kazna biti kada ti vjetar sve to zakljucano donese u misli...
Imao si me. Izgubio.
Post je objavljen 30.03.2010. u 11:43 sati.