red bush
utorak, 04.03.2014.
Povijest
Povijest... Sama riječ upućuje nas da se radi o priči koja je nastala na osnovu vijesti ili obavijesti. Znamo da je ona pisana riječ koja nas vodi i upoznaje kroz vremenska zbivanja bliže ili daljne prošlosti. Znači, riječ je o nečemu što se već dogodilo, pa samim tim logično je da se to nešto nikako ne može mijenjati. Sve priče skupljene na jednom mjestu čine ono što nazivamo Povijest...
Trebalo bi biti i ostati pravilo kako je najvažnija Istina i samo Istina, što je daklarativno uvjerenje i želja onih što je pišu ili stvaraju.
Međutim, ipak, istina je daleko od prave istine. Istina je ta da nam se žele nametnuti nečija uvjerenja, nečiji interesi, nekakvi temelji na kojima će određeni čimbenici graditi budućnost. Tako imamo jako mnogo neovisnih i dokazanih povjesničara koji čim zinu ili nešto napišu odmah se da naslutiti kakva su njihova ideološka opredjeljenja i svjetonazori, odnosno kakvoj civilizaciji pripadaju. Takvi jesu samo obični pijuni trenutne politike ili sebičnih uvjerenja. Žele sebe i svoju istinu nametnuti svima, što nije temelj demokracije i istine nego jednosmjerni put prema ispiranju mozga i stvaranje jedne iluzije o vlastitom načinu razmišljanja i sagledavanja svijeta kroz prošla vremena, a cilj je uticati na sadašnjost i budućnost...
U zadnje vrijeme moderni povjesničari žele nam dati do znanja da je to ispiranje mozga ništa drugo nego li Vjera, odnosno vjerovanje u Boga. Žele nas osloboditi od tih teških i primitivnih okova da bi nas okovali vlastitim predrasudama i razmišljanjima, da bi nas poput nekakvih mesija ili svetih ljudi poveli do obećane zemlje, gdje bi se trebali klanjati onim svetinjama i vrijednostima koje nam oni sami odrede ili preporuče... Ne želim biti oslobođeni i osviješćeni demokrat njihove istine, nego želim biti zatucana i tvrdoglava ovca koja se ne želi odvojiti od svog pastira, od svog Gospodara, od svog Boga. Ali, zašto bi trebao vjerovati onima kojima sada vjerujem !? Zašto bi trebao vjerovati njihovim istinama !?... Razlog je jednostavan, a taj je što sam taoc vlastite duše, pa se slabo i jako jadno snalazim u materijalističkom svijetu. Da sam kojim slučajem nekakav moćnik onda bi bio taocem svoga položaja i posjedovanja moći, i bio bi zaslijepljen materijalnim bogastvom. Razmišljao bi potpuno na drugačiji način, a istina svijeta bila bi drugačija nego li kako trenutno razmišljam. Zato, te moćnike naravno da mogu shvatiti, kao što oni ne mogu shvatiti mene ili meni slične...
Nego, ostavimo se sada vjere, jer pokušavam dokučiti istinu o onome što se događalo kroz povijest. Ne razumijem da može postojati više istina koje su djelomično ili potpuno suprotne. Istina je da postoji samo jedna, ali tu smo zato svi mi, da nametnemo sebe, da bi opravdali sebe, da bi se uveličali ili prikazali u ljepšem svjetlu...
Ne razumijem da manipuliraju sa žrtvama, jedne stalno ističu, dok druge kriju kao zmija noge, uporno ih negiraju, a svako njihovo spominjanje jest oblik nekakvog zla i opasnih namjera. Ne razumijem da žrtva može biti opravdana ili neopravdana, da njena istina logike treba i mora biti uvjetovana bojom kože, imenom vjere, pripadanjem određenoj nacji, nošenjem odjeće ili uniforme, ili možda vrstom govora, odnosno odabirom svjetonazora. Tako, žalosno je kazati ili napisati kako su određene žrtve ubijene s pravom i pravim razlogom, tj. želi se ozakoniti i opravdati takve zločine. Nije li upravo fašizam dao sebi slično pravo, iz onih razloga koji su im bile zvijezde vodilje prema najstrašnijem genocidu i zločinama nad ljudskim rodom, točnije nad Židovima i drugim narodima. Nisu li se mnogi krili iza antifašizma da bi ispoljili vlastitu mržnju, zlo i genocid nad drugima, da bi se dokopali svojih podlih sebičnih interesa, da bi zgazili sve one koji su se nalazili na njihovom putu neke vlastite pobjede...
Tako imamo da je neko za nekoga heroj a neko zločinac, da se određene stvari veličaju a druge ocrnjuju (ne mislim na Drugi svjetski rat), pa tako imamo za posljedicu da se prava istina u potpunosti izgubi. U krajnjem slučaju ona i nije bitna, jer bitnije je osmisliti sebe, svoju politiku i ideologiju...
Kad se na prvi pogled sve sagleda, izgleda kako su prije vladali prljavština, neznanje, nemudrost, zaostalost, kako su neprestano divljali ratovi... A sada, mi smo na vrhuncu napretka, demokracije, humanosti, mudrosti i znanja. Svijet se jednolinijski razvija odozdo prema golje, a ta linija razvoja ljudskog roda vjerovatno bi trebala završavati negdje visoko na nebeskom svodu, odnosno u beskonačnim svemirskim prostranstvima. Zato mi i nije čudo kako je njihova poruka da nam Bog više ne treba, jer nas On samo sputava i ograničava...
O povijesti moglo bi se tako mnogo napisati, ali da li sam iza sebe ostavio nečistoću duše, jesam li se pomirio sa svojim vlastitim umom, želim li biti objektivan. Da li je ova moja ruka sposobna i dostojna prihvatiti se tako zahtjevna posla... Jesam li doista oslobođen vlastitih predrasuda, okova zablude... Jesam li umišljen da je sve u meni i u mojim rukama. Da li bi istinu tako lako prodao, da bi napredovao u društvu, da bi se materijalno obezbijedio, ili možda da bi duhovno podmirio sebe....
Mnogi povjesničari tako lako dohvate se pera ili tipkovnice... Izgleda da je Istina ponajmanje važna...
Oznake: karijera
