red bush
utorak, 31.05.2016.
ZLATNI OMOTI NAŠE BIJEDE
Smisao života... Svako postavi ga prema svojem viđenju i razmišljanju... Često bivamo njegovi tragači, a putokaze tražimo u mnogočemu. Tako, nekome je pravi smisao politika, nekome umjetnost, nekima znanost, ili možda vjera, odnosno šport ili nešto sasvim treće... Vidim i čujem, često mogu svjedočiti onima koji kažu da je to nešto ono što je kriminal, ili barem svojim djelima pokazuju kako je on uzbudljiv, izazovan, kako se kroz njega živi brzo i žestoko. Mnogi misle da je korupcija nešto što je pravo umijeće života, jer njihova mudrost, inteligencija i snalažljivost jesu ispred i iznad drugih...
Kroz te segmente društva i našeg života prolama se pitanje naprednosti i zaostalosti. Tako, mnogi za sebe kažu kako su napredni, dok će za druge reći kako su zaostali. Ali, što je to naprednost, odnosno kroz što se prepoznaje zaostalost. Koji su to kriteriji, i tko ima licencu da određuje i imenuje... Sjetim se pok. babe. Mene i brata ošišala je, u to vrijeme dok nismo ni bili pošli u školu, nekim čudnim i neprimjerenim stilom. Teško nam je bilo otići i susjedstvo igrati se, ali želja za igrom bila je jača. Svi su pucali od smijeha. Sva sreća da je otac ubrzo stigao iz Njemačke, pa je popravio ono što je ona uradila... Dvadesetak godina kasnije, kada se pojavio čuveni brazilski nogometaš Ronaldo, takva frizura je bila moderna. Oni koji su je nosili smatrali su se modernima, što je meni samom bilo jako smješno...
Dakle, znači li biti moderan imati neku čudnovatu frizuru, možda se istetovirati, probosti svoje tijelo nekakvim kuglicama, metalima. Je li moderan oni koji vozi skupocjeno i novo auto, onaj tko ima najnoviji mobitel, onaj koji se kreće među elitama. Ili, možda onaj koji zagovara neke nove načine i poglede života, onaj koji traži neke nove vjere, odnosno onaj koji sve dosadašnje naziva nečim staromodnim... Je li moderan onaj koji koristi sva nova tehnološka dostignuća...
Po meni sve su to samo pusta i obična pakovanja, koja žele reći da je njihov omot ono glavno, a sama njihova unutrašnjost nije i ne može biti bitna.
Vidim i čujem kako govore o sukobu ruralnog i urbanog, a o toj polemici ponajprije će progovoriti nekakvi seljaci iz grada (figurativno mislim)... Jer, takvi često ne znaju što govore, odnosno umišljaju i često su u sukobu sami sa sobom....
Kako je moguće da je jedan Nikola Tesla iz jedne primitivne sredine, uz to i još sin svećenika, postigao tako mnogo, odnosno bio je daleko ispred svoga vremena. Da li je njega Amerika učinila onim što je bio, ili je to nešto bilo u njemu samom. Čini li mjesto čovjeka čovjekom ili je potrebno otići na neko drugo mjesto da bi postali nešto više i bolje... Mislim, da takva mjesta određuju samo nečiju slavu i omogućuju mu bolje uvijete, ali ono što jesmo i što smo zaista nosimo negdje duboko u nama samima...
Mogu samo primjetiti jedan začarani krug u kojem se čovječanstvo kreće. Dakle, ljudi uvijek prave jedne te iste greške. Sva naša dobrota i svo zlo opisani su kroz usmena i pismena svjedočenja. Tek, mijenjamo omot i ukrase naših razmišljanja i življenja...
Oznake: biće bolje kad spoznamo sami sebe
