red bush
petak, 02.09.2016.
Vječita potraga
Možda sam dosadan sa odabirom tema... Ne znam tko i koliko ih svraća na ovaj blog, ali tvrdoglavost je moja uporna i prvenstveno pišem radi vlastite potrebe da nešto napišem... Ne znam stupanj moje naivnosti, mojeg neznanja, kojih se ne odričem i kojih se odreći ne mogu...
Isto tako, ne odričem se postojanja ljudske duše... Često sam mogao čuti od učenih i od nepismenih, od vjernika i nevjernika kako je život samo jedan, kako poslije naše smrti apsolutno nema, niti može biti nešto. Ne znam gdje su pronašli dokaze takvih tvrdnji, isto kao što ni ja ne mogu podastrijeti vlastite....
Tvrdi se kako je čovjek nastao od primitivnih majmunskih bića, odnosno od primitivnih jednostavnih jednostaničnih organizama, i za takve tvrdnje podastiru nam na tisuće čvrstih neoborivih dokaza i znanstvenih činjenica. Doista, izgleda kako jedino tupavi idioti mogu još tvrditi kako je Bog naš stvoritelj...Ali, ako moram ponijeti titulu tupavog idiota onda mi je ona tako draga i mila, draža od bilo ovozemaljske krune, nagrade ili priznanja...Izgleda kako je evolucija napravila propust u vezi mene samoga, jer nikako je ne mogu shvatiti, valjda je prihvatiti kao jedinu moguću istinu. Dok mnogi napreduju, idu naprijed, ja sam zatvoren u vlastitoj čahuri zablude...
Jasno mi je kako živa bića imaju sposobnost da se prilagođavaju uvjetima života, datoj okolini i trenutnim potrebama. Ako već govorimo o evoluciji onda se postavlja pitanje može li čovjek evoluirati do te mjere da, ako je već nema, dobije neku nevidljivu i nemjerljivu energiju, tj. vlastitu dušu. Može li njegova savijest, znanje i spoznaja evoluirati do te mjere da spoznaju postojanje Stvoritelja, tj. Boga...
Danas se vodi velika borba čiji je cilj duhovno otupljenje, čija je namjera uvjerenje kako čovjek nema dušu... Žele nas ubijediti kako smo sami stvaratelji i gospodari ovoga svijeta i svojega života. Dobro, dajte mi da budem gospodar i stvaratelj, pa ću drage volje prihvatiti takovu istinu, kao što moćnici, stvaratelji i gospodari ovozemaljski naši žele da budemo bespogovorni sljedbenici njihovih ideja, znanja i istina. Jer, u protivnom smo idioti, budale, neznani primitivci i zatucane ovce...
Da li je ljudsko znanje i spoznaja otišla tako daleko da tu upita i dvojbi više nema. Da li je sumnja u nešto pogrešan korak, ili bi trebali sve prihvatiti zdravo za gotovo. Zato, nikada nisam osuđivao ateiste, ili im zamjerao. Jer, ljudski je naše stalno propitkivanje, ono nešto što nas tjera prema izazovima, što nas nagoni prema istinama....
Naš Svemir, Galaksija, Sunčev sistem, ova Zemlja..., duboko su i široko more, ili beskrajni oceani... Mi ljudi smo moreplovci. Vjetrovi i oluje, naši kompasi i smjerovi vode nas i odvode u razne luke... Imamo razna iskustva i istine...
Nisam na nepotopivom moćnom brodu, ne znam da čitam zvijezde na nebu, sumnjam da se dobro razumijem u kompas... Plovim na malom čamcu, ali dobro znam kojoj luci želim doći i gdje baciti svoje sidro...
Oznake: evolucija znanja ili neznanja
