red bush
četvrtak, 31.03.2016.
GUBITNIK KOJI DANAS SLAVI
Koliko čovjek može biti objektivan i pravedan, i možemo li pojmiti pojam vlastitog sebe u svijetu u kojem živimo, u vremenu kroz koje prolazimo, u društvu kojeg naizgled osobno gradimo...
Nije čudno tako da su po nekima veći zločinci domoljubi koji su branili Hrvatsku nego "serbski ćaća" kojeg je Haški sud oslobodio, a koji se tobože bore za nekakvu demokratsku Hrvatsku. Vojvoda je zapravo kompezacija za Kosovo, i zasluga njegove "djece" koji glume jednu nezainteresiranost za cijeli slučaj, koji prave nekakve nevine face i koji se tobože bore za mir i pravednost...
Sve ovo nije slučajnost kada se kokarde mogu vidjeti na Europskom prvenstvu u vaterpolu koje se prije koju godinu događalo u Mađarskoj, pa zatim na košarkaškom prvenstvu u Njemačkoj. I doista, niko ne reagira, kao što je UEFA odmah reagirala kad je torcida dala podršku generalu Gotovini dok je još bio u Hagu.
I kao što vojvoda reče, ideja velike Srbije dovoljno je jaka i izražena sa ili bez njega. Doista, čovjek je rekao istinu... Međutim, kako god da bilo on je gubitnik, jer njegova zamišljena crta nije se ostvarila. Zato je bolje da je on dobio na sudu, a izgubio u domovinskom ratu, jer što bi vrijedilo da je osuđen na smrt a da se njegova i njihova namjera velike Srbije ostvarila na bojnom polju...
Smatram da bi i neki od tkz. demokratskih Hrvata sretniji bili da se ostvarila vojvodina želja, jer prije svega oni mrze Hrvatsku, a kao takvi misle da bi upravo oni svojim radom i dolaskom na vlast demokratizirali ovo društvo a fašiste poslali u tamnice ili dva metra pod zemlju.... Jer često su se političari Srbije hvalili kako je njihova obavještajna služba iznimno jaka i razgranata u rejonu, a onih koji bi prodali i vlastitog rođenog oca ima mnogo, a njihova jedina demokratska pravednost jest novac i želja za vlašću. Zato i ne čudi što se Hrvatsku želi prikazati kao nekakvo fašističko leglo otrovnih nacionalističkih zmija... Nismo dobili odgovor tko je napravio svastiku na Poljudu, tko su ti koji prave nerede na stadionima kada igra hrvatska reprezentacija. Takvi imaju ime i prezime, i čudno mi je da se u ovo doba napretka tehnologije ne mogu identificirati takvi...
I danas nije pobijedio vojvoda, jer je on već davno izgubio, odnosno njihova politika koja još uvijek sanje neke svoje crte i čeka neko drugo vrijeme i prilike.
Hrvatska je pobijedila. Danas je izgubila Pravda...
A umišljeni demokrati mogu da pljuju i vrijeđaju sve što je domoljubno, jer njihova pravda i demokracija je samo njihova i ničija više... A svako ima pravo da misli i umišlja....
Bože, čuvaj Hrvatsku i njene građane, i pravda Tvoja neka bude temeljita, jer i Hrvati, i Bošnjaci i Srbi..., svi smo mi Tvoja djeca...
Oznake: Vlade Divac zna što je pravda
utorak, 22.03.2016.
KOŠARKA U RALJAMA KOŠARKAŠKIH PASA
Mnogi će dati primjedbu kako se ljudi dijele prema vjeri i naciji, pa te dvije stvari ili pojma označavaju nečim što treba nestati, nečim što treba izbiti iz naših primitivnih glava...
Ipak, nešto su važno zaboravili, a to je novac. Jer, zbog njega, mnogi će iskoristiti i vjere i nacije, odnosno sve ono što će im pomoći da se domognu bogastva i moći. A moderno društvo stalno i sve češće spominje profit i samo profit. Prema njemu se ocjenjujemo da li smo moderni ili zaostali, da li smo dobri ili loši...
Ipak, novac nije nešto što treba ukinuti, već je problem u našoj sebičnosti i pohlepi koje nemaju granica...
Kao ljubitelj košarke, a šport me nekako sve manje zanima, moram spomenuti da su FIBA i ULEB dvije birokratske organizacije sebičnih i pohlepnih moćnika, kojima interes nije sama košarka kao jedan od športova nego u prvom redu moć i profit. Ovim načinom rada i prepirki uništit će ponajprije samu košarku, koja, kao i drugi športovi, ne može, niti smije biti igračka elita i moćnika, njihovo grlo u trci prestiža i moći, u nekom njihovom umišljenom svijetu kojeg nam žele nametnuti...
I košarka nije izmišljena da bi učinila podjele, ali ljudi u svemu ih nađoše, pa i u njoj...
Oznake: novac opraše od mržnje jer bogastvo čisti naš um
srijeda, 16.03.2016.
NA BOŽJEM DLANU
Na dlanu Božje ruke...
Ti si princeza.
Ti si princ.
Kruna je tvoja načinjena od dobrote.
Ruho je tvoje satkano od milosrđa i svjetlosti.
Lice je tvoje umiveno blagošću i osmijehom.
Oči su tvoje svjetionik očima mojim.
I ostani zauvijek na tom dlanu,
da znam da život ovaj nije uzalud...
Oznake: istinska svjetlost
ponedjeljak, 07.03.2016.
SATIRA I SATIRIČARI
Ne razumijem te satiričare... Ili ih možda razumijem, jer izgleda da danas najviše prolazi ismijavanje domoljublja i vjera, odnosno crkve. Ma nikada nisam pomišljao da su oni nešto savršeno, nešto bez grešaka i mana, nešto što ne bi trebalo kritikovati ili ismijavati, jer ipak u svemu su ljudi koji tako često padaju na vlastite slabosti, koji tako često podilaze svojoj sebičnosti...
Kao dijete mogao sam svjedočiti ljudskoj prevrtljivosti, jer mnogi bi sve podredili sebi, smatrali bi se nećim većim od drugih, pa su taj komunizam podredili jelu i piću, pokazivanju moći koju su imali, te zadovoljstvu i samozadovoljavanju vlastite psihe nad ljudskim sudbinama. Vjerovatno nisu razmišljali da ih promatraju oči jednog običnog djeteta, koje mogu raspoznati ljudsku prevrtljivost, laži i obmane, premda ne zna čitati ili pisati. Kao da to dijete neće unijeti u svoju memoriju ono što su njegove sitne oči vidjele, neopterećene ideologijama i režimima...
Isto tako, mogao sam vidjeti kako sebični i proračunati iskorištavaju naše domoljublje i našu vjeru, da bi zadovoljili svoje nezasitne materijalističke prohtjeve i gladi, a jedina svetinja jesu upravo samo oni...
Ali, moderna satira sazidana je na temeljima mržnje prema domovini i vjeri, ma kako se ona zvala i ma koja da bila, jer cilj je stvoriti neki novi svijet, na nekim novim idealima, sa nekim novim vjerovanjima...
Ako neko poželi satirički ismijavati demokratske napredne standarde onda on biva mrzitelj i redizajnirani fašist, odnosno inkvizicija, a oni koji će uputiti te kritike i ne pomišljaju da je njihovo nametanje uvjerenja takođe jedan vid nekakve inkvizicije i proganjanja nečijih uvjerenja...
Tako, ne mogu vidjeti da se u medijima ismijavaju vodeće demokratske elite i filozofi nekakvog naprednog i slobodnijeg života koji neće mariti na nekakve postavljene granice naše zaostalosti. Naprosto, takvo ismijavanje nigdje neće proći, jer malo ko će se nasmijati nečemu što je moderno. A to je plod samo naših predrasuda i zabluda, od kojih nas taj isti svijet razmišljanja nastoji osloboditi...
Tako, priznati satiričari dobro su proračunati i znaju mudraci gdje njihovo satirično pero treba udarati, gdje njihov britki jezik treba nešto ismijati i postaviti na stup smijeha...
Doista, ne znam u čemu su smiješni... Možda sam previše glup i nazadan da ne shvatim njihov mudri proročanski humor. Rekoše kako nikoga ne štede, i kako su im svi jednaki... Možda je nekakav problem sa mojim vidom, ili sa sluhom. Možda sam problem sam sebi...
Eto, sutra je Dan žena... Doista, nikada nisam znao postupati sa ženama, prići im, izgovoriti im lijepe riječi i pokazati nekakav bonton. Jer, najčešće, riječi mi u grlu zastanu, misli mi zablokiraju, moji pokreti postanu nekontrolirani...
Divim se ljudima koji su u tome vješti, koji pokazuju kulturu i bonton, tim velikim zavodnicima...
Ali budući da sam muško, u muškom društvu od baš takvih mogu čuti kako su sve žene kruve, drolje i slićno.... To me jako povrijedi, jer prvo pomislim na svoju majku, i na ostale žene iz rodbine, ili na one koje su mi drage. Tada uvidim da je njihov bonton i kultura zapravo jedan primitivizam i jedna laž, i vjerovatno na žene gledaju sa seksualnog aspekta, odnosno sa jednog uzvišenog nivoa koji ih stavlja u neki poniženi nivo.
Može biti i da lažem, kako bi udovoljio vlastitim frustracijama...
Eto, tako, danas, za prava žena najviše se bore one žene kojima je majčinstvo nešto što žene zaglupljuje, nešto što loše utječe na njihove karijere, odnosno nešto čega se trebaju riješiti i osloboditi. Tako, bolje je udomiti nekakvu životinju kojoj će pokazati i pružiti svu moguću ljubav i vrijeme...
Naš je dan svaki dan, bili muško ili žena... Naša ljubav i odanost ne poznaje dane i vrijeme, skupe ili skromne poklone. Ona nije gluma, nego nešto za što se žrtvuje i trpi....
Oznake: pokazah koliko sam glup
četvrtak, 03.03.2016.
EVOLUCIJA ŽIVIH BIĆA
Svi mi tražimo odgovore... Međutim, pitanje je koliko su oni istiniti, odnosno da li je osnovni problem u nama samima...
Tako, nedavno sam mogao čuti nekog lika kako u krapinskom muzeju postavlja pitanje kada će konačno ljudi shvatiti da su nastali od majmuna. Ne znam da li je zaposlenik tog muzeja, ali gospodin ne može vjerovati da još ima primitivnih ljudi koje 'čvrsti' dokazi i moderna znanost ne mogu razuvjeriti...
Zašto ne vidimo ono nešto što je tako jasno i logično !?
Nisam znanstvenik, ne držim se inteligentnim, a uz sve to još sam i vjernik, što mi nikako ne ide u prilog da se suprostavim nečemu što su razumni i inteligentni još davno dokazali...
Svjestan sam da se živa bića prilagođavaju uvijetima i mjestima življenja, da se mijenjaju njihove navike, razmišljanja, načini djelovanja, kao i samo njihovo tijelo po nekom nepoznatom ili poznatom kodu.
Ako je čovjek nastao od majmuna, postavlja se pitanje zašto npr. gušteri ili reptili nisu evoluirali u tom segmentu da su mogli preuzeti lidersku ulogu, ili neke druge životinje, kao npr. ptice, odnosno ribe, ili neko drugi iz obitelji sisavaca... Zašto je nakakva slučajnost prirode i evolucije išla majmunima na ruku, ili smo u nekakvom intelektualnom razmišljanju da potcjenjujemo druge vrste, odnosno da sve podređujemo svom načinu razmišljanja koje je za nas nešto jako inteligentno i napredno. No, mora li to biti prava istina jednog velikog, nama nepoznatog, svijeta gdje su Zemlja, sunce, Svemir, tek jedan mali i zanemarivi dio nečega...
Poznato je tako da su naš planet pogađali veliki potopi. Neki nestali gradovi pronađeni su pod vodom. Da li je onda moguće da se jedan dio naše vrste uspio evolucijski prilagoditi novom trenutku, i da takva bića nisu samo plod nekakvih mitskih priča nego stvarnost koja govori da sirene ipak postoje... Naravno, odmah ide pitanje za materijalnim dokazima koje ne posjeduje nekakav prirodni muzej ili znanstveno-istraživački tim...
Postoji li mogućnost da se određena skupina ljudi prilagodila zračnim visinama, te da su razvili krila kojima su mogli letjeti... Ili smo možda nekada svi letjeli, ali smo tijekom evolucijskog procesa više koristiti svoje noge nego krila, pa su ona tijekom vremena zbog nekorištenja zakržljala, odnosno u potpunosti nestala. Naravno, i ovdje materijalni dokazi ne idu u prilog ovakvoj teoriji... Međutim, da li samo posjedovanje materijalnih dokaza znači ili određuje istinu...
Pitanje je zašto se život na Zemlji promatra kroz nekakav evolucijski razvoj od jedne potpune ništavnost koja se neprestano uzdiže i koja stalno ide prema nekakvom vrhu koji može biti ograničen ili beskonačno neodređen... Zato, postoji li mogućnost da je ipak sve bilo obrnuto, ili možda da su se kroz određena razdoblja događali streloviti padovi i podizanja... Postoji li mogućnost da su tako majmuni nastali od ljudi.... Naravno, naš razum i logika razmišljanja priznaje samo materijalne dokaze i znanstvenu istinu koja poznaje i priznaje samo zakone fizike i matematike, odnosno evolucijski zakon na osnovu pronađanih ostataka iz nekih davnih vremena, i na osnovu nekakve znanstvene teorije koja ima nekakvog smisla...
Ako se stalno penjemo, kako ćemo onda izgledati za sto tisuća godina... Hoće li ostati samo naši mozgovi u nekakvim robotskim mehatroničkim napravama, u vremenima kada će elite koristiti plemenite ili neke druge skupe materijale za izradu takovih tijela. Obični 'ljudi' vjerovatno će imati mehanička tijela od nekakvih materijala podložnim koroziji ili jednostavno svojom vremenskom ograničenosti, nekakvom zamoru materijala... Možda znanstvenici našu memoriju i svjesnost postojanja prebace u nekakve memorijske čipove, tako da u potpunosti izgubimo ljudsko tijelo... Takvu budućnost možemo vidjeti i u nekakvim SF filmovima...
Ili je možda naša budućnost da u jednom tijelu budemo muškarac i žena, što bi po nekima bila moderna i razumna jednakopravnost među spolovima...
A što ako naše porijeklo nije ovdje na Zemlji !?... Je li naša znanost u mogućnosti da pobije ovu teoriju, kao takva može li prikupiti dokaze...
Od pravih znanstvenika čujem kako mnogo toga znaju, ali kad se sve sagleda u cijelini onda je jasno da je naša znanost još tako mizerna i praktički zanemariva, ma kolko god nam se činilo da smo daleko odmakli...
Oznake: i znanost može biti zabluda
