red bush
nedjelja, 22.11.2015.
PUTOVI NAŠEGA ŽIVOTA I SVIJETA
Svi mi imamo putove našeg života, pravce kojima koračamo... Naš put je možda nesiguran, ili smo toliko sigurni i odlučni da nas ništa ne može pomaknuti s njega. Ne osvrćemo se. Jednostavno idemo samo naprijed...
Međutim, što u slučaju da imamo dva paralelna puta koja smo trasirali i dozvolili sebi, ili koje nam je neko omogućio i dozvolio, pomaže nam na tom putovanju. Naša nadmudrost i nadinteligencija omogućavaju nam sinusiodno pomjeranje s jednog na drugi u precizno definiranim i osmišljenim trenucima. Dakle, smišljeno, mudro i znalački koristimo život kako bi ostvarili što veći profit, kako bi smo ojačali ekonomsku, društvenu i političku moć, odnosno da bi u nekom trenutku i vremenu preuzeli sve ovlasti, zakone i institucije društva, regije i svijeta.
Jedan od tih putova jest Dobro, a dok je drugi ono što zovemo zlo.
I što nam znači nemudro i nesmišljeno, neznalačko, koračanje samo jednim putom, odnosno što bi predstavljalo nekordinirano i nekontrolirano pomjeranje s jednog na drugi. Pogotovo ako ako sami sebi, od društva u kojem živimo, zakonski nismo uredno omogućili i taj drugi put, a on je zlo.
Ako koračamo samo jednim putom, a on je Dobro, bićemo onda dosadni, sivi, nezanimljivi. Reći će nam da smo naivni. Reći će nam kako s nama nešto nije u redu. Slatko će nam, bez dlake na jeziku, prigovoriti da ne znamo živjeti, da smo ograničeni u svakom pogledu, kako su naše znanje i inteligencija jako upitni. Naša umjetnost u tom slučaju će biti ništavna, jadna, nezrela i nezanimljiva, nekako jadno i dosadno skučena...Šport je već davno naučio kako je samo jedan put trnovito popločan. Cilj mu je teško dostižan, jako mučan i naporan za njegovo skromno ljudsko tijelo i psihu... Ljubav tada biva siromašna i jadna, staromodna i blijeda, bez pravih osjećaja, užitaka, i vrijednosti... Ekonomija misli da nije dobro imati samo jedan put, temelj, pod sobom, jer su potrebna dva kako bi opstala u nemilosrdnoj konkurenciji i potresima na regionalnom ili globalnom tržištu...Čini mi se kako ponekad i naše vjere ne žele strogo taj jedan jedini put, i kao da ga se boje. Kao da u njemu pred sobom ne vide nekakav jasan cilj, pa onda koriste i taj drugi put... O politici i da ne govorim...
Ako koračamo samo putom zla, ako nemamo od nekoga dozvoljen, onda ćemo zasigurno hodati duže ili kraće njime, a zavisiće od toga koliko će se on preklapati s putovima i kretanjima nadinteligentnih i nadmudrih, odnosno da li smo još potrebni sotoni i njenim namjerama. Jedno je sigurno, taj put će nas uništiti u svakom pogledu. Ipak, u staromodernom ili ovom novomodernom svijetu često možemo čuti kako je bolje jedan dan živjeti kao kralj nego sto godina kao jad i bijeda...
I tako koračamo tim svojim putovima, potpuno sigurni ili nesigurni...
Oznake: naivnost je pojam u prašumi ovoga svijeta
četvrtak, 05.11.2015.
NEKI NOVI PRASTARI I VIĐENI SVIJET
Uvijek se nadamo nekom boljem sutra. Postajemo sanjari, jer stvarni život nikako nije bajka. Moj (naš) ovozemaljski život ograničen je. Nikada nisam očekivao njegovu besmrtnost, ali priželjkujem jedan bolji kvalitetniji život koji bi bio za sve one poštene, pravedne, dobre. Život u kome bi bile izbrisane granice i razlike među ljudima, ali pri tome ne mislim na ukidanje onih državnih, na ukidanje nacija, na zatiranje i negiranje kultura i tradicija... Jer, oni koji misle da bi ukidanjem državnih granica, zabranjivanjem i ukidanjem vjera poboljšali ovaj svijet, u velikom su previdu... Jer, najprije svaki čovjek u sebi mora ukinuti svoje vlastito zlo, ograničiti vlastitu sebičnost, potkresati krila svojoj umišljenoj mudrosti. Bez toga nema napretka čovječanstva. Uređenje društava ili zajednica može nazivati svakojakim imenom, možemo postati svi jedan jedini globalni narod, ali razlike među nama ljudima će ostati, tako da ćemo se uvijek dijeliti na nešto. Tako, biće inteligentniji i gluplji, moderni i zaostali, pravedniji i nepravedniji, dobri i zli, itd... itd...
Promatram ljude... Govore o nekim lopovima, diktatorima, ksenofobima, o ljudima opasnih namjera, ali mnogi od nas ne vide sebe. Ne žele se vidjeti, odnosno njihova sebičnost, pohlepa, želja za vladanjem nad drugima puno je jača od njihove savijesti, jer su sve podredili svome uspijehu. Tako je najveći grijeh biti skroman, najveća naivnost biti pošten, najveća zabluda tražiti pravu istinu...
Sve ovo što sam napisao gubi smisao, jer naše zlo i nadmudrost izbrisali su sve granice među odrednicama vrijednosti društva i čovječanstva. Zato nije čudno da jači određuju istinu, da muljatori određuju dobro i zlo, da diktatori određuju naše ponašanje i smjernice života...
Moderni proroci i moderatori propovjedaju nam neki novi život, u kome je brak primitivna i istrošena definicija. Govore nam da rušimo sve granice pred sobom, a svako odstupanje od njihovih zamišljenih smjernica biva proglašeno nečim najgorim. Žele srušiti pojmove kao što su žena- muškarac, odnosno otac-majka....
Mnogo još toga oni žele, a globalizacija koja ima i svojih prednosti želi globalnu vladavinu određene elite nad čovječanstvom, odnosno priželjkuju potpunu kontrolu nad njim. Svako odupiranje izaziva njihove reakcije koja nije ništa drugo nego jedna nova inkvizicija jedne nove "religije", one koja negira samog Boga zato da bi vlastite bogove ili boga postavila nad našim razmišljanjima...
Kako ovaj svijet može biti bolji: kada vidim da ljudi žele sebi i samo sebi; kad ne daju na sebe a lako pregaziće druge; kada svoje zlo, bezobraznost i pohlepu nazivaju snalažljivošću i mudrošću; kada sebe držimo inteligentnijima u odnosu na druge; kada želimo sve podrediti sebi...
Politika nikada nije služila narodu, već je išla prema tome da gospodari i manipulira nad njim. Mijenjaju se stranke, lideri, ideološke opcije i svjetonazori, ali ljudi se ne mogu odreći svojih slabosti, pardon svoje jačine i nadmoći. Takve politike manipuliraju našim vjerama, našom ili nečijom humanošću, našim nadanjima i snovima. Te politike poigravaju se sa vrijednostima društva, obitelji, i samog čovjeka, odnosno žene. Pa tako, sve što im ide u korist biva napredno i dobro, a sve ono što ih ugrožava biva medijski napadnuto. Tako, sebi žele omogućiti govore, a drugima žele zatvoriti usta trakama što nisu vidljive... Onaj ko kontrolira medije određuje što je dobro a što loše, jer mi smo poodavno hipnotizirani....
I na kraju: Danke, meine liebe Angela, što se brineš za nas primitivne balkance, ali valjda si mogla nečim boljim muljati svoj vlastiti narod, jer Deutschland nikada više neće biti ono što je bila!!!
I Bože moj, zaštiti svaki narod na ovoj zemlji, da ga drugi ne učini manje vrijednim, da ga drugi ne porobi, da ne zagospodari njegovim odnjištima, kulturama i tradicijama, njegovim kulturnim i prirodnim resursima...
Vođe i veliki lideri uvijek će naći opravdanja za svoje ciljeve, jer mudrost njihove politika miljama je pred našim primitivnim i ogranićenim razmišljanjima...
Oznake: što bi nešto bilo kad drugačije može biti
nedjelja, 01.11.2015.
MANIPULIRANJE ŽIVOTOM
Što je život... Tko može dati njegovu preciznu definiciju...
Što je sa svima onima koji su nekada i negdje živjeli... Da li je vrijeme uništilo njihove živote, njihova djela... Jesmo li mi istina i realnost...
Da li je naša duša prava istina našega života, ili je naše tijelo doista jedno i jedino. Da li sve počinje i svršava s njim...
Mogu Cherles Darwin i Stephen Hawking govoriti i tumačiti što god hoće, ne miješam se u njihovu moć inteligencije i znanja, ne poričem vlastito neznanje i zablude, ali većina nas doživjela je neka neobična iskustva i događaje koji ne mogu biti samo slučaj slučajnosti, splet i posljedica nedirigiranih i neiteligentnih događanja...
Jer, ako sve ne vodi i ne stvara neka inteligentna sila, zašto bi onda oni kao intelektualci bili priznati i zašto bi se priznavala njihova naučna istina, kada preživljavaju i opstaju samo oni najjači, odnosno zašto bi se pridržavali nekakvih zakona koji bi u tom slučaju bili manipulacija stvarnog i istinskog života, a smisao bi bio Divlji Zapad u kojem preživljavaju samo oni koji najbrže potežu svoje pištolje...
Govore kako su vjere samo sredstva kojima se manipulira masama... Naravno, da je to istina, jer mnogi vjere koriste kao sredstva kojima će ponižavati i iskorištavati druge, jer sve u što vjeruju takvi jest njihova osobna umišljena savjest naditeligencije, mudrosti i snalažljivosti. Isto tako, zaboravljaju spomenuti, osim športa i nekih drugih stvari, da je politika manipuliranje, kao što može biti i apolitičnost.... Ako misle da njihova demokracija nije manipulativna onda nisu spoznali vlastiti previd, ili doista misle da smo naivni magarci, odnosno lažu nas u oči...
U zadnje vrijeme manipulira se sa našom humanošću. Doista, čudno je da je kod ovog slučaja sa izbjeglicama objektivnija i realnija jedna Al Jazeera Balkan od naših nacionalnih televizija i portala, pogotovo što se tiče naše javne televizije. A trebalo bi biti obrnuto. Pa tako, na Al Jazeeri možete vidjeti i čuti jednog sirijskog izbjeglicu koji govori kako su mnogi iskoristili njihovo nesretno stanje i muku, a misli na druge izbjeglice. Na našim televizijama i na tkz. demokratskim portalima to nigdje nećete vidjeti. Na njima možete sresti tkz. humanitarce iza kojih su natpisi "Europa bez granica i nacija".... Misle li takvi da oni ne mogu manipulirati nama, da su imuni od tog poroka čovječanstva...
Što bi se dogodilo kad bi policija silom krenula u zaustavljanje izbjeglica... Već vidim koji bi se tkz. umjetnici i tkz. Udruge za promicanje ljudskih prava podignule na noge...
Međutim, zašto su toliko šutljivi kada policija silom ide na naše obitelji koje žele deložirati. Koji je to samo stres za same obitelji, odnosno za policajce koji su prisiljeni teko nešto činiti, jer bi odbijanjem najvjerovatnije izgubili vlastiti posao i egzistenciju. Tako, ispada da banke i elite određiju našu humanost, što doista i jest istina, jer oni preko svojih potrčkala u nama žele ugraditi moderni smisao i način života, neke nove vrijednosti koje su kao za ljude a u biti idu protiv njih...Ili, valjda žele reći da su takve obitelji same krive za ono što im se dogodilo... I nisam pripadnik Živog zida....
Mađarsku se toliko ocrnjuje, a zaboravljaju da je ta država bila utočište mnogim našim izbjeglicama.... Zašto onda mnogi naši trgovački centri, banke i druge ustanove ne otvore valsatite granice svojih moćnih poslovnih carstava pred obiteljima koje su na rubu ili ispod nivoa egzistencije... Bi li u tom slučaju upotreba policijske sile bila nehumana ili bi to bilo sprovođenje reda i zakona.... Nisam ja za nekakvu anarhiju, ali ako neko želi reći da miješam kruške i jabuke, znači li to da oni to ne čine...
Jedino mjesto bez granica i nacija jeste ono neko od neke druge dimenzije, ono carstvo kojeg nazivam Božojim. Ovdje, na Zemlji sve je i uvijek samo manipulacija velemudrih i moćnih, ma kako se oni zvali, ma kom i gdje oni pripadali... Jer, da sam papa izgovori da Boga nema, to bi bio onda njegov problem a ne moj ili naš...
Tek kada doista budemo služili jedni drugima onda će ovaj svijet biti bolji i pravedniji. Jer, sve dok mislimo da smo bolji, pravedniji, humaniji i demokratičniji od drugih, manipuliraćemo drugima a u djelo sprovoditi svoju vlastitu diktaturu zla i sebičnosti....
Duše naših pokojnika i prethodnika spoznale su istinu...
Oznake: zlatni okviri naših rđavih života
