red bush
nedjelja, 22.11.2015.
PUTOVI NAŠEGA ŽIVOTA I SVIJETA
Svi mi imamo putove našeg života, pravce kojima koračamo... Naš put je možda nesiguran, ili smo toliko sigurni i odlučni da nas ništa ne može pomaknuti s njega. Ne osvrćemo se. Jednostavno idemo samo naprijed...
Međutim, što u slučaju da imamo dva paralelna puta koja smo trasirali i dozvolili sebi, ili koje nam je neko omogućio i dozvolio, pomaže nam na tom putovanju. Naša nadmudrost i nadinteligencija omogućavaju nam sinusiodno pomjeranje s jednog na drugi u precizno definiranim i osmišljenim trenucima. Dakle, smišljeno, mudro i znalački koristimo život kako bi ostvarili što veći profit, kako bi smo ojačali ekonomsku, društvenu i političku moć, odnosno da bi u nekom trenutku i vremenu preuzeli sve ovlasti, zakone i institucije društva, regije i svijeta.
Jedan od tih putova jest Dobro, a dok je drugi ono što zovemo zlo.
I što nam znači nemudro i nesmišljeno, neznalačko, koračanje samo jednim putom, odnosno što bi predstavljalo nekordinirano i nekontrolirano pomjeranje s jednog na drugi. Pogotovo ako ako sami sebi, od društva u kojem živimo, zakonski nismo uredno omogućili i taj drugi put, a on je zlo.
Ako koračamo samo jednim putom, a on je Dobro, bićemo onda dosadni, sivi, nezanimljivi. Reći će nam da smo naivni. Reći će nam kako s nama nešto nije u redu. Slatko će nam, bez dlake na jeziku, prigovoriti da ne znamo živjeti, da smo ograničeni u svakom pogledu, kako su naše znanje i inteligencija jako upitni. Naša umjetnost u tom slučaju će biti ništavna, jadna, nezrela i nezanimljiva, nekako jadno i dosadno skučena...Šport je već davno naučio kako je samo jedan put trnovito popločan. Cilj mu je teško dostižan, jako mučan i naporan za njegovo skromno ljudsko tijelo i psihu... Ljubav tada biva siromašna i jadna, staromodna i blijeda, bez pravih osjećaja, užitaka, i vrijednosti... Ekonomija misli da nije dobro imati samo jedan put, temelj, pod sobom, jer su potrebna dva kako bi opstala u nemilosrdnoj konkurenciji i potresima na regionalnom ili globalnom tržištu...Čini mi se kako ponekad i naše vjere ne žele strogo taj jedan jedini put, i kao da ga se boje. Kao da u njemu pred sobom ne vide nekakav jasan cilj, pa onda koriste i taj drugi put... O politici i da ne govorim...
Ako koračamo samo putom zla, ako nemamo od nekoga dozvoljen, onda ćemo zasigurno hodati duže ili kraće njime, a zavisiće od toga koliko će se on preklapati s putovima i kretanjima nadinteligentnih i nadmudrih, odnosno da li smo još potrebni sotoni i njenim namjerama. Jedno je sigurno, taj put će nas uništiti u svakom pogledu. Ipak, u staromodernom ili ovom novomodernom svijetu često možemo čuti kako je bolje jedan dan živjeti kao kralj nego sto godina kao jad i bijeda...
I tako koračamo tim svojim putovima, potpuno sigurni ili nesigurni...
Oznake: naivnost je pojam u prašumi ovoga svijeta
