red bush
utorak, 12.05.2015.
SINJSKA ALKA
Bože moj, trista je godina sinjske alke, te viteške slavne igre i natjecanja, ali sve bi bilo uzalud da nije jednog jedinstvenog i neponovljivog alkara kojem se divi cijeli svijet. Svi mediji govore i pišu o njemu... Filmaši snimaju dokumentarne i igrane filmove, pjesnici o njemu pišu epove, romanopisci napisali su mnoge romane... Sve žene ovoga svijeta za njim uzdišu, vrište, padaju u delirije... Svi moćnici ovoga svijeta žele načiniti selfije s njim... On je najveći od najvećih...
Mnogi poželjeli su doći na alku: šeici, glumci, predsjednici, pjevači i pjevačice, sportaši... Ne zato da bi gledali nadmetanje, nego zato da bi vidjeli njega. Ulaznica je bila skuplja od suhog zlata, mjesto na tribinama bilo je najpoželjnije mjesto ovoga svijeta...
Svijet je zahvatila prava groznica... Svijet, ljudi i život zastali su tog dana...
I konačno... Najavljivač je uzbuđenim glasom najavio:
- A sada..., najveći od najvećih..., najbolji od najboljih,... legendarni i neponovljivi aaaaaaaalkaaaaaar Reeeeeeeeeeeeed Buuuuuuuuuuuuuuush !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Koje li je oduševljenje tada nastalo. To se opisati nije moglo. Ili, barem ja ne znam opisati i tu čaroliju!? Sijevali su fotoaparati sa svih strana, stotine tisuća ljudi na tribinama glasno je slavilo moje slavno viteško i alkarsko ime. Žene su plakale od sreće što su imale za priliku vidjeti me u živo.
" Blog.hr" grlo na kojem sam jahao bio je nervozan, kopitom je kopao pijesak. Možda je bio ljubomoran na mene, ili je bio nestrpljiv da konačno jurne... Idioti organizatori, umjesto da prostru crveni tepih samo za mene i mog konja, oni su prosuli tone pijeska. Izgleda da će seljaci uvijek ostati seljaci...
I krenuo sam, jurnuo... Nastade tišina... Uperio sam koplje i nanišanio...
Oduševljenje nastade... Glazba je zasvirala... Oglasiše se mačkule...
Jer, ne samo da sam pogodio "u sridu" nego sam pogodio u sridu od sride...
A pucnji iz mačkule nisu prestajali... Čudno....
- Gospodine, spustite staklo na vratima i dajte nam Vašu prometnu knjižicu i vozačku dozvolu! - neko je nešto tražio od mene.
- Opet sam pogodija u sridu!!!! - uzbuđeno ću. Vidim da tip do mene drži nekakav blok. Vjerovatno hoće autogram.
- Dobro... Dobro... Daću Vam autogram. - spustio sam staklo, i uzeo blok zajedno s olovkom iz njegovih ruku.
- Ovaj ili je pijan k'o majka ili je napušen! - tip će drugom do sebe.
- Evo izvolite!!!... A sad me pustite da uživam u još jednoj pobjedi...
- Gospodine, dajte mi Vaše dokumente!!! - počeo je vikati. Mora da je pijan k'o majka ili je popušio kilo trave. A možda je pobjegao sa psihijatrije.
Ponavljao je nekoliko puta... Kada sam shvatio da ne misli prestati zaprijetio sam da ću zvati prvo policiju, a potom i tjelohranitelej. Jadnici su se umorili, jer me nije bilo lako pratiti, pogotovo ne moga konja kada sam jurišao prema alci.
- Idiote blesavi!!!!... Mi smo policija!!! - zavikaše obojica.
I doista, jesu.
- Za Boga miloga, otkad za alku i konja treba vozačka dozvola i prometna knjižica!!!? - krstio sam se. Ali, ovom svijetu i ljudima svakave gluposti i budalaštine dođu u glavu.
- Majmune jedan, dva je sata iza ponoći, a ti si se parkirao točno na sred ceste!!!! Sva sreća da je gluho doba, jer bi zasigurno izazvao prometnu nezgodu... Odmah dajte Vaše dokumente!!! - grmio je, a bilo je vedro nebo, prepuno zvijezda.
Uh, izgleda kako me opila mašta... Tko će sada njima objasniti da nisam pijan ili nadrogiran, odnosno da nisam skrenuo s pameti.
- Ja sam konceptualni umjetnik, a sve ovo je igrokaz. - vadio sam se iz neugodne situacije.
- Da. A mi smo redatelji, pa ćemo ti staviti lijepo lisice na ruke, a onda te sprovesti do policijske postaje. Sve je to dio predstave..
- Ah, umjetnički život je neshvaćen... Shvaćeni budu samo oni promicatelji nemorala i demonstva, provokacija i poniženja ljudi,
umjetnici koji gaze Boga i tradicijske kulture naroda svih dijelova ovoga svijeta... - uzdahnuo sam, i ispružio ruke.
Izgleda da je danas i maštati zabranjeno. Izgleda da je grijeh vjerovati u Boga. Čini mi se da je glupost ne vjerovati u globalne trendove. Čini mi se da je neznanje ne držati do svog znanja i saznanja...
p.s.
Jako je važno držati se svoje tradicije i kulture, jer ako nam sve oduzmu onda naše ništa imati nećemo. Veličati jednu kulturu a gaziti sve druge zapravo je rasizam i fašizam. To tkz. globalisti moraju shvatiti, svi oni koji se drže naprednima i modernima
Oznake: bolje u ništa nego u svašta
