Branitelj

PRIPADANJE

Ne osjećati da pripadate nekomu ili nečemu, … da ste dio nečeg većeg, višeg, sveobuhvatnijeg od vas, kada je jedino promišljanje i cilj – golo samoodržanje, tada je prvi sotonski cilj postignut. Odvojeni ste od matice od smisla, od pripadanja nečemu većem od sebe koje vas je u stanju zaštititi i učiniti svojim. U suprotnom dio ste neke neodređene amorfne mase kojoj su zakonitosti gibanja i ponašanja daleko od vašeg poimanja i dohvata, vaš duh, vaše emocije, intelekt tu ne nalaze dom bez obzira koliko vi tu istinu gurali od sebe. Sa tom istinom vam slijedi susret, to manje bolan ako se dogodi što prije. To manje bolan ako se čovjek dogodi što prije, ako se Bog dogodi što prije!

Zašto tolika ovisnost o našim zemaljskim voditeljima, zašto dozvoljavamo da nas toliko nerviraju, da nam budu toliko značajni, o Bože moj a tako su beznačajni do bola, tako su ništavni, a sebe smo učinili ovisnim o njihovim odlukama, a naš duh se buni, naša duša pati, pati jer to nismo mi, jer smo prepolovljeni, jer nismo cjeloviti, jer ne slijedimo Boga u sebi.

Vrlo česta su razmišljanja kod običnog puka, dajte nam rada, urednog života, ne zanimaju me neke prošle ideologije i što se dogodilo prije pedeset i sto godina, a upravo to što se događalo prije pedeset ili sto godina uredilo je njegov život sada i određuje život djece današnjeg čovjeka. I to je još jedan od od sotonskih ciljeva: prepustite politiku i upravljanje nama, mi će mo se za sve brinuti, vi samo slijedite obrasce ponašanja od nas postavljenih, neizrečena je ali perfidno ugrađena poruka u mozak čovjeka suvremenog svijeta.

ISKLJUČIVOST

Isključivost je odlika današnjeg vremena. „Kod mene je istina i pravo, ja znam kako treba. Mi znamo, dođite k nama, mi će mo vas voditi“. Prethodni navodi odjekuju našom svakodnevnicom, našim novinama, televizijom i ostalim medijima i tko je bučniji i glasniji, tko osvoji veći medijski prostor, njegova je i istina. Kako žalosno i tužno. Ovaj primjer ilustrira „pitanje svih pitanja, Europa da ili ne?“ Jeli moguć dublji pogled na ovo pitanje, jeli moguć širi, kršćanski pogled na ovu temu. Jeli Europa zaista sama sotonska sljedba. Zbog buke i fanfara zloduha ne čujemo molitvu pravednih, zar da ih ostavimo njihovoj sudbini . Osudimo, pomognimo uništiti grijeh, spasimo griješnika i one koji mole izbavljenje među njima.

Jeli Europa istomisleća, jednoznačna činjenica, oko koje više nema rasprave da je ona zaista to, ili tamo još ima snaga koje baš ne veslaju u pravcu u kojemu nam se čini da taj brod ide. Jeli bježanje iz Europe predaja Europe drugim upravljačima te u tom slučaju i odricanje od odgovornosti za sve što se sa Europom ubuduće bude događalo. Vlastitu snagu i odgovornost ne nalazimo u snazi brojki koje Hrvatska predstavlja u Europi nego u snazi naravnih vrijednota koje nisu samo Hrvatske, već je to snaga Europske povijesti i tradicije, i sasvim je sigurno da te vrjednote imaju svoje slijedbenike u toj istoj Europi te ne žele ostati sami jer znaju da je istina i Bog samo jedan i žele tu istinu živjeti bez obzira koliko aviona palo i sotonskih zasjeda joj stajalo na putu.