Branitelj

Jedna zanimljiva, bar za mene, novinska vijest provlačila se ovih dana po medijima. Riječ je o osnivanju Stranke branitelja, i kao čelno mjesto se čuva za generala Gotovinu i tako to, danas se to demantira, opovrgava. Zašto bi to bilo nemoguće, oportuno, nepotrebno ili što li već. Jeli se netko boji takve stranke, zašto Branitelji nebi imali svoju stranku kao što je imaju umirovljenici i slične interesne skupine. Iskreno takva promišljanja su bila i autora ovog teksta, i radovalo me kada sam vidio da mi je netko "ukrao ideju". Ovo je na tragu temeljnog stava moje malenkosti, da se ovakvi stavovi kanaliziraju i promoviraju kroz jednu jaču organizacijsku formu. Jer čvrsto vjerujem da je snaga ove ideje daleko jača nego što je to medijski vidljivo. Odnosno propocionalna je medijskoj sotonizaciji koju svakodnevno doživljavaju stavovi autora ovog bloga. U nastavku je jedna mala ilustracija iz dnevne štampe u kojo se ipak nazire svjetlo na kraju tunela.

11. 07. 2008. | 17:08
OSOBA TJEDNA
Marijana Petir: Teologinja ostavljena na brisanom prostoru
Autor Mladenka Šarić

S obzirom na to da je jedina u parlamentu glasovala protiv Zakona o suzbijanju diskriminacije, najjednostavnije bi bilo zalijepiti Marijani Petir pomalo podrugljivu etiketu posljednje hrvatske konzervativke, svojevrsne Ivane Orleanske domaće politike, koja unatoč svemu ostaje na braniku kršćanskih načela.

Stav o štetnosti zakona zastupala je do samoga kraja, ne povlačeći se ni kad je vidjela da će ostati posve osamljena te da će čak i njezini kolege iz HSS-a dignuti ruke za zakon. Najlakše bi bilo opisati je nakon svega kao natražnjačku političarku koja nije usklađena s vremenom u kojemu djeluje. No svakako ne bi bilo i najpoštenije.

Samotnost njezine ruke u velikoj vijećnici Hrvatskoga sabora otkrila je da je bitka protiv antidiskriminacijskog zakona u konačnici ostala isključivo njezina. Svi ostali parlamentarni konzervativci pokleknuli su pred starim političkim pravilom da se radi višeg cilja katkad mora zanemariti vlastiti stav.

Iako su njezini haesesovci, kao i brojni hadezeovci intimno dijelili bojazan crkvenih krugova da taj zakon donosi opasnost od ozakonjenja homoseksualnih brakova te da bi mogao biti prvi korak prema davanju prava homoseksualcima na posvajanje djece, glasovanjem to nisu pokazali. Netko će u samotničkom glasovanju Marijane Petir, unaprijed osuđenom na propast, vidjeti crtu tragičnosti.

Netko će drugi vidjeti dokaz dosljednosti. Ima u tome i jednoga i drugoga. No, s druge strane, u pragmatičnom svijetu politike u kojemu stranke u delikatnim situacijama zahtijevaju od svih svojih uglednika, pogotovu od onih za koje znaju da misle drukčije, da joj daju dušu i odreknu se svog mišljenja, Marijana Petir imala je i mrvicu sreće jer HSS na tome nije inzistirao.

Zastupnici HDZ-a, primjerice, takvu slobodu da glasuju prema svom uvjerenju nisu imali. Za nju bi se teško moglo reći da je u kritici spomenutog zakona pronašla tek medijski profitabilnu političku temu, jer za objektivno zauzimanje stava o M. Petir valja reći da je uza zvanje profesorice biologije, koje je stekla na zagrebačkom PMF-u, Marijana Petir i teologinja s diplomom Katoličko-bogoslovnog fakulteta.

Kad je riječ o saborskom angažmanu mlade haesesovke, najnovija epizoda nije prva u kojoj je bila ostavljena sama na brisanom prostoru. U vrijeme koalicijske vlade premijera Račana bila je jedina zastupnica koja je glasovala protiv Sporazum o nuklearki Krško, koji Hrvatskoj donosi obvezu skladištenja radioaktivnog otpada.

Jutros sam mailom dobio obavijest od mog, nazovimo ga tako, radio-prijatelja, Ivice Ursića o odluci nove urednice Radio Splita o ukidanju njegove emisije "Nikada nedjeljom". Ova emisija emitira se neprekidno od 2002. godine. U to ime prenosim moju povratnu poruku nakon njegove obavijesti i dio pisma koje je uputio, kako je rekao prijateljima iz svog adresara.

(moj odgovor)
Dragi Ivica, brate moj !
Nedavno, jedan moj dobar prijatelj mi reče jednu stvar koju sada u raznim prilikama često ponavljam. Otprilike on veli ovako: Nije ti brat onaj ko ti je po krvi brat ako s njime ne dijeliš nešto što vas zajedno obogaćuje i usrećuje, već ti je brat onaj na koga uvijek možeš računati kada si u nevolji i kada je tu kada ti treba. Gospodin naš, često govori jezikom koji ne možemo razumijeti, ili makar ne odmah, vjerujem da je i ova odluka nove glavne urednice Radio Splita, jedna od takvih Gospodinovih poruka. Očito je da nam je vrijeme poći dalje !. Sve ovo vrijeme od kada si u eteru, razbijao si led u srcima, hvala ti na tome. Sjeti se one žabe koje iskače iz vruće vode, iz propovijedi biskupa Ratka Perića, sa ovogodišnje Sudamije. Valjda nam treba više ovakvih poteza ovovremenih Dioklecijana da se probudimo i počnemo djelovati na pravi način, Bog će nam svakako pokazati put, a Ivica Ursić će izroditi mnogo novih "Ivica Ursića". Ja sam, kako veliš, od nedavno u tvome adresaru, i do sada sam uzimao od tebe, možda je vrijeme da ti to dijelom i vratim, kolikogod moje snage bile skromne, trenutno neznam što i na koji način, u sebi kao da osjećam neku zapretanu energiju, koju neznam kako da oslobodim. Izgleda da je vrijeme da prekinem, vjerujem da nećeš imati ništa protiv da se javim mailom na urednicu Radio Splita, nešto u vidu prosvijeda za navedenu odluku.

(dio pisma Ivice Ursića)
U nedavnom intervjuu za časopis KRUVENICA (list župe sv. Stjepana I., Hvar) rekao sam i od toga ne odustajem:
"Moja emisija nastoji biti uz one koji su na margini života iz bilo kojeg razloga. Uz one prema kojima ovaj svijet trenira oholost, bahatost i aroganciju. Želi biti uz one s kojima se današnja kultura izruguje, koje današnja kultura marginalizira, pa čak i ekskomunicira, jer nisu zadovoljili kriterije bogatstva, moći i slave ovoga posrnulog svijeta. Tu prije svega spadaju stari, nemoćni, bolesni, ljudi s posebnim potrebama, invalidi i nažalost oni pravi hrvatski branitelji koji su za Domovinu bili pripravni dati sve, a danas im se sudi ili ih se gura u stranu."
------------------------
"Mogao sam taj svoj glas, od Boga darovan, koristiti za puku razbibrigu, za pričanje trivijalnosti i besmislica, mogao sam govoriti nešto što bi neki voljeli čuti, govoriti kako bi se nekima svidio, govoriti tek kako bih nešto rekao, govoriti jezikom današnjih medija i politike koji ne dopire dalje od površine, mogao sam „svidjeti se svijetu“ i onda bih vjerojatno davao intervju za neki visokotiražni list, ali samo Bog zna što je za naše dobro i čovjek se samo treba prepustiti njegovoj milosti."
------------------------
Odlučio sam govoriti od srca, ali sam prije toga morao „razbiti led“ oko svoga srca kako bi moj Bog dobio prigodu ući u moje srce. To je bio mukotrpan i težak posao, ali neizbježan. Učinivši to ja se više ne brinem za ono što mi je govoriti, jer sve dok govorim u slavu Božju ja sam samo oruđe u Njegovim rukama."
--------------------------

Zato se ne bojmo kada nas ovaj svijet bude sudio.

(Još jedan ulomak koji vrijedi citirat...)
" ... Bog ne dariva nekome karizmu da bi mu pružio privatno zadovoljstvo ... Bog bira slabe kako bi pobijedio jake ... ostanite ponizni"... , jer nama je određen put "kojim se rijetko hodi", nama je ulaziti "na uska vrata"...
--------------------------

"Ne budite, dakle, zabrinuti za sutra.
Sutra će se samo brinuti za se.
Dosta je svakomu danu zla njegova."
(Matej 6:34)

„Nego, morali i trpjeti zbog svoje pravednosti, blago vama!
No, ne bojte se njihova zastrašivanja i ne plašite se!“
(1. Petrova 3:14)