Branitelj

Ljubavi, to je djelo!



Dragi tata,

prošao je i 23. dan od kada te nema. Nedavno bi proslavio svoj 44. rođendan. Bože, pa tek sada shvaćam da ti nisi bio star. Oni sijedi pramenovi na tvojoj kosi i ona dva sjeda roga na bradi, bili su to tek znaci briga koje si nosio.

Kao da si čekao "punoljetnost" države da odeš, ironično, zar ne? Tako davno se čini ta 91'. Godina koja je promijenila sve nas, a vas branitelje najviše. Bio si dobar čovjek i odličan otac, ali počeo si se "gasiti". Baš kao i mnogi. Iščezavao si pred našim očima, tako potiho a opet tako radikalno, oštro, duboko. Gubio si na kilaži, borio se sa dijabetesom, sa glavoboljama, PTSP-om, otkazivanjem bubrega, moždanim udarom, da bi ti naposljetku srce doslovce "puklo" i jednostavno si otišao. Znao si gdje odlaziš - na neki, zasigurno, bolji, pošteniji svijet.

Da se za ovo nisi borio, to si shvatio i sam. I to nedugo nakon rata. Darovao si najbolje godine života i riskirao ono najvrjednije što si imao za "slobodu". Sloboda? Čija? Tvoja? Moja? Naša? Ne! Sloboda onih koji nas ruše od samoga početka.
Pričao si mami kako će ovo biti pravna država i kako će se branitelji cijeniti, kao i u drugim zemljama. Moram li ti govoriti u čemu si pogriješio? Mislim da sve i sam znaš.
Ne da vas cijene, ne da vas poštuju ili vam olakšavaju daljnji život. Oni vas guše, gaze i pljuju, jer za njih ste samo roboti koji su izvršili njihovu ljigavu misiju. Za njih ste samo brojevi, kojih se žele riješiti.
Kažem ljigavu, jer kako nazvati ovaj period od 18 godina tzv. "slobode" nego ljigavošću? Kako nazvati sve postupke kojim vas "rešetaju" iz dana u dan, sve njihove poduhvate u kojima vas "lome" i ostavljaju da životarite kao napušteni bjegunci u prašumi?
Kako nazvati njihov postupak ostavljanja pištolja braniteljima nakon rata kao "uspomenu"? Samo što vam nisu dali i "zlatni" metak da se ubijete i da vas skinu sa "tereta".

Tata, koliko se tvojih suboraca ubilo, koliko ih je umrlo nakon rata, a kako žive oni preživjeli? Tata, lupaju li glavom o zid, kao što si ti lupao od boli? Imaju li noćne more koje si i ti imao? Osjećaju li se prevareno, kao što si se i ti osjećao?
Tata, imaju li i njihova djeca moje godine? Jesu li i njima njihovi očevi umrli na rukama? Jesu li i oni svijesni kako ovo nije država za koju ste se borili?
Tata, znam da znaš odgovore, ali ne moraš mi odgovarati. Samo pozdravi i njihove očeve "gore", ako ih možeš pozdraviti.

Pitaš se kako smo mi. Pa loše smo. U papirologiji provodimo sate i sate. Vrte nas u krug sa papirima. Toliko potvrda, dokaza. Za što? Jesu li i tebe 91' tražili toliko potvrda, papira? Znam da nisu. Tada je bilo bitno imati vojsku. Danas vas se žele riješiti.
Pogledali su tvoje papire i neki stručniji ljudi, kažu da si trebao dobiti dva čina više od čina narednika. Čak sam i ja iz onih papira mogla to zaključiti.
Pa ti si obavljao poslove zapovjednika kasarne, radio sa bojnim otrovima, piše da si imao odgovornost za sve.
Narednik? Heh, ne moraš mi objašnjavati, znam ja da su se činovi dijelili "šakom i kapom" preko veza. Ti ih nisi imao.
Bio si ponosan i na to malo. I meni je dovoljno znati da si bio čovjek i da su te svi voljeli.
Znaš, na sprovodu su bili i neki dečki kojima si bio nadređen. Kažu da si bio dobar prema njima i da si mnoge spasio riskirajući svoj život.

E heroju moj, znamo i ti i ja da se herojstvo ne mjeri njihovim "titulama" koje se mogu kupiti. Ali, to je danas jedino na cijeni, očito.
Ne brini. Ja te volim takvoga.

Znaš, moramo dokazivati da si umro od posljedica rata, jer inače ne možemo ostvariti neka prava na tvoju mirovinu. Ne razumijem to najbolje, jer ne razumiju to ni ljudi koji bi trebali razumjeti. Zovem ove urede, ali ti ljudi koji tamo rade ništa ne znaju. Čak ne znaju ni da je objavljen natječaj za braniteljske stipendije, a njihov posao je da to znaju prvi.
Znaš, seka i ja više nemamo pravo ni na povrat novaca za udžbenike. Kaže mi žena koja radi u uredu za ta pitanja da oni nemaju stavku u zakonu koja će definirati što sa djecom branitelja koji umru. Rekla nam je da po njenom nemamo pravo na ništa. Valjda više nismo djeca branitelja, a ti nikada valjda nisi ni postojao, a kamoli bio branitelj.
Znaš, čudni su ti ljudi tamo. Uopće ne razumiju ono o čemu pričaju. Ponude ti njihovog besplatnog pravnika ili savjetnika i kada izađeš iz njegove kancelarije, osjećaš se još gluplji nego što si bio kada si ulazio.
To su ti još jedini koji "kradu" radna mjesta sposobnim ljudima. Kažu da je "debela veza" ne raskidiva. Sada se slažem sa tim.

Tata, ovo ti ne pišem samo da ti predočim za kakav si se "svijet" borio, ovo ti pišem da se i oni branitelji koji su još živi pripreme na sve i da znaju u kakvim će problemima ostaviti svoje najbliže. Ovo pišem kako bi se ti živući branitelji borili a ne predali. Kako bi se uzdigli,a ne klonuli. Kako bi shvatili da one koji sjede u udobnim foteljama neće pogoditi njihovo samoubojstvo, već njihova odlučnost da žive, da pokažu da nisu odustali.

Tata, ovo ti pišem, kako bi pokušala spasiti barem jednog branitelja od smrti. Kako bih smanjila broj djece koja će se sutra probuditi bez očeva.
Kako bi potakla ostale da se udruže, da se sastaju, da razmjenjuju mišljenja iz ratnih dana i da se podupiru. Jer vas su razbacali kao kuglice, svakoga u svoju osamu. Pustili su vas da sami preživljavate i da se sami uzdižete nakon pada. Tata, bilo bi vam lakše da ste se ponekad okupili. Jer samo vi, koji ste 91' hodali po popaljenom tlu, znate kako je to hodati užarenih stopala i samo vi znate kakav je osjećaj "gorjeti" ili gorjeti za ideale.
Samo vi znate koju bol u sebi nosite i samo vi sami sebe najbolje razumijete.

Tata, ovo ti pišem jer želim da znaš da neću odustati. Ovo ti pišem jer ne želim da se zaboravi. Ne želim da se opet ponovi, iako znam da hoće.
Nažalost, ti nisi jedini.

Tata, sada moram otići, došla sam te samo obavijestiti, ako nisi, slučajno, znao - da kada umreš više nisi branitelj.

Volim te, to znaš.

Pridružite se akciji 'More je Kopno'


JE LI Arbitraža EU-BLAMAŽA,
a SporRazum HRVATSKI FATUM?!

Opet se, premda nevoljko, vraćam političkim odnosima i hrvanjima Hrvatske sa susjedima i eukomšijama. A razlog je “umiješanost” Crkve u pitanja koja, kako neki misle, na nju ne spadaju. Pa ni kada je riječ o “obrani nacionalnih interesa”?! Doista bi se biblijski tekst iz 1. Knjige o Makabejcima (1,11-15) lako mogao primijeniti na aktualna društvena i crkvena zbivanja u Hrvatskoj. Naravno, da bi se razumio kontekst “priče” treba pročitati cijelu tu Knjigu ili barem njezino prvo poglavlje. Zato što opisuje sudbinu jednoga malog naroda na početku njegova “uvođenja” u proces “helenske globalizacije” početkom drugoga stoljeća prije Krista.

“U one dane nađoše se u Izraelu ljudi opaki koji stadoše uvjeravati mnoge: “Hajde da sklopimo savez s narodima svojim susjedima, jer otkako se od njih odijelismo, snađoše nas mnoga zla.” I mnogima se to svidjelo. Štoviše, požuriše se neki od naroda i odoše kralju, koji im dopusti da se povedu za poganskim običajima. I sagradiše u Jeruzalemu borilište, kako to običavaju pogani, prepraviše svoje obrezanje i otpadoše od svetog Saveza. Ujarmiše se s poganima i prodaše se da čine zlo.”

Naravno, “svaka usporedba šepa” - kaže latinska poslovica - pa tako i “primjena” toga biblijsko-povijesnog teksta na naše i/li globalne sadašnje prilike. Ipak, i u Izraelu je glede procesa koji je narodu nametnut došlo do podjele - u i narodu i među vjersko-političkim vođama, jer nije bilo izvjesno kako će završiti taj židovski put u “grčke integracije”.

Bilo je mnogo zbunjenosti, kao i sada u Hrvatskoj, a posebno kod onih koji se u nevjerici pitaju je li moguća obnova “vjerskih ratova” u Europi! Jer, na vatru političke krize između Hrvatske i Slovenije ulje nadolila je crkvena “pomorska bitka” za Savudrijsku valu. Na izričito protivljenje Sporazumu o arbitraži, koje je u svojoj izjavi javno očitovala Komisija HBK “Justita et pax”, reagirao je predsjednik iste komisije Slovenske biskupske konferencije nadbiskup Stres. On je u svojemu pismu istaknuo kako nije na Komisiji HBK da se bavi graničnim pitanjima i problemima. Istaknuo je da bi rješenje za slovensko-hrvatsku granicu trebalo biti pravedno i predstavljati osnovu za jačanje prijateljskog suživota, suradnje i susjedstva. Na koncu je, što su neki shvatili kao “prijetnju papom”, podsjetio na jedan lanjski govor Benedikta XVI. u sjedištu Ujedinjenih naroda, u kojem je Papa upozorio na spornost načela legalnosti iznad načela pravednosti.

Logično, odmah su se kod nas pojavile medijske kalkulacije i spekulacije o pozadini toga “sukoba”. Jedni su nagađali što je “spin” a što “fakat” na objema stranama, a drugi su sve uzeli zdravo za gotovo. Neki su pak u tome “sukobu sestrinskih Crkava” odmah vidjeli “nacionalističku orijentaciju” obiju strana pa su i hrvatsku i slovensku katoličku Crkvu proglasili “autokefalnima” - kao što su pravoslavne Crkve koje su nacionalno “obojene”. A neki drugi su iz “sporne” izjave Komisije HBK iščitali novu podjelu među našim biskupima, pri čemu su tzv. crkveni euroskeptici čak podvalili kardinalu Bozaniću, velikom podupiratelju tzv. hrvatskog puta u EU. Spominjana je čak i vatikanska intervencija s ciljem smanjivanja napetosti… itd… itsl… Na koncu je s Kaptola stiglo službeno priopćenje kojim se u potpunosti odbacuju takve tvrdnje kao neistinite i nedobronamjerne ter se ističe kako se senzacionalistički “podmeće tvrdnja o nejedinstvu crkvenog vrha oko izjave Komisije ‘Iustitia et pax’ Hrvatske biskupske konferencije od 31. listopada.”

Meni se pak čini (a to sam i sinoć napisao u kolumni za novi broj Arene koja izlazi 11. studenoga) da uopće nije riječ ni o kakvu međususjedskom CRKVENOM sukobu. Također, mislim da ne može biti riječi o neupućenosti hrvatskih biskupa u aktualne probleme. Tome uvjerenju ide u prilog i ozbiljan komentar Glasa Koncila (od 8.11.2009.), u kojem je višestruko - ali i razložno - istaknuta sintagma “opasni presedan”, što je doista ne samo znakovito nego i bez presedana u katoličkim medijima. Stoga, bez obzira na činjenicu što hrvatsko more ne doživljavaju jednako slavonski ratari i istarski ribari (i njihovi su prosvjedi naglašeno znakoviti, a trebalo bi također čuti što o svemu govore katolički svećenici u Istri!!!), smatram opravdanim postaviti pitanje nisu li možda obje susjedne Crkve - osim uobičajene i razumljive osjetljivosti na sve oblike “obrane nacionalnih interesa” - željele neuobičajeno drastično upozoriti na ozbiljnost (i opasnost) globalizacijskih procesa.

Naime, nakon tržišnog “preuzimanja” tvrtki i korporacija, slijedit će najprije regionalno a potom globalno “preuzimanja” narodâ i državâ. U tom smislu Slovenija je već “anektirana” (kao BiH u kolovozu 1878., ali ne vojnim putem), a Hrvatska je problematična jer još uvijek tvrdoglavo drži suverenitet nad najljepšom obalom i najčišćim toplim morem, golemim turističkim biserom u Europi. Osim toga i hrvatska Crkva je - po globalizatorskim kriterijima - još uvijek izrazito konzervativna i nacionalistički orijentirana. Štoviše, i po anketama koje pokazuju veliko povjerenje građana prema Crkvi, ona gotovo da se nije odmaknula od nekadašnjeg stanja koje je bivši nuncij Lozano opisao ocjenom da je Hrvatska najkatoličkija zemlja u Europi, ter po tome potpuno iskače iz “europskih standarda”. Ali to ne znači da Hrvatska neće biti “anektirana” - pardon, pridružena EUniji. Međutim, ne na način kako to ona želi, ni kada bi ona to htjela. O tome odlučuju (tj. već su odlučili) - ONI! Kao što je bilo i u vrijeme Makabejaca.

“I napisa kralj proglas svemu svom kraljevstvu da svi moraju postati JEDAN NAROD i svaki mora ostaviti svoje običaje. I svi se narodi pokoriše kraljevoj naredbi. I mnogi Izraelci prihvatiše njegovo bogoštovlje i počeše žrtvovati idolima i ne svetkovati subotu. A kralj posla u Jeruzalem, i u ostale judejske gradove, poslanice po glasnicima da se svi imaju povesti za običajima tuđinaca koji su u zemlji, pa da se u Hramu dokinu paljenice, klanice i ljevanice; da se više ne svetkuju subote i blagdani; da se onečisti Svetište i sveti narod; da se podignu oltari, sveti gajevi i idoli pa da im se žrtvuju svinje i nečiste životinje; da se više ne obrezuju djeca, da se onečiste svakom nečistoćom i gnusobom i tako zaborave Zakon i izmijene sve običaje. Tko se ne pokori kraljevoj naredbi, osuđen je na smrt. Kralj je svem kraljevstvu napisao proglase takva sadržaja i postavio je NADGLEDNIKE (monitoring - m.op.) nad svim narodom da se to provede. Svim je judejskim gradovima, svakomu napose, zapovjedio da prinose žrtve. I pridružiše im se mnogi od naroda, svi oni koji su otpali od Zakona, i zla velika učiniše u zemlji. Takvi primoraše Izraela da se skriva u svakojakim zbježištima. Petnaestoga dana mjeseca Kisleva, godine sto četrdeset i pete, sagradio je kralj na oltaru za žrtve paljenice Grozotu pustoši. I u susjednim judejskim gradovima podigoše žrtvenike. I palili su tamjan na vratima kuća i po trgovima. A u koga nađoše knjige Zakona, razderaše ih i baciše u vatru. Ako bi otkrili da tko čuva svitak knjige Saveza ili da pristaje uza Zakon, po kraljevoj je odluci bio ubijen. Takvo nasilje provodili su mjesec za mjesecom nad Izraelom, nad svakim koga bi po gradovima otkrili. Dvadeset i petoga u mjesecu prinosili su žrtve na žrtveniku podignutu na oltaru za paljenice. Po toj zapovijedi pogubljivali su žene koje su dale obrezati svoju djecu; objesili bi im o vrat dojenčad i smaknuli ih zajedno sa svim njihovim domom i s onima koji su izvršili obrezanje” (1 Mak 1,41-61).

Zvuči grozno, ali ne treba(mo) se zbog toga odmah uplašiti - neće to biti već sutra. Premda je scenarij poznat i iz famozne Francuske revolucije. Ali će se novi PROGON CRKVE sigurno dogoditi. Sva nova apokaliptička književnost opisuje tu buduću stvarnost. Kršćane ne smije zavarati činjenica da je ta literatura potpuno ignorirana ili popljuvana od službene književne kritike, a pisci proglašeni paranoicima i sljedbenicima famozne “teorije zavjere”!

Upravo zbog toga uopće nije “znanstvena fantastika” pretpostavka da je najnoviji “crkveni pogranični sukob” upravo u Vatikanu “zakuhan” pa izveden preko “kaptolske veze”, pri čemu je slovenska strana unaprijed obaviještena! Ali zašto bi se Crkva “igrala” takve diplomacije - premda je vatikanska po mnogočemu bez premca? Pa upravo zbog svega već navedenog, ali i radi upozorenja drugima u Europi koja rapidno gubi svoje “kršćanske korijene”. To više što, na drugoj strani, na očigled cijelog svijeta kao “negativan primjer” stoji Amerika, koja služi kao poligon za razne globalne pokuse, među kojima je najaktualniji legalno oduzimanje slobode radi sigurnosti. Zato je nama famozna ARBITRAŽA nametnuta kao diktat, a to je čista (tj. prljava) likvidacija slobode i demokracije pred licem cijele (globalne) nacije - koju se uz to smatra debilnom jer ništa ne shvaća!

Zbog svega toga ne treba nitko Hrvatima zamjerati što ponovno pušu na eu-hladno. Mi smo naviknuti puhati i na jogurt jer nas je opeklo vrelo mlijeko i onih koji su nam dali laskavu titulu PREDZIĐA KRŠĆANSTVA, a iza toga “Pra-schengena”, kao iza mnogih eu-blamaža - znademo što je sve bilo stoljećima… pa i 1991.! Vjerujem stoga da su i naši političari svjesni da “mala Hrvatska” ne može izbjeći neke igre na “globalnoj šahovskoj ploči”. Pa i kada govore da je sve što sada poduzimaju “obrana nacionalnih interesa”, znaju da nam se nitko neće ispričati za UŽASE u koje smo (ili tek budemo) gurnuti. U tom smislu možemo čitati i sav scenarij zakulisnih “bitaka”, pa i kada se pojednostavljeno narodu šalje poruka kao predreferendumska zastrašujuća dilema u kojoj nema(mo) izbora:
“Ako ne ratificiramo sporazum, Hrvatska je osuđena na Balkan!”

Ali, hvala Bogu, mi nemamo SPOR RAZUM (premda se ponekad učini da nam je to sudbina!) i znademo da sve dosad rečeno ili otkriveno nije sva istina pa i kada nitko službeno ne spominje drugu stranu, tj. naličje te janusoidne medalje, a ona izgleda ovako:
Ako ratificiramo taj sporazum, cijeli će Balkan biti osuđen na zajedničko priključenje EU!

- Onda, jeste li ZA ili PROTIV?
- Pa, jesmo!


Medijima - svima, Zagreb 9. studenog, 2009. godine

PRIOPĆENJE ZA JAVNOST



MORE JE KOPNO - Građanska inicijativa uputila je danas poziv svim saborskim zastupnicima da se do 29. studenoga suzdrže od rasprave i ratifikacije Sporazuma o arbitraži. Svim zastupnicima upućen je sljedeći poziv.


Poštovane gospođe i gospodo saborski zastupnici!

Građanska inicijativa MORE JE KOPNO dana 7. studenoga 2009. najavila je da će od 15. do 29.studenoga ove godine pristupiti prikupljanju potpisa birača sa zahtjevom za održavanje referenduma o graničnom prijeporu s Republikom Slovenijom sa sljedećim pitanjem:

Jeste li za to da se u cijelosti odbaci Sporazum o arbitraži između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije, za koji je Hrvatski Sabor 2. studenoga 2009. godine Vladi Republike Hrvatske dao odobrenje za potpisivanje, što je i učinjeno 4. studenoga 2009. godine u Stockholmu, odnosno da se prijepor između Republike Hrvatske i Republike Slovenije ne može rješavati na ad hoc arbitražnim sudovima, nego isključivo na Međunarodnom sudu za pravo mora u Hamburgu i Međunarodnom sudu pravde Ujedinjenih naroda u Den Haagu?

Pozivamo vas s toga, da se sukladno pravu građana na čin izravne demokracije - referendumu, do 30. studenoga suzdržite od svake daljnje rasprave i ratifikacije sporazuma o arbitraži koji su potpisale Vlada Republike Hrvatske i Vlada Republike Slovenije.

Smatramo da mi birači imamo pravo na ta svoja dva tjedna u ovako važnom pitanju. U koliko se u međuvremenu pristupi ratifikaciji, a mi do 29.studenoga prikupimo potreban broj potpisa birača za obvezujući referendum Republiku Hrvatsku stavit ćete u vrlo neugodnu situaciju.

Naše pak pravo, sukladno Ustavu Republike Hrvatske i zakonu o referendumu, neupitno je i, ponavljamo, najavljeno 7 .studenoga 2009..

S poštovanjem,

Mate Knezović, dipl. iur
predsjednik Organizacijskog odbora
Građanske inicijative MORE JE KOPNO

Ivica Relković, koordinator
098/355-277