Branitelj

Zoran Vukman: Krenimo u promjene!
Datum: 24.01.2011.

Politički klijentelizam, pohlepa i korupcija narušili su ravnotežu u hrvatskome društvu. Mnogi se pitaju: što učiniti? Mnogi se osjećaju bespomoćno i malodušno. Beznađe se širi kao agresivni tumor. Beznađe je za dušu ono što je tumor za tijelo. Nagriza je, ubija, guši. Vjera se čini tako krhkom i nemoćnom. Zašto? Je li baš sve tako mračno? Ljudi bi htjeli promjene, a ne znaju kako. U politiku još najmanje vjeruju, ali politika većini ostaje kao još nekakav instrument pomoću kojega bi mijenjali nešto. Pa se nakon svakih izbora pokaže da su promijenili formu, ali ne i sadržaj.

Politika kao religija

Problem se uvijek mora rješavati, prije svega, na duhovnoj razini. Svi smo pogrešno usmjereni na izvanjske promjene. Mnogi bi mijenjali samo izvanjske okolnosti, ali ne bi mijenjali sebe, iznutra. Mi se istinski ne mijenjamo. Zato se ne mijenja ni društvo. Ne mijenjamo naše loše navike, ne oslobađamo se naših slabosti, gajimo pogrešne poglede na svijet, politiku, ekonomiju, malo i loše radimo. Nije pronevjera i korupcija samonikla biljka. Ona je uzgojena u njedrima naših nedosljednosti, kompromisa i građanskoga kukavičluka.

Osim toga, previše očekujemo od politike i političkih promjena a premalo od sebe samih, kao pojedinaca. Ne razumijemo da je polazište svake promjene naša osobna savjest i ispravno djelovanje. Politika je mnogima zamijenila religiju. Politika je idol, kumir ovoga društva. Politika se još uvijek čini kao najlakši put do ostvarenja osobnih ambicija, ne shvaćamo je i ne vjerujemo u nju kao u metodu za postizanje općega boljitka. Uvjeravamo se da je tako svugdje u svijetu, da je svugdje politika sebična, a nije tako. Ona je i stvar odgoja, stvar kulture. Politika je poput engleske trave. Potrebna su stoljeća kultiviranja i tradicije da bi bila vrhunska.

Mjerilo savjesti
 
Dakle, što možemo učiniti? Krenuti od sebe. Raditi na sebi, na osobnoj, duhovnoj, moralnoj izgradnji. Brinuti se o obitelji, odgajati djecu, raditi najprije ono na što smo pozvani, ono što možemo, tek tada smo kadri učiniti nešto i za društvo, za zajednicu, za državu, za svijet... I tek tada politika može biti nositelj stvarnih promjena. Unutarnja preobrazba pojedinca preduvjet je izvanjskih promjena u društvu. Aksiom koji tako slabo razumijemo. Kao da ne vjerujemo u njega, kao da nam se čini poput neke apstraktne teorije. Zato što je teži put. Lakši put je uvijek put samoobmane. I on ne vodi nikamo, osim u novu slijepu ulicu.

Oslobodimo se zablude da su za sve drugi krivi, a mi smo žrtve. Oslobodimo se takvoga ograničenog pogleda na stvari. Robujemo vlastitim predrasudama i manama. Vidjet ćemo da nije sve mračno i beznadno. Evo sviće. Budimo se, svanuće je prigoda da danas budemo novi, bolji, da nam pogled bude bistriji, da nam savjest bude mjerilo, da ne budemo frustrirani zato jer živimo u uvjerenju da smo mi tako divni a svijet oko nas je ružan i iskvaren. Svaki dan je drukčiji, i mi možemo biti drukčiji, a opet isti. Nije li to divno

Donosim vam riječi jednog ranjenog srca koje oslikavaju sve one rane koje su zadane nakon boja. One krvave rane su bile slatke i rane časti i ponosa. Ove duševne rane sa kojima nas naša domovina sada ranjava i ubija daleko su teže.
Ovo su riječi sa prosvjednog skupa u Splitu protiv svih nepravdi koje su se nakupile svih proteklih godina. Skup je održan 15. siječnja, 2011. god. na početku skupu se obratila Anita Barišić - Muslija
Aktivistica udruge "Volim Hrvatsku" za područje Splita

Došla sam sa ciljem!

Prije 20 godina masa ljudi-nečijih sinova;muževa... obukla je uniformu i bez pitanja "zašto baš ja?" krenula u obranu naših domova!!

Ono što ih je držalo nije bio samo poraz neprijatelja,nego slika koja nas je svih skupa čekala na kraju puta. Slika o zvukovima mira,o nasmijanim licima građana,o blagostanju za sve,o izgradnji ljepših zgrada i kuća nego su ikad bile,o sretnom djetinjstvu za našu djecu,o boljem školovanju,....o jedinoj zastavi koja vijori u slobodi!!!

Ta slika na kraju se zove SAN i prije 20 godina cijela je Hrvatska bila ujedinjena u SNU o slobodi !! Zbog tog sna ste bili žedni i izgladnjeli.... Zbog tog sna ste ležali u blatu..okruženi mirisom krvi onih koje ste braćom zvali... Zbog tog sna ste se vraćali u ljesovima,bez udova....ili se nisu vratili uopće...

Zbog tog sna niste odustali...i zbog tog sna majke diljem zemlje još crno nose...još plaču..

Taj San je plaćen životima!! Taj San je SLOBODNA RH!!

Moj cilj je danas reći gospodi iz saborskih stolica..i to svima bez iznimke:

ZAR VAS NITKO U ŠKOLAMA NIJE NAUČIO DA SE SA SNOM ČOVJEKA NE KOCKA!!!!

Predali smo vam taj krvavo zarađen san s povjerenjem u ruke... Predali smo vam ga na ČUVANJE!! NA POSEBNO NJEGOVANJE!

Predali smo vam ga da ga veličate do samog Boga!

Da ga oplemenjujete;da stvarate od njega najbolje i najpoželjnije mjesto za život!

Umjesto da osjetite poniznost za ukazano povjerenje -vi zaboravljate!!

Zaboravljate da je bilo ugodno znati da te netko tamo brani!!

Umjesto da cijenite teško stečeno-vi prodajete!!

Umjesto da poštujete činjenicu da je to NAŠ SAN -vi ga svojatate!!

Umjesto da budete čuvari našeg sna -vi se okrećete protiv njegovih stvaratelja!!!

Izdajete ih stranim sudovima...

Umjesto da ste se borili da ozdrave i da dobiju priliku sudjelovati u izgradnji svoje zemlje...ostavili ste ih da propadaju

Vi nemate zahvalnosti prema tim ljudima...

Ne zaslužujete biti dio našeg sna ...niste dostojni živjeti s nama pod istim nebom...

Danas smo tu sa ciljem....da pokažemo gospodi u saboru da mi nismo zaboravili želju da živimo u slobodi!!

Da im pokažemo da smo mi lojalni i svjesni kome dugujemo zahvalnost!!

Da im pokažemo da je danas tu uz stare i nova generacija branitelja i čuvara našeg naroda i naše domovine !! Da pokažemo da nam je dosta bahaćenja i izdaja!

Otvoreno kažemo NE progonu naših branitelja.

Anita Barišić - Muslija
Aktivistica udruge "Volim Hrvatsku" za područje Split