OD STOTINA ljudi koji su prisustvovali prvom evanđelističkom skupu Williama Branhama u lipnju 1933. godine, većina ih se nakon večernjih skupova u šatoru vratila svojim crkvama. Ali neki novoobraćenici Kristu nisu prethodno pripadali nekoj crkvi. Mnogi od tih ljudi su počeli dolaziti na Billyjeve redovne nedjeljne službe. Unajmljena dvorana Masonic Hall ubrzo je postala premala da bi se ljudi udobno smjestili, što je Billa primoralo potražiti drugu zgradu.
Na križanju Osme i Penn ulice u Jeffersonvilleu, nedaleko od mjesta gdje je živio sa svojom obitelji, cesta je obilazila malu, plitku baru obraslu ljiljanima. Hodajući kući od dvorane Masonic Hall, Billy je kleknuo u grm kužnjaka na rubu te bare kako bi se pomolio o svom novonastalom problemu. "Gospode, što da napravim? Gdje želiš da se ova crkva preseli?"
Zagledao se u okrugle, zelene listove ljiljana koji su plutali na vodi poput tanjura. Kako su divni ti cvijetovi, neki ružičasti, neki bijeli. Ljiljani su ga oduševljavali kako kreću iz takvog mulja i blata na dnu bare, probijaju se do sunčeve svjetlosti i na kraju su tako čisti i zadivljujući. To je Billa podsjetilo na njegov vlastiti život koji je nedavno izašao iz blata grijeha na sunčevu svjetlost ljubavi Isusa Krista. Kako je divan Gospod koji je mogao učiniti takvo čudo. Tada mu je sinulo, poput otkrivenja odapetog s Božjeg prijestolja: tu će biti njegova crkva – upravo tu gdje je bara ljiljana. Billy je ustao i prošao kroz trsku na rubu bare. Srce mu je uzbuđeno kucalo. Da, to će biti savršeno. Mogao bi sagraditi…
Prije nego se žbuka njegovog otkrivenja osušila, oko njegovih su ušiju već počele padati cigle sumnje. Kako može kupiti ovu zemlju i sagraditi crkvu kad jedva ima novca za sebe, svoju majku, braću i sestre? Bio je siromašan čovjek i propovijedao je zajednici siromašnih ljudi za vrijeme jedne od najgorih ekonomskih kriza u ovoj zemlji. Mnogi ljudi u njegovoj zajednici nisu bili zaposleni. Financiranje izgradnje crkve činilo se nemogućim snom. Ali ipak, ako je to otkrivenje zaista bilo od Boga, onda postoji nekakav način…
Bill je o tome porazgovarao s članovima svoje zajednice. Začudo, zajednica je dajući svoje oskudne priloge skupila dovoljno gotovine za kaparu. Dali su izraditi nacrt, osigurati kredit i isušiti baru – sve u nekoliko tjedana. U srpnju su nasuli temelje i na gradilište dovezli betonske blokove. Ali prije nego su postavili drugi sloj betonskih blokova, Bill je htio održati kratku svečanost posvećenja tijekom koje će postaviti kamen temeljac na pravokutan temelj.
To jutro kad će se održati ta svečanost, Bill se probudio oko šest sati. Vani su ptice pjevale kao soprani, dok su pčele zujale kao tenori. Stablo kozokrvnice ispod prozora njegove sobe na drugom katu ispunilo je njegovu sobu mirisnim parfemom ljeta. Bill je dugo ležao u krevetu s rukama iza glave uživajući u radosnom trenutku, razmišljajući: "O, veliki Jahve, kako si Ti divan. Prije samo nekoliko trenutaka bio je mrak, a sad je izišlo sunce i sva se priroda raduje. Uskoro će se i duhovan svijet, koji je zbog grijeha toliko hladan i mračan, radovati jer će sunce pravde ogranuti sa zdravljem u zrakama."
Dok je tako ležao, unutarnji glas ga je pozvao da ustane. Bill je ustao iz kreveta i stao licem prema prozoru. Odjednom je osjetio neopisivu prisutnost u sobi, poput pritiska – ali ne lošeg, prijetećeg pritiska. Ova je prisutnost izazvala sveto strahopoštovanje kao da se približio sam Gospod. Bill je pogledao tri zida u svom vidokrugu. Soba se činila praznom. Okrenuo se pogledati iza sebe i odmah je utonuo u viziju.

SLJEDEĆEG SU JUTRA lokalne novine objavile članak o ovom događaju pod naslovom: "Pojavila se tajanstvena zvijezda iznad propovjednika tijekom krštavanja." Za sve druge to je bio još jedan zanimljiv dio vijesti, tema za razgovor prvog dana objave. Ali Williamu Branhamu je to značilo puno više. On je stajao ispod te pulsirajuće jantarne kugle i žmirkao zbog jačine njezinog svjetla. Vidio je kako se voda oko njega uzburkala. Jasno je čuo glas kako govori: "Kao što je Ivan Krstitelj bio poslan da prethodi prvom dolasku Isusa Krista, tako si ti poslan s porukom da prethodiš Njegovom drugom dolasku." Ne, to ne treba tek tako pustiti samo zato što se čini čudnim i teškim za razumjeti. Bill je to smatrao natprirodnim znakom koji zahtjeva objašnjenje. Ako je taj znak uistinu došao od Boga, vjerovao je da onda njegovo objašnjenje treba doći sa stranica Božje Riječi. Bill je sa žarom čitao svoju Bibliju u potrazi za indicijama. U blizini je držao bilježnicu i olovku da može zabilježiti dijelove Pisma koji bi se mogli odnositi na to. Na njegovo iznenađenje, otkrio ih je mnogo.
Prvi dio Pisma koji je pronašao da se u njemu Bog pojavljuje u obliku natprirodne vatre bio je Postanak 15, 17, gdje je Bog sklopio savez s Abrahamom. Mojsije je čuo Boga kako mu govori iz gorućeg grma – tu se moralo raditi o natprirodnoj vatri jer grm nije izgarao. Mojsije je ponovno vidio Gospoda u oblaku svjetla koji mu je pomogao da odvede djecu Izraela iz Egipta. Poslije je sreo to svjetlo na Sinaju gdje je primio deset zapovijedi. Mojsije ga je vidio još puno puta, uključujući i onda kad je posvećivao šator u pustinji, te napisao: "Jer Gospod, Bog tvoj, oganj je što proždire…" Salomon ga je vidio kad je posvećivao prvi hram u Jeruzalemu. Manoah, Samsonov otac, ga je vidio kad je sreo anđela Gospodnjeg. Ilija ga je vidio na gori Karmel. Ezekiel ga je vidio u viziji. David ga je opisao u 18. Psalmu. Savla iz Tarza je, na njegovom putu u Damask da bi progonio kršćane, oslijepilo to svjetlo koje mu je reklo: "Ja sam Isus koga ti progoniš." I na kraju, Daniel i Ivan su vidjeli to svjetlo utjelovljeno u Gospodu Isusu Kristu.
To je bio iznenađujući niz stihova koji u Billovom umu nisu ostavili mjesto sumnji u to da je zvijezda koja je sjala nad njim uz obalu prošle nedjelje imala biblijsko porijeklo koje se proteže Svetim Pismom od Postanka do Otkrivenja. Što je više mogao tražiti za potvrdu? Znao je da je to moralo doći od Boga.
Zatim je Bill obratio svoju pozornost na to da se rijeka, čija je površina bila ravna kao da je od stakla, odjednom oko njega uzburkala kad se pojavilo svjetlo. Našao je jedini sličan događaj u Ivanu 5, 4. Je li moguće da je svjetlo iznad njega bio isti anđeo koji je pokretao vodu Bethesde u starom Jeruzalemu? Dugo je razmišljao o toj pomisli, ali nije mogao naći daljnjih dokaza za ili protiv, tako da je to ostavio kao pitanje.
Treći i najizravniji dokaz o značenju ovog znaka došao je iz glasa: "Kao što je Ivan Krstitelj bio poslan da prethodi prvom dolasku Isusa Krista…" Bill je duboko razmišljao o ovim riječima iz svakog kuta, pokušavajući zaključiti što one točno znače. Proučavao je život Ivana Krstitelja i bio je posebno oduševljen vezom kojom je Bog povezao proroka Ivana s prorokom Ilijom. "On [Ivan] će ići pred njim [Isusom] s Ilijinim duhom i snagom..." rekao je anđeo Ivanovom ocu. Kasnije je Isus rekao o Ivanu: "On [Ivan] je, ako ćete pravo, Ilija koji je imao doći." Tu se nalazilo mnogo toga i Bill je znao da će mu trebati mnogo vremena da to bolje shvati.
Razmišljao je i o drugom dijelu onoga što je glas rekao: "… tako si ti poslan s porukom da prethodiš Njegovom drugom dolasku." Bill je vjerovao u drugi Kristov dolazak jer je o tome propovijedao dr. Davis i čitao je o tome u Novom zavjetu. Ali kakve veze ima njegov beznačajan život s najvažnijim događajem svih vremena? Je li to natprirodno svjetlo na rijeci bilo znak? Je li nekako povezano s drugim Kristovim dolaskom? Približava li se to vrijeme? Što je glas mislio kad je rekao "poslan s porukom"? Jedina poruka koju je on imao bila je Biblija. Takve su se misli vrzle po Billovom umu. To se činilo predubokom tajnom da bi je dokučio. Ali je ipak u duši osjetio uzbuđenje zbog novonastalog iščekivanja.

Kad je Billy došao do obale, vidio je Margie W-, djevojku njegovih godina koja je sjedila u čamcu blizu mjesta gdje se trebalo održati krštenje. Margie je bila obučena samo u kupaći kostim. Budući da je smatrao da je kupaći kostim neumjesan i neprimjeren, Billy ju je pristojno zamolio da iziđe iz vode.
Ona je neprijazno odgovorila: "Ne moram se maknuti."
"To je točno, Margie, ne moraš. Ali da sam ja na tvom mjestu, imao bih dovoljno poštovanja prema Evanđelju da odem odavde gdje se krsti."
"Nemoj ti meni pričati o poštovanju prema Evanđelju. Ja sam učitelj nedjeljne škole, ali ne vjerujem u krštenje i ne moram izaći."
Margie se cerila dok je Billy odlazio.
Billy je ušao u vodu zajedno s prvim kandidatom za krštenje. Njih su dvojica stajali u vodi do pasa dok je voda oko njih lagano tekla svojim tokom. Površina vode je bila toliko mirna da je izgledala poput stakla rastaljenog na jakom suncu. Valovi vrućine su zamutili pogled na stabla na suprotnoj obali.
Bill je pitao: "Vjeruješ li da si upoznao Isusa Kista na ovom probuđenju?"
Čovjek je odgovorio: "Da."
"Jesi li se pokajao za svoje grijehe?"
"Da."
"Vjeruješ li da ti je Isus Krist oprostio i da si sada spašen od svojih grijeha?"
"Da."
"Pomolimo se onda." Zajedno su pognuli glave: "Nebeski Oče, mi smo ovdje jer si nam zapovjedio da idemo među sve narode čineći ih učenicima, krsteći ih u Ime Oca, i Sina i Duha Svetoga. Amen." Zatim je Bill dignuo glavu i okrenuo se prema osobi, te rekao: "Na osnovi ispovijedanja svojih grijeha, ja te krstim, moj voljeni brate, u Ime Gospoda Isusa Krista." On se tada uhvatio za nos i Bill ga je uronio u mutnu vodu.
Dok je prva krštena osoba išla prema obali, a druga ulazila u vodu, Bill je podsjećao mnoštvo: "Zašto nam je Isus rekao da se krstimo? Pa, zbog jedne stvari: to je simbolična smrt – smrt svijetu. Simbolično, stari čovjek ide u grob tako da novi čovjek može izaći i živjeti novi život u Isusu Kristu. Ali zapamtite, krštenje vas ne mijenja, to je samo vanjski znak nečega što se dogodilo iznutra. Vjernik svjedoči svijetu da ga je Isus Krist već izmijenio iznutra."
Jednog po jednog, Bill je krstio kandidate na sličan način. Sedamnaesti na redu za ulazak u vodu bio je Edward Colvin, mladić malo mlađi od Billa. Dok su obojica stajala u vodi do pasa, Bill je pitao: "Edwarde, vjeruješ li da si promijenjen na skupovima probuđenja?"
"Da," rekao je mladić.
Bill je povisio glas kako bi ga čulo mnoštvo na obali: "Svi pognite glave." Kad su ga poslušali, Bill je sklopio svoje oči, pognuo glavu i počeo se na glas moliti: "Nebeski Oče..."
Upravo tada čuo je glas koji je rekao: "Pogledaj gore." Otvorio je oči i pogledao Edwarda koji je strpljivo čekao pognute glave i sklopljenih očiju. To nisu bile njegove riječi. Bill nije znao tko je to rekao. Zbunjen, ponovno je pognuo glavu, sklopio oči i nastavio molitvu: "Nebeski Oče, dok ja krstim ovog mladića vodom, Ti ga krsti Duhom Svetim."
Ponovno je čuo glas kako kaže: "Pogledaj gore." Otvarajući oči, pogledao je okolo.
I Edward je otvorio oči, znatiželjan zbog zadržavanja.
"I, brate Bill?"
"Jesi li čuo to?"
"Što čuo?"
Bill je po treći put čuo glas kako kaže: "Pogledaj gore!" Ovaj je put pogledao prema nebu... i ostao bez daha! S neba je silazila vatrena kugla! Iz daljine je sličila zvijezdi, mijenjajući boju između žuto-zelene i jantarne. Dok se približavala, izgledala je poput vatrenog kruga koji se vrtio – tutnjeći, okrećući se, bacajući iskre i plamen. Bill je od velikog straha zadržao dah dok je zvijezda išla ravno na njega, ali se zaustavila vrlo blizu i lebdjela točno iznad njegove glave. Voda oko Billa se uzburkala i digla se fina magla od čega je nastala mala duga iznad zvijezde.
Odjednom je Bill čuo glas kako mu govori. Nije to bio melodičan glas bas, koji mu je tako često govorio u vizijama, ovaj je glas bio tenor, poznat. Rekao je: "Kao što je Ivan Krstitelj bio poslan da prethodi prvom dolasku Isusa Krista, tako si ti poslan s porukom da prethodiš Njegovom drugom dolasku."
Ljudi na obali rijeke su i dalje držali pognute glave u molitvi. Ali Margie je gledala iz svog čamca. Kad je ugledala svjetlo, histerično je povikala prije nego li se onesvijestila, padajući prema naprijed na pramac čamca. Zbog tog su se vriska podigle glave. U nekoliko je sekundi nastala pomutnja kad je mnoštvo pogledalo gore i vidjelo vatrenu kuglu kako lebdi iznad glave Billyja Branhama. Žene su vrištale, muškarci su uhvatili jedan drugoga, neki su paničarili i pobjegli, nekolicina se onesvijestila, a većina je samo drhtala.
Nisu svi koji su vidjeli zvijezdu čuli i glas. Ali čula ga je jedna posebna četrnaestogodišnja djevojčica. Držala je zatvorene oči i pognutu glavu dok su ljudi paničarili, jer joj je njezin pastor rekao da pogne glavu, a ona je uvijek nastojala poslušati svoga pastora. Ona je čula glas, čula je svaku pojedinu riječ i zato što je to čula, nešto se snažno usidrilo duboko u njenoj duši, kao da se u njezino dosadašnje iskustvo zakopalo sidro. Zvala se Meda Broy i bila je određena za vrlo važnu ulogu u Billovoj budućnosti.
Vatrena je kugla lebdjela nad Billovom glavom manje od minutu, a zatim se velikom brzinom vratila na nebo odakle je i došla. Uzburkana se voda ponovno smirila pod spokojnim modrim nebom. Billy je govorio ljudima dok se svi nisu umirili, a zatim je nastavio krstiti dok nije završio s uranjanjem u vodu dvjesto osoba u Ime Gospoda Isusa Krista.
Dok se približavao obali, okružila ga je skupina poslovnih ljudi iz Jeffersonvillea i nestrpljivo pitala: "Što je značilo to svjetlo?"
Bill je iskreno odgovorio: "Ne znam. Ja sam vjernik. Možda je to znak za nevjernika. Ne mogu vam reći."

Bill je dugo vremena sjedio ukočen i zaprepašten. Kad su ga prsti opet počeli slušati, uzeo je kemijsku olovku i počeo zapisivati sedam vizija razmišljajući o njihovom značenju.
"Mussolini će napasti Etiopiju…" To bi bio neočekivani preokret događaja u svijetu. Bill je znao ponešto o Mussoliniju, čovjeku koji je često bio na vijestima. Mussolini je bio totalitaristički diktator Italije od 1922. godine i mnogi su ga smatrali nacionalnim spasiteljem Italije. Sredio je kaos zemlje osiromašene Prvim svjetskim ratom, stabilizirao je talijansko gospodarstvo i vratio Italiji dostojanstvo. Njegove su socijalne reforme provedene bez gubitka potpore poduzetnika ili zemljoposjednika. Mussolinija su podržavale javne osobe cijele Europe i Sjedinjenih Država, uspoređujući ga ponekad sa Cezarom, Napoleonom ili Cromwellom zbog njegovog velikog uspjeha u tranziciji i vladanju svojom državom. Zašto bi Mussolini riskirao svoj ugled da bi izvršio invaziju na tako zaostalu zemlju poput Etiopije?
Što se tiče Adolfa Hitlera, prošlog ga je siječnja njemački predsjednik Paul von Hindenburg postavio za kancelara što je Hitlerovu nacističku stranku dovelo na čelo njemačke politike. Ali kako on može ponovo povesti europske nacije u rat kad je prošli bio toliko razoran i donio tolike patnje? Nitko u svijetu nije želio još jedan rat. Ali vizije do tad nisu nikada pogriješile.
Bill nije razumio svjetske političke sile, ali je čitao novine i bio je svjestan da Mussolinijev fašizam počinje imati veliku potporu u Aziji i Latinskoj Americi. Fašizam je odbacio ideju individualne slobode i umjesto toga njegovi su zagovornici vjerovali da bi država trebala kontrolirati cijeli život nacije. Držali su se ideje da državu treba voditi jedna dinamična ličnost koja će naređivati s vrhovnim autoritetom. Bill nije znao gotovo ništa o Hitlerovom nacizmu koji se tek počeo pojavljivati na vijestima. Znao je ponešto o ruskom komunizmu koji je zagovarao prava radnika i njegovoj skučenoj središnjoj vladi koju je izravno vodila elita Komunističke partije. Od svih, tada sukobljenih strana u Europi, činilo se najmanje vjerojatnim da će prevladati komunizam. Ali ipak, vizije još nikada nisu pogriješile.
Svi ti automobili koje je vidio! Tako zaobljeni i aerodinamični. Izgledali su uvelike drukčije od automobila koji su vozili cestama 1933. godine, koji su bili poput kutija. Kakve će tek divote slijediti ako znanost i tehnologija mogu izumiti tako veličanstvene strojeve! Ali ta će dostignuća nadomjestiti propadanje vrijednosti u svijetu što je u viziji predstavljeno moralnim propadanjem žena. A što je s onom ljepoticom hladnog srca koja će jednog dana dominirati Amerikom? Hoće li ona zaista biti žena ili je samo predstavljala silu? Možda ženski politički pokret ili duhovni pokret. Bill je u zagradama napisao: "Možda Katolička crkva." I na kraju je bilo ono užasno uništenje. Izgledalo je kao da su dani Amerike odbrojeni.
Bill je pročitao proročanstvo svojoj zajednici, usput komentirajući. Kad je detaljno opisivao kako će komunizam progutati tri europska "izma", tražio je da ljudi ustanu i ponavljano govore: "Promatraj Rusiju. Promatraj kralja Sjevera." Nakon što je opisao sedmu i posljednju viziju, dodao je vlastito mišljenje: "Dakle, ljudi, ovaj mi dio nije rekao Gospod, ovo je moje. Ali sudeći po tome koliko sve u svijetu ide brzo, ja predviđam da će se sve to dogoditi do 1977."
Inspiriran ovim vizijama, Bill je entuzijastično propovijedao prve noći svojih skupova probuđenja u unajmljenom šatoru. Iako je i dalje trebao Hope da umjesto njega na glas pročita tekst iz Biblije, to nije omelo njegovu službu jer je žarko poticao ljude da prihvate milost spasenja Isusa Krista. Sljedeće večeri, i svake večeri nakon te, u šatoru je bilo sve više ljudi, dok je na službi posljednje nedjelje ujutro, dva tjedna kasnije, Billy Branham propovijedao pred preko tisuću duša. Pitao ih je koliko ih se želi krstiti u Ime Gospoda Isusa Krista i preko dvjesto ljudi je izašlo naprijed. Završio je propovijed i otišli su do rijeke Ohio.
Bio je to 11. lipnja 1933. godine. Do dva sata popodne skupilo se preko tisuću ljudi na obali rijeke Ohio na kraju ulice Spring kako bi gledali ova krštenja. Zemlja se pržila pod nebom bez oblačka. Nije bilo ni najmanjeg povjetarca da ohladi lica ljudi dok su pjevali: "Stojim na olujnim obalama Jordana i željno gledam prema lijepoj i sretnoj zemlji Kanaana gdje se nalazi moja baština. Ja sam vezan za obećanu zemlju…"

U lipnju 1933. godine, Billy je iznajmio veliki cirkusni šator smješten na praznoj parceli u Jeffersonvilleu i planirao je tamo održati dva tjedna probuđenja. Nedjelju prije nego su počeli njegovi skupovi, dok se pripremao za službu u Masonic Hallu, pao je u trans kakav dotad nije doživio. Vidio je čitav svijet kako se pred njim proteže poput stolnjaka i činilo se kao da je on na neki način povezan s tijekom vremena. Vidio je vojnike maslinaste boje kože kako složno marširaju, a na puškama na ručno punjenje sjajile su im se bajunete. Zatim je vidio kako ti vojnici napadaju skupinu tamnoputih ljudi koji su se branili kopljima, vilama i kosama.
Oglasio se glas od iza s desne Billove strane, izvan njegovog vidokruga. To je bio isti onaj glas koji mu je govorio iz topole kad je imao sedam godina – dubok, rezonantni glas: "Benito Mussolini će izvršiti invaziju na Etiopiju i zauzeti ju. Siromašnija će zemlja pasti pod njegove noge. Italija će onda pokušati izvršiti invaziju na druge zemlje, ali neće uspjeti i sam Mussolini će doći do sramotnog kraja."
Scena se promijenila. Bill je vidio vojsku ljudi u smeđo-zelenim uniformama koja se bori protiv vojnika obučenih u sivo. Mogao je vidjeti vojne tenkove, eksplozije i veliku mrežu betonskih bunkera, topova, strojnica i bodljikave žice. Glas iza njega je objasnio: "Iz Njemačke, mladi Austrijanac, Adolf Hitler, odvući će svijet u rat. I Amerika će također otići u rat, i u procesu će Franklin Roosevelt biti po četvrti put izabran kao predsjednik. Njemačka će se utvrditi iza dugačkog betonskog zida, a Amerika će platiti ogromnu cijenu u životima da bi se probila kroz ovaj zid. Ali Njemačka će biti poražena i Hitler će doći do tajanstvenog kraja."
Scena se ponovno promijenila. Bill je vidio kako se Europa pred njim rasprostire kao karta i kako se mijenjaju nacionalne granice i ponovno formiraju u nove političke blokove. Glas je rekao: "Tri se političke ideologije bore za vlast u svijetu: fašizam, nacizam i komunizam. Prve dvije će propasti, a komunizam će procvasti. Promatraj Rusiju, kralja Sjevera."
Scena se promijenila po četvrti put. Izblijedio je rat u Europi i iščeznuo u prošlosti. Umjesto njega, Bill je svjedočio nevjerojatnom razvoju tehnologije koji preplavljuje cijeli svijet. Među ostalim divotama, vidio je automobile s aerodinamičnim oblinama poput jaja kako putuju po dotjeranom sustavu cesta. Čak je vidio i automobil bez vozača. Ljudi u njemu su bili okrenuti od vjetrobranskog stakla i umjesto toga su se usredotočili na zabavnu igru dok je automobil sam sebe elektronički upravljao po cesti. Glas nije komentirao i scena se promijenila po peti put.
Sada je Bill vidio žene s dugim kosama i dugim haljinama kako marširaju s transparentima tražeći pravo glasa. Kad im je to pravo dano, vidio je kako za predsjednika Sjedinjenih Država izabiru mladog čovjeka. Zatim je Bill gledao kako žene šišaju kosu. Neke od žena su obukle hlače, dok su druge skratile svoje suknje i napravile si oskudne bluze dok im odjeća nije bila veličine i oblika smokvinog lišća.
Vizija se izmijenila po šesti put. Bill je gledao kako se u Sjedinjenim Državama diže predivna žena, elegantno obučena. Ali unatoč njenim ljubaznim crtama lica, činilo se da u njoj postoji okrutnost koja narušava opis. Bila joj je dana velika moć i ona je dominirala zemljom svojim autoritetom.
Glas s Billove desne strane je požurivao: "Pogledaj još jednom." Bill se malko okrenuo pogledati sedmi i posljednji prizor – pred njim su se prostirale Sjedinjene Države u kaotičnim ruševinama. Karteri su izdubili tlo, a stupovi dima iz ruševina su zamračili zrak. Koliko je Bill mogao vidjeti, na zemlji nije bilo ljudskih bića. Zatim je vizija završila.

WILLIAM BRANHAM je propovijedao tri mjeseca u Misionarskoj baptističkoj crkvi kad su se on i dr. Davis porječkali. Davis je želio da Bill postavi nekoliko žena za propovjednike u lokalnoj zajednici. Bill je to izričito odbio.
"Što ti je?" uzrujano je rekao dr. Davis, ljutit zbog njegove drske neposlušnosti. "Ti si starješina ove zajednice," podsjetio ga je pastor, "tvoja je dužnost izvršavati statut ove crkve."
"Dr. Davis, s dužnim poštovanjem prema baptističkoj vjeri i svemu onome za što sam postavljen, nisam znao da je doktrina ove crkve postavljanje žena za propovjednike."
"Međutim, to jest doktrina ove crkve."
Billy ga je pitao: "Gospodine, mogu li se ispričati samo večeras?"
"Ne. Tvoja je dužnost biti tamo."
S jedne je strane Bill smatrao da je dr. Davis u pravu: kao starješina trebao bi podržavati sve što lokalna crkva radi. Billy se osjećao ružno što je primoran napraviti nešto u suprotnosti sa svojim uvjerenjima.
"Hoćete li mi onda makar odgovoriti na neka pitanja?"
"To hoću."
"Možete li mi objasniti zašto je Pavao u 1. poslanici Korinćanima u 14. poglavlju rekao: "Žene neka u crkvama šute, jer im nije dopušteno govoriti?"
"Naravno." Doktorovo je ponašanje bilo puno samopouzdanja. "U to su vrijeme sve žene sjedile iza u kutovima, tračale i došaptavale se, pa je Pavao rekao: 'Nemojte im to dopustiti.' Razumiješ li?"
Billyju se to objašnjenje nije slagalo s drugim dijelom Pisma kojeg je pročitao. "Onda mi objasnite 1. poslanicu Timoteju, 2. poglavlje," Billy je listao stranice Biblije dok nije našao citat gdje je Pavao rekao: "Ne dopuštam ženi da poučava niti da vrši vlast nad mužem; štoviše, neka ostane u skrovitosti! Uistinu, najprije je bio stvoren Adam, onda Eva. Osim toga, Adam nije zaveden, već je žena, pošto je zavedena, upala u grijeh. Ali će se ona spasiti vršenjem majčinskih dužnosti ako ustraje sa čednošću u vjeri, ljubavi i posvećenju" Dr. Davis, ne kažem da ona želi učiniti nešto loše, ali ona je zapravo u tome zavedena. Stoga, Bog ne želi da ona bude propovjednik."
Dr. Davis se namrštio: "Je li to tvoj osobni stav?"
"To je stav Pisma, koliko ja vidim."
"Mladiću, zbog toga ti baptistička crkva može oduzeti dozvolu."
Billy je izvadio novčanik iz svog stražnjeg džepa. "Skratit ću im muku i odmah je vratiti. Najbolje da se je sam riješim jer vidim da će mi biti teret."
"Ne, ne, brate Billy, nemojmo prenagliti u tome."
Rasprava je završila na tom slabom znaku pomirenja. Kako ni jedan nije htio povući svoj stav, obojica su se složili da bi Billy trebao krenuti vlastitim putem i započeti svoju vlastitu službu Gospodu. Njihovu je odluku zacementirao čvrst stisak ruke i rastali su se kao prijatelji.
Pun snova i entuzijazma, Billy je iznajmio staru dvoranu Masonic Hall u Jeffersonvilleu i počeo održavati nedjeljne službe. Prve je nedjelje došla samo nekolicina ljudi čuti ga kako propovijeda, ali od tada se njegova zajednica povećavala za dušu ili dvije tjedno. Billy je neprekidno širio svoju vjeru svjedočeći novim ljudima koje je sreo na poslu, kao i onima koje je znao čitav život. Na nedjeljnoj je službi uvijek bilo novih posjetitelja jer je pozivao mnoge da dođu. Od tih posjetitelja, nekolicina bi prihvatila Krista kao svog Spasitelja i redovito dolazila na službe. Malo pomalo, njegova je zajednica postajala sve veća.
Svaki mu je novi obraćenik uzimao još malo više vremena, ali Billyju to nije smetalo. Nakon toliko godina odbačenosti, napokon je našao ljubav i prihvaćenost – kako Isusa Krista tako i male skupine ljudi koja ga je smatrala svojim pastorom. Napokon je pronašao svoje mjesto, svoju životnu svrhu i namjeravao se u potpunosti posvetiti Kristu.

WILLIAM BRANHAM je ozbiljno shvaćao svoju službu. Ostao je vjeran svojoj zakletvi i propovijedao je Evanđelje u svakoj prilici, iznoseći svoju vjeru u ljubav i dobrotu Isusa starim prijateljima, poznanicima i strancima. Jedna od prvih osoba koju je priveo Gospodu bio je gospodin Short, zamjenik šerifa koji je otrovao Billovog lovačkog psa Fritza. Slijedili su mnogi. Bill je konstantno svjedočio o Isusu. Nije se bojao govoriti ni na neobičnim mjestima kao što su autobusne postaje, garaže mehaničara, ulična raskrižja i gradski parkovi – gdje god bi mogao naći skupinu ljudi koji bi zastali dovoljno dugo i poslušali. Kao posljedica toga, njegova je vjera neprekidno kušana.
Jedne je nedjelje Bill propovijedao u parku maloj skupini ljudi kad je prolazio čovjek koji je živio blizu parka s vrećicom namirnica u rukama. Bill ga je poznavao. Nekad se taj čovjek školovao za rimokatoličkog svećenika, ali se razočarao općenito u religiju i sad je bio nevjernik. Zaustavio se poslušati na nekoliko trenutaka, žvačući u ustima veliki komad duhana. Konačno je rekao: "Propovjedniče, neprestano govoriš o Bibliji kao da je ona nešto dobro. Biblija je najpokvarenija knjiga ikad napisana. Toliko je zavodljiva da se ne bi trebala nalaziti u literaturi za javnost."
Bill je rekao: "Pa, ovo je slobodna zemlja. Imaš pravo na vlastito mišljenje."
Bivši je svećenik pljunuo smeđu duhansku pljuvačku i za malo promašio Billove noge. "Propovjedniče, vjeruješ li zaista da postoji Bog?"
"Da, gospodine. Vjerujem."
"Vjeruješ li da je taj Isus bio ljudski Bog?"
"Da, gospodine. Vjerujem da je Isus Krist bio čovjek i da je isto tako bio i Bog."
"Vjeruješ li da je u tom ljudskom tijelu uskršavao mrtve?"
"Da, vjerujem."
Čovjek je uzeo komad duhana i stavio ga u usta. "Kad bih ti mogao dokazati da ne može postojati ljudski Bog, bi li to prihvatio?"
"Da, gospodine. Bih."
Čovjek se podmuklo podsmjehnuo. "U redu, propovjedniče, reci mi – koliko osjetila ima ljudsko tijelo?"
"Ma daj, znaš koliko ih ima."
"Da, ali želim da ih ti nabrojiš."
Billy je krenuo: "Vid, okus, njuh, opip i sluh."
"U redu, ako je Isus bio ljudski Bog, kao što tvrdiš da je bio, tada ga mora osjetiti jedan od ovih pet osjeta. Nije li tako?"
Ljudi oko njih su napeto slušali. Bill je oprezno odgovorio: "To se čini logičnim. Zašto?"
"Jesi li ikad vidio Boga?"
"Pa, da. Jedne noći, nedavno, ja…"
"Onda daj da Ga ja vidim," prekinuo ga je taj čovjek. "Ja ne govorim o vjeri. Moj vid je jednak tvome."
Bill je rekao: "Ja sam Ga vidio u viziji."
"Onda daj da ja vidim viziju."
"To ne mogu ja. Samo Bog može pokazati…"
"Istina je da Ga nikad nisi upoznao preko bilo kojeg od svojih pet osjeta."
"Ja Ga osjećam."
"Pa, ako Ga ti osjećaš, daj da Ga i ja osjetim. Moj je osjećaj jednako dobar kao i tvoj. Dovedi Isusa ovdje da Ga osjetim, tada ću vjerovati u Njega."
Bill je uzrujano rekao: "Ja Ga osjećam u svom srcu."
Čovjek je argumentirao: "Onda daj da Ga ja osjetim u mom srcu."
"Kad bi vjerovao..."
"E sad, ne tvoja psihologija. Želim znati istinu." Čovjek je još jednom pljunuo duhansku pljuvačku na Billove noge."
Bill je rekao: "Molim vas, gospodine, nemojte pljuvati na moje noge."
Bivši je svećenik likovao: "Pa, propovjedniče, sad si sav spetljan, zar ne? Nikad Ga nisi vidio, opipao, okusio, pomirisao ili čuo. Stoga, ako Ga pet čula ne osjete, onda Bog ne postoji i ti bi trebao prestati obmanjivati ove ljude svojim glupostima."
Čovjek je imao čvrst argument. Billy se u svom srcu molio za mudrost: "Gospodine, mislim da imate dobre argumente."
Čovjek se cerio. "Počinješ dolaziti k sebi, zar ne?"
"Možda," rekao je Billy, "vi ste zaista pametan čovjek. Imate dobar um."
Ponovno je pljunuo i zadovoljno rekao: "Sigurno da imam dobar um. Moja majka nije odgojila budalu."
"Samo malo. Jeste li rekli da imate um?"
"Pa, naravno da imam um. Nemaju li svi?"
"Je li to ljudski um?" pitao je Billy.
Čovjek se činio zbunjenim. "Što je tebi, sinko? Mora da je tvoj pomućen. Naravno da je ljudski um."
Billy je rekao: "Onda, ako je ljudski um, mora ga osjetiti jedno od ljudskih čula. Nije li tako?"
"Pa, pretpostavljam…"
"Jesi li ikad vidio svoj um?"
Sada je na redu bila uzrujanost nevjernika. "Pa, uh, liječnici bi mogli…"
"Ne, mozak," prekinuo ga je Billy, "um. Postoji razlika između mozga i uma. Mozak je dio koji možeš vidjeti ako pogledaš ispod lubanje. Um su misli koje mozak razmišlja. A ti nikad nisi vidio svoj um, zar ne?"
"Ne, pretpostavljam da nisam."
"Jesi li ikad pomirisao svoj um? Opipao ga? Okusio ga? Čuo ga? Ne, nisi nikad, zar ne? Tako da prema tvom shvaćanju ti nemaš um."
"Znam da imam um," ljutito je rekao čovjek.
"A i ja znam da imam Boga," rekao je Bill, zadovoljan da je jasno dokazao svoj stav. Tada je smislio mudar kraj. U skupini promatrača stajao je mladi momak koji je imao ružu zakvačenu na znački. Bill je posudio iglicu i rekao: "Razumiješ li sada što sam htio reći?" i bocnuo bivšeg svećenika u ruku.
"Hej!"
"Jesi li osjetio to?" pitao je Billy.
"Naravno," povikao je i mršteći se protrljao svoju ruku.
Billy se nasmijao. "Čudno, ja nisam ništa osjetio."
Nasmijali su se i ljudi oko njega.
"Daj da ja tebe ubodem iglom, pa ćeš i ti osjetiti."
Sada je Billy navukao svog suparnika baš tamo gdje je htio. "To je moj argument. Ako prihvatiš istog Krista kojeg sam ja osjetio, onda ćeš Ga i ti osjetiti na isti način na koji Ga ja osjećam."
Nevjernik je otišao ljut i nerazuvjeren. Billy se nije iznenadio. Iako je bio kršćanin samo nekoliko mjeseci, svjedočio je dovoljnom broju ljudi da shvati kako ne može dobrim argumentom promijeniti čovjekov stav. Vjera je otkrivenje koje dolazi od Boga.

Billu se činilo da lebdi u zraku. Od straha mu se steglo srce. Što se događa? Umire li? Ili je već umro? To je svjetlo, koje je još uvijek sjalo svugdje oko njega, isijavalo iz izvora negdje iznad njega. Pogledao je prema gore otvorenih usta i široko otvorenih očiju dok se prema njemu kovitlala ogromna blistava zvijezda. Billovo je srce tuklo kao bubanj. Prsa su mu se stisnula i nije mogao disati. Pokušao je vikati, ali nije mogao izbaciti zrak iz pluća. Začudo, dok se približavala, plamena se kugla smanjivala, te sad nije bila veća od njegove šake. Udarila mu je u prsa bez ikakve vidljive sile i ušla u njegovo srce.
U tom se trenutku scena promijenila. Billy se nalazio na brežuljku prekrivenom travom. Ispred njega je na zemlji stajala starinska staklenka za slatkiše s kvadratnim dnom i okruglim poklopcem. Ali umjesto slatkih štapića i peperminta, u staklenci je bio veliki moljac koji je bijesno udarao o staklo pokušavajući se osloboditi. Želeći pogledati okruženje, Billy se okrenuo nadesno. Tamo je stajao anđeo. Izgledao je ozbiljno i moćno. Bio je obučen u bijelu haljinu koja je isijavala vlastitu svjetlost. Billy je žmirkao pokušavajući vidjeti lice anđela, ali ga nije mogao razabrati. Crte anđelovog lica su bile nejasne od svjetla.
Anđeo je rekao: "Budi oprezan. Pogledaj što ti imam pokazati," i upro je prstom u staklenku.
Billy je pogledao nazad na staklenku i taman je ugledao ruku kako baca kamen koji je pogodio staklo i razbio moljčev zatvor. Debeli je moljac pokušao uzletjeti, ali se nije mogao dići sa zemlje – tijelo mu je bilo preteško za njegova zdepasta krila. Moljac je otvorio usta i izletio je roj muha koje su ispunile zrak svojim ljutim zujanjem. Muhe su se raspršile na sve strane. Jedna je uletjela u Billyjevo uho, a on se trgnuo.
Anđeo je rekao: "Budi oprezan. Muhe predstavljaju zle duhove, kao što su duhovi gatanja i vračanja. Budi oprezan."
Billy nije znao kako se vratio natrag kući. U jednom je trenutku stajao na travnatom brežuljku, a već je u sljedećem trenutku bio natrag u tami svoje sobe. U međuvremenu nije niti trepnuo. Gdje je bio? Kako je došao tamo i kako se vratio? To ga je iskustvo uznemirilo, pa je otpuzao do kreveta, ali nije mogao zaspati. Neprestano je mislio na upozorenje anđela pitajući se što ono znači?
Sljedeći je dan na poslu Bill bio iznimno oprezan, čak i nervozan. Očekivao je da će se dogoditi nešto drastično.
Za vrijeme njegove podnevne marende zaustavio se u trgovini gdje su zajedno radili George DeArk i njegov brat Ed. Bill je bio iza i prepričavao Georgeu viziju kad je na ulazna vrata ušla jedna žena. Billa je obuzeo neobičan osjećaj, isti osjećaj koji je doživio u autobusu Greyhound kad mu se obratila astrologinja. Spomenuo je to svom prijatelju. "George, nešto je čudno s tom ženom."
Zaustavljajući se kod blagajne, žena je rekla Edu DeArku: "Tražim čovjeka koji se zove Branham. Rekli su mi da je on čovjek Božji."
"Pa, posrećilo vam se. On je u trgovini." Ed je povikao: "Bill. Tu je netko tko te želi vidjeti."
Kad je Billy došao, žena ga je pitala: "Jesi li ti William Branham, prorok Božji?"
"Ja sam William Branham."
"Jesi li ti taj koji je učinio ono čudo na gospodinu Williamu Merrillu u bolnici i iscijelio Mary Der Ohanion nakon što je sedamnaest godina bila invalid?"
Billy je odmahnuo glavom. "Gospođo, pogrešno ste shvatili. Ja sam William Branham i bio sam tamo kad se to dogodilo, ali nisam ih ja iscijelio. Isus Krist je to učinio."
To ju je zadovoljilo. "Izgubila sam neku nekretninu i želim da je locirate."
Billy nije razumio što je ona s time htjela reći, ali je znao da je ova situacija ono na što ga je upozorila sinoćnja vizija. Rekao je: "Gospođo, došli ste pogrešnoj osobi, sigurno tražite gataru ili medija."
Činila se iznenađenom. "Niste li vi medij?"
"Nisam. Mediji su od đavola. Ja sam kršćanin i imam Duha Božjeg."
Njezino se lice sledilo. Billy je odjednom shvatio da je i ona sama bila medij. Rekao je: "Sinoć mi je Gospod poslao anđela da me upozori na vaš dolazak i da mi kaže da budem oprezan. Posao kojim se bavite je od đavola i žalosti Duha Božjeg."
Žena se uhvatila za srce. "Trebam lijek."
"Gospođo, nemojte činite te stvari i vaše će srce biti u redu."
Okrenula se na svojim petama i udarajući nogama izašla iz trgovine. Još je uvijek bila u vidokrugu kad se ponovno zaustavila i uhvatila za srce. Vrisnula je i zgrčila se na trotoaru. Kad su Bill i Ed došli do nje, već je bila mrtva.
Vizijom su dolazile i druge poruke iako nisu uvijek bile jasno definirane. U jednoj se Bill našao kako skakuće po cesti u sumraku. Osjećao se bezbrižno i sretno – onako kako se osjećao onog dana kad je predao svoje srce Bogu. U toj je viziji poskakivao i boksao u prazno izražavajući svoju sreću. Odjednom je prema njemu potrčala velika mračna sjena, poput psa koji ga je htio ugristi. Preplašen, Bill ju je udario nogom i povikao: "Miči se, pseto!"
Sjena se podigla. Na Billovo iznenađenje, vidio je da to uopće nije pas, već visoki čovjek obučen u crno. Čovjek je rekao ljutim glasom: "Nazvao si me psom."
"Ispričavam se gospodine," rekao je Bill, "mislio sam da ste pas jer ste hodali na sve četiri."
Čovjek je rekao, i dalje ljutim glasom: "Želiš reći da sam pas? Zbog toga ću te ubiti." Iz svog je pojasa izvukao dugačku sablju i prilazio Billu sporim, odlučnim korakom, a oči su mu bile pune mržnje.
"Molim vas, gospodine," molio je Bill dok je uzmicao, "molim vas, shvatite me. Nisam znao da ste čovjek. Zaista sam mislio da ste pas."
Izbezumljeni čovjek se nije zaustavljao, svakim je korakom sve više sličio demonu. "Ti ćeš mene nazvati psom… Ubit ću te."
Odjednom se iza Billyja pojavio ponor. Našao se u zamci. "Gospodine, ne bojim se umrijeti jer imam Isusa u srcu. Samo želim da znate da sam vas pogreškom nazvao psom."
Mračna je figura samo bezumno zarežala: "Ubit ću te." Podigao je visoko zakrivljenu sablju i namjestio se za udarac.
Billy je povikao. U tom je trenutku čuo buku odozgo i pogledao prema gore. S neba je u naletu sišao čovjek obučen u bijelo. Odlučno je stao pokraj Billa, okrenuo se prema napadaču i oštro ga pogledao. Neprijatelj se povukao – njegova je sablja, koja je još uvijek bila visoko u zraku, zadrhtala i ispala mu iz ruku. Mračan se lik okrenuo i pobjegao što je brže mogao.
Čovjek u bijelom se okrenuo prema Billu i nasmiješio – ili je barem Bill pretpostavio da je to bio osmijeh. Bill je, kao i prije, pokušao malo bolje vidjeti lice anđela, ali izgled anđela nije bio jasan niti prepoznatljiv. Zategnuo je svoj bijeli ogrtač oko sebe i vratio se u nebesa. Zatim je vizija završila.
Što je to moglo značiti? Bill nije bio siguran, ali dok se ne pojavi nešto konkretnije, pretpostavio je da to znači da će Bog poslati anđela da ga zaštiti od svake zamke koju đavao stavi pred njega.