Billu se činilo da lebdi u zraku. Od straha mu se steglo srce. Što se događa? Umire li? Ili je već umro? To je svjetlo, koje je još uvijek sjalo svugdje oko njega, isijavalo iz izvora negdje iznad njega. Pogledao je prema gore otvorenih usta i široko otvorenih očiju dok se prema njemu kovitlala ogromna blistava zvijezda. Billovo je srce tuklo kao bubanj. Prsa su mu se stisnula i nije mogao disati. Pokušao je vikati, ali nije mogao izbaciti zrak iz pluća. Začudo, dok se približavala, plamena se kugla smanjivala, te sad nije bila veća od njegove šake. Udarila mu je u prsa bez ikakve vidljive sile i ušla u njegovo srce.
U tom se trenutku scena promijenila. Billy se nalazio na brežuljku prekrivenom travom. Ispred njega je na zemlji stajala starinska staklenka za slatkiše s kvadratnim dnom i okruglim poklopcem. Ali umjesto slatkih štapića i peperminta, u staklenci je bio veliki moljac koji je bijesno udarao o staklo pokušavajući se osloboditi. Želeći pogledati okruženje, Billy se okrenuo nadesno. Tamo je stajao anđeo. Izgledao je ozbiljno i moćno. Bio je obučen u bijelu haljinu koja je isijavala vlastitu svjetlost. Billy je žmirkao pokušavajući vidjeti lice anđela, ali ga nije mogao razabrati. Crte anđelovog lica su bile nejasne od svjetla.
Anđeo je rekao: "Budi oprezan. Pogledaj što ti imam pokazati," i upro je prstom u staklenku.
Billy je pogledao nazad na staklenku i taman je ugledao ruku kako baca kamen koji je pogodio staklo i razbio moljčev zatvor. Debeli je moljac pokušao uzletjeti, ali se nije mogao dići sa zemlje – tijelo mu je bilo preteško za njegova zdepasta krila. Moljac je otvorio usta i izletio je roj muha koje su ispunile zrak svojim ljutim zujanjem. Muhe su se raspršile na sve strane. Jedna je uletjela u Billyjevo uho, a on se trgnuo.
Anđeo je rekao: "Budi oprezan. Muhe predstavljaju zle duhove, kao što su duhovi gatanja i vračanja. Budi oprezan."
Billy nije znao kako se vratio natrag kući. U jednom je trenutku stajao na travnatom brežuljku, a već je u sljedećem trenutku bio natrag u tami svoje sobe. U međuvremenu nije niti trepnuo. Gdje je bio? Kako je došao tamo i kako se vratio? To ga je iskustvo uznemirilo, pa je otpuzao do kreveta, ali nije mogao zaspati. Neprestano je mislio na upozorenje anđela pitajući se što ono znači?
Sljedeći je dan na poslu Bill bio iznimno oprezan, čak i nervozan. Očekivao je da će se dogoditi nešto drastično.
Za vrijeme njegove podnevne marende zaustavio se u trgovini gdje su zajedno radili George DeArk i njegov brat Ed. Bill je bio iza i prepričavao Georgeu viziju kad je na ulazna vrata ušla jedna žena. Billa je obuzeo neobičan osjećaj, isti osjećaj koji je doživio u autobusu Greyhound kad mu se obratila astrologinja. Spomenuo je to svom prijatelju. "George, nešto je čudno s tom ženom."
Zaustavljajući se kod blagajne, žena je rekla Edu DeArku: "Tražim čovjeka koji se zove Branham. Rekli su mi da je on čovjek Božji."
"Pa, posrećilo vam se. On je u trgovini." Ed je povikao: "Bill. Tu je netko tko te želi vidjeti."
Kad je Billy došao, žena ga je pitala: "Jesi li ti William Branham, prorok Božji?"
"Ja sam William Branham."
"Jesi li ti taj koji je učinio ono čudo na gospodinu Williamu Merrillu u bolnici i iscijelio Mary Der Ohanion nakon što je sedamnaest godina bila invalid?"
Billy je odmahnuo glavom. "Gospođo, pogrešno ste shvatili. Ja sam William Branham i bio sam tamo kad se to dogodilo, ali nisam ih ja iscijelio. Isus Krist je to učinio."
To ju je zadovoljilo. "Izgubila sam neku nekretninu i želim da je locirate."
Billy nije razumio što je ona s time htjela reći, ali je znao da je ova situacija ono na što ga je upozorila sinoćnja vizija. Rekao je: "Gospođo, došli ste pogrešnoj osobi, sigurno tražite gataru ili medija."
Činila se iznenađenom. "Niste li vi medij?"
"Nisam. Mediji su od đavola. Ja sam kršćanin i imam Duha Božjeg."
Njezino se lice sledilo. Billy je odjednom shvatio da je i ona sama bila medij. Rekao je: "Sinoć mi je Gospod poslao anđela da me upozori na vaš dolazak i da mi kaže da budem oprezan. Posao kojim se bavite je od đavola i žalosti Duha Božjeg."
Žena se uhvatila za srce. "Trebam lijek."
"Gospođo, nemojte činite te stvari i vaše će srce biti u redu."
Okrenula se na svojim petama i udarajući nogama izašla iz trgovine. Još je uvijek bila u vidokrugu kad se ponovno zaustavila i uhvatila za srce. Vrisnula je i zgrčila se na trotoaru. Kad su Bill i Ed došli do nje, već je bila mrtva.
Vizijom su dolazile i druge poruke iako nisu uvijek bile jasno definirane. U jednoj se Bill našao kako skakuće po cesti u sumraku. Osjećao se bezbrižno i sretno – onako kako se osjećao onog dana kad je predao svoje srce Bogu. U toj je viziji poskakivao i boksao u prazno izražavajući svoju sreću. Odjednom je prema njemu potrčala velika mračna sjena, poput psa koji ga je htio ugristi. Preplašen, Bill ju je udario nogom i povikao: "Miči se, pseto!"
Sjena se podigla. Na Billovo iznenađenje, vidio je da to uopće nije pas, već visoki čovjek obučen u crno. Čovjek je rekao ljutim glasom: "Nazvao si me psom."
"Ispričavam se gospodine," rekao je Bill, "mislio sam da ste pas jer ste hodali na sve četiri."
Čovjek je rekao, i dalje ljutim glasom: "Želiš reći da sam pas? Zbog toga ću te ubiti." Iz svog je pojasa izvukao dugačku sablju i prilazio Billu sporim, odlučnim korakom, a oči su mu bile pune mržnje.
"Molim vas, gospodine," molio je Bill dok je uzmicao, "molim vas, shvatite me. Nisam znao da ste čovjek. Zaista sam mislio da ste pas."
Izbezumljeni čovjek se nije zaustavljao, svakim je korakom sve više sličio demonu. "Ti ćeš mene nazvati psom… Ubit ću te."
Odjednom se iza Billyja pojavio ponor. Našao se u zamci. "Gospodine, ne bojim se umrijeti jer imam Isusa u srcu. Samo želim da znate da sam vas pogreškom nazvao psom."
Mračna je figura samo bezumno zarežala: "Ubit ću te." Podigao je visoko zakrivljenu sablju i namjestio se za udarac.
Billy je povikao. U tom je trenutku čuo buku odozgo i pogledao prema gore. S neba je u naletu sišao čovjek obučen u bijelo. Odlučno je stao pokraj Billa, okrenuo se prema napadaču i oštro ga pogledao. Neprijatelj se povukao – njegova je sablja, koja je još uvijek bila visoko u zraku, zadrhtala i ispala mu iz ruku. Mračan se lik okrenuo i pobjegao što je brže mogao.
Čovjek u bijelom se okrenuo prema Billu i nasmiješio – ili je barem Bill pretpostavio da je to bio osmijeh. Bill je, kao i prije, pokušao malo bolje vidjeti lice anđela, ali izgled anđela nije bio jasan niti prepoznatljiv. Zategnuo je svoj bijeli ogrtač oko sebe i vratio se u nebesa. Zatim je vizija završila.
Što je to moglo značiti? Bill nije bio siguran, ali dok se ne pojavi nešto konkretnije, pretpostavio je da to znači da će Bog poslati anđela da ga zaštiti od svake zamke koju đavao stavi pred njega.