WILLIAM BRANHAM je propovijedao tri mjeseca u Misionarskoj baptističkoj crkvi kad su se on i dr. Davis porječkali. Davis je želio da Bill postavi nekoliko žena za propovjednike u lokalnoj zajednici. Bill je to izričito odbio.
"Što ti je?" uzrujano je rekao dr. Davis, ljutit zbog njegove drske neposlušnosti. "Ti si starješina ove zajednice," podsjetio ga je pastor, "tvoja je dužnost izvršavati statut ove crkve."
"Dr. Davis, s dužnim poštovanjem prema baptističkoj vjeri i svemu onome za što sam postavljen, nisam znao da je doktrina ove crkve postavljanje žena za propovjednike."
"Međutim, to jest doktrina ove crkve."
Billy ga je pitao: "Gospodine, mogu li se ispričati samo večeras?"
"Ne. Tvoja je dužnost biti tamo."
S jedne je strane Bill smatrao da je dr. Davis u pravu: kao starješina trebao bi podržavati sve što lokalna crkva radi. Billy se osjećao ružno što je primoran napraviti nešto u suprotnosti sa svojim uvjerenjima.
"Hoćete li mi onda makar odgovoriti na neka pitanja?"
"To hoću."
"Možete li mi objasniti zašto je Pavao u 1. poslanici Korinćanima u 14. poglavlju rekao: "Žene neka u crkvama šute, jer im nije dopušteno govoriti?"
"Naravno." Doktorovo je ponašanje bilo puno samopouzdanja. "U to su vrijeme sve žene sjedile iza u kutovima, tračale i došaptavale se, pa je Pavao rekao: 'Nemojte im to dopustiti.' Razumiješ li?"
Billyju se to objašnjenje nije slagalo s drugim dijelom Pisma kojeg je pročitao. "Onda mi objasnite 1. poslanicu Timoteju, 2. poglavlje," Billy je listao stranice Biblije dok nije našao citat gdje je Pavao rekao: "Ne dopuštam ženi da poučava niti da vrši vlast nad mužem; štoviše, neka ostane u skrovitosti! Uistinu, najprije je bio stvoren Adam, onda Eva. Osim toga, Adam nije zaveden, već je žena, pošto je zavedena, upala u grijeh. Ali će se ona spasiti vršenjem majčinskih dužnosti ako ustraje sa čednošću u vjeri, ljubavi i posvećenju" Dr. Davis, ne kažem da ona želi učiniti nešto loše, ali ona je zapravo u tome zavedena. Stoga, Bog ne želi da ona bude propovjednik."
Dr. Davis se namrštio: "Je li to tvoj osobni stav?"
"To je stav Pisma, koliko ja vidim."
"Mladiću, zbog toga ti baptistička crkva može oduzeti dozvolu."
Billy je izvadio novčanik iz svog stražnjeg džepa. "Skratit ću im muku i odmah je vratiti. Najbolje da se je sam riješim jer vidim da će mi biti teret."
"Ne, ne, brate Billy, nemojmo prenagliti u tome."
Rasprava je završila na tom slabom znaku pomirenja. Kako ni jedan nije htio povući svoj stav, obojica su se složili da bi Billy trebao krenuti vlastitim putem i započeti svoju vlastitu službu Gospodu. Njihovu je odluku zacementirao čvrst stisak ruke i rastali su se kao prijatelji.
Pun snova i entuzijazma, Billy je iznajmio staru dvoranu Masonic Hall u Jeffersonvilleu i počeo održavati nedjeljne službe. Prve je nedjelje došla samo nekolicina ljudi čuti ga kako propovijeda, ali od tada se njegova zajednica povećavala za dušu ili dvije tjedno. Billy je neprekidno širio svoju vjeru svjedočeći novim ljudima koje je sreo na poslu, kao i onima koje je znao čitav život. Na nedjeljnoj je službi uvijek bilo novih posjetitelja jer je pozivao mnoge da dođu. Od tih posjetitelja, nekolicina bi prihvatila Krista kao svog Spasitelja i redovito dolazila na službe. Malo pomalo, njegova je zajednica postajala sve veća.
Svaki mu je novi obraćenik uzimao još malo više vremena, ali Billyju to nije smetalo. Nakon toliko godina odbačenosti, napokon je našao ljubav i prihvaćenost – kako Isusa Krista tako i male skupine ljudi koja ga je smatrala svojim pastorom. Napokon je pronašao svoje mjesto, svoju životnu svrhu i namjeravao se u potpunosti posvetiti Kristu.
Post je objavljen 05.02.2014. u 21:04 sati.