Bill je dugo vremena sjedio ukočen i zaprepašten. Kad su ga prsti opet počeli slušati, uzeo je kemijsku olovku i počeo zapisivati sedam vizija razmišljajući o njihovom značenju.
"Mussolini će napasti Etiopiju…" To bi bio neočekivani preokret događaja u svijetu. Bill je znao ponešto o Mussoliniju, čovjeku koji je često bio na vijestima. Mussolini je bio totalitaristički diktator Italije od 1922. godine i mnogi su ga smatrali nacionalnim spasiteljem Italije. Sredio je kaos zemlje osiromašene Prvim svjetskim ratom, stabilizirao je talijansko gospodarstvo i vratio Italiji dostojanstvo. Njegove su socijalne reforme provedene bez gubitka potpore poduzetnika ili zemljoposjednika. Mussolinija su podržavale javne osobe cijele Europe i Sjedinjenih Država, uspoređujući ga ponekad sa Cezarom, Napoleonom ili Cromwellom zbog njegovog velikog uspjeha u tranziciji i vladanju svojom državom. Zašto bi Mussolini riskirao svoj ugled da bi izvršio invaziju na tako zaostalu zemlju poput Etiopije?
Što se tiče Adolfa Hitlera, prošlog ga je siječnja njemački predsjednik Paul von Hindenburg postavio za kancelara što je Hitlerovu nacističku stranku dovelo na čelo njemačke politike. Ali kako on može ponovo povesti europske nacije u rat kad je prošli bio toliko razoran i donio tolike patnje? Nitko u svijetu nije želio još jedan rat. Ali vizije do tad nisu nikada pogriješile.
Bill nije razumio svjetske političke sile, ali je čitao novine i bio je svjestan da Mussolinijev fašizam počinje imati veliku potporu u Aziji i Latinskoj Americi. Fašizam je odbacio ideju individualne slobode i umjesto toga njegovi su zagovornici vjerovali da bi država trebala kontrolirati cijeli život nacije. Držali su se ideje da državu treba voditi jedna dinamična ličnost koja će naređivati s vrhovnim autoritetom. Bill nije znao gotovo ništa o Hitlerovom nacizmu koji se tek počeo pojavljivati na vijestima. Znao je ponešto o ruskom komunizmu koji je zagovarao prava radnika i njegovoj skučenoj središnjoj vladi koju je izravno vodila elita Komunističke partije. Od svih, tada sukobljenih strana u Europi, činilo se najmanje vjerojatnim da će prevladati komunizam. Ali ipak, vizije još nikada nisu pogriješile.
Svi ti automobili koje je vidio! Tako zaobljeni i aerodinamični. Izgledali su uvelike drukčije od automobila koji su vozili cestama 1933. godine, koji su bili poput kutija. Kakve će tek divote slijediti ako znanost i tehnologija mogu izumiti tako veličanstvene strojeve! Ali ta će dostignuća nadomjestiti propadanje vrijednosti u svijetu što je u viziji predstavljeno moralnim propadanjem žena. A što je s onom ljepoticom hladnog srca koja će jednog dana dominirati Amerikom? Hoće li ona zaista biti žena ili je samo predstavljala silu? Možda ženski politički pokret ili duhovni pokret. Bill je u zagradama napisao: "Možda Katolička crkva." I na kraju je bilo ono užasno uništenje. Izgledalo je kao da su dani Amerike odbrojeni.
Bill je pročitao proročanstvo svojoj zajednici, usput komentirajući. Kad je detaljno opisivao kako će komunizam progutati tri europska "izma", tražio je da ljudi ustanu i ponavljano govore: "Promatraj Rusiju. Promatraj kralja Sjevera." Nakon što je opisao sedmu i posljednju viziju, dodao je vlastito mišljenje: "Dakle, ljudi, ovaj mi dio nije rekao Gospod, ovo je moje. Ali sudeći po tome koliko sve u svijetu ide brzo, ja predviđam da će se sve to dogoditi do 1977."
Inspiriran ovim vizijama, Bill je entuzijastično propovijedao prve noći svojih skupova probuđenja u unajmljenom šatoru. Iako je i dalje trebao Hope da umjesto njega na glas pročita tekst iz Biblije, to nije omelo njegovu službu jer je žarko poticao ljude da prihvate milost spasenja Isusa Krista. Sljedeće večeri, i svake večeri nakon te, u šatoru je bilo sve više ljudi, dok je na službi posljednje nedjelje ujutro, dva tjedna kasnije, Billy Branham propovijedao pred preko tisuću duša. Pitao ih je koliko ih se želi krstiti u Ime Gospoda Isusa Krista i preko dvjesto ljudi je izašlo naprijed. Završio je propovijed i otišli su do rijeke Ohio.
Bio je to 11. lipnja 1933. godine. Do dva sata popodne skupilo se preko tisuću ljudi na obali rijeke Ohio na kraju ulice Spring kako bi gledali ova krštenja. Zemlja se pržila pod nebom bez oblačka. Nije bilo ni najmanjeg povjetarca da ohladi lica ljudi dok su pjevali: "Stojim na olujnim obalama Jordana i željno gledam prema lijepoj i sretnoj zemlji Kanaana gdje se nalazi moja baština. Ja sam vezan za obećanu zemlju…"