Brojevi u politici

subota, 04.07.2015.

Kraj

Riječ „kraj“ u našem jeziku zrači brojem 13/4. To je vibracija konačnih svršetaka i kao takva ne dozvoljava obnovu ili povratak prijašnjeg stanja, baš kao što nam to govori i karta Smrti u Tarotu koja nosi broj 13.

U konkretnom slučaju to znači da je ovo zadnji post u kojem pokazujem kako se numerološki mogu objasniti i razumjeti politički procesi, a i sami političari. Uvjerena sam da se svaka, iole obrazovanija osoba otvorenog uma, koja je pažljivo čitala moj blog, mogla osvjedočiti koliko se točno pomoću brojeva mogu razumjeti suvremeni politički procesi kod nas i u našem bližem okruženju, kao i osobnost i političko ponašanje nekih važnijih političara.

Ovaj blog, pa će tako biti i s ovim zadnjim postom, teško su mogle pratiti i razumjeti mentalno ljenije osobe, jer mentalna lijenost često ide uz stisnutost i sitnost duše i duha, preduvjetima predrasuda i isključivosti.

Bila sam u iskušenju da bar neke analize i prognoze koje iz tih analiza proizlaze, a tijek vremena ih je potvrdio i još ih potvrđuje, ponovim u skraćenim verzijama – ali mi se ne da. Po prirodi nisam sistematičan tip, a i zanima me samo suština, a prezentacija ideja i znanja i trošenje vremena na objašnjavanje doživljavam kao čisti gubitak energije. U ovo naše moderno doba kad su daleko važniji pakunzi i marketing od sadržaja, ja sam pravi dinosaur.

Umjesto toga, samo ću podsjetiti na neke od analiza i prognoza, kako mi padaju na pamet:

- Pišući o Hajduku i Poljudu u nekoliko sam navrata napisala da Poljud nije dobro ime za sportski teren, a cijela adresa je još i nepovoljnija i donosi sklonost skandalima, neuspjesima i nesporazumima. Svastika na travnjaku nije ni prvi ni zadnji skandal vezan uz Poljud.
-
- U prognozi za 2011. godinu, koja je bila u broju 4, upozorila sam da je to godina najmanje pogodna za radikalizam i nepridržavanje reda i zakona i da posljedice „arapskog proljeća“ mogu biti samo negativne. Mučno mi je i tužno bilo gledati i slušati naše uvažene političke komentatore, raznorazne analitičare i političare kako, bez ikakve prave sposobnosti za analizu onoga što se dešava u svijetu i u kojem smjeru je jedino moguće da se ti događaji razvijaju, objašnjavaju i podržavaju „demokratsko buđenje“ arapskih društava. Užasno stanje u Libiji i deseci tisuća utopljenih jadnika u Sredozemnom moru, na primjer, „kremu“ hrvatskih političara i komentatora očito nisu ponukali da malo preispitaju svoja razmišljanja i zaključke koje donose, jer im je način razmišljanja i dalje isti, bez obzira radi li se o hrvatskim ili svjetskim temama.

- U prognozi za 2014. godinu između ostalog sam upozorila na mogućnost velikih morskih i avionskih nesreća uzrokovanih ne tehničkim ili sličnim problemima, nego, vezano uz broj 7 na koji se 2014 svodi, uzroci za nesreće biti će vezani uz psihičke probleme pilota i kapetana, a to potvrđuju nestanak aviona Malaysia Airlines-a i pomorska havarija u Južnoj Koreji.

- Osobno sam najzadovoljnija analizama Hrvatske i država s teritorija bivše zajedničke države.

Analiza Srbije detaljno objašnjava kako se njezino djelovanje u prošlosti i sadašnjosti može u potpunosti objasniti numerološkom analizom njezinih glavnih brojeva i kako je jedino moguće da se njezino ponašanje u budućnosti odvija u istom ili sličnom stilu kao što je to bilo do sada. Zato je hrvatska vanjska politika, ovakvog ili sličnog sadržaja i stila, samo wishful thinking bez ikakvog stvarnog pokrića u zbilji, kratkovidan i podanički odnos prema susjedu od kojeg do sada nismo dobili ništa osim ucjena, podmetanja i nespremnosti za objektivnu analizu geneze raspada zajedničke države i nametnutog rata, s čijim se posljedicama još i danas itekako mučimo.
Dokaz za to je i odnos prema Oluji i iseljavaju većeg broja hrvatskih Srba. Kad neki pobjedu u ratu slave na način kao što su Srbijanci „slavili“ pobjedu u Vukovaru, onda ne treba čuditi da očekuju slično ponašanje druge strane kad rat izgube. Jer misle da smo svi isti. A nismo. Strah od odmazde je glavni i najvažniji razlog srpskog bježanja nakon Oluje i zaista čudi zašto naše nadležne institucije, analitičari i političari tako kilavo, neaktivno i, naposljetku, autodestruktivno, dopuštaju da Srbijanci po cijelom svijetu provlače tezu o genocidu nad hrvatskim Srbima nakon Oluje. A, u stvari, jednostavno ih je bilo strah kazne za sve one užase koje su počinili tijekom Domovinskog rata.
De facto rehabilitiranje Draže Mihajlovića i postavljanje spomenika teroristu Gavrilu Principu usred Beograda svjedoče o izrazito negativnom realiziranju srbijanskih glavnih brojeva 1 i 5, kao što ukazuju i na glavne trendove srbijanske politike u bližoj, a i daljnjoj, budućnosti.

- Posebno upozoravam na analizu Daytonskog sporazuma, na njegove loše brojeve i upozoravam na djelovanje tih energija i u budućnosti. Izgledno je traženje novih temelja na kojima će država funkcionirati. Utjecaj vojske i policije za nekoliko godina bit će puno veći nego danas.
-
- Vrijeme pokazuje da se analiza EU i našeg ulaska u nju nažalost također pokazala točnom – naš status u EU, činjenica da više novaca dajemo nego što koristimo EU fondove, demografska katastrofa uslijed masovnog iseljavanja.

Da se umjesto ulaska u EU vodila politika izvjesne izoliranosti i politika ekvidistance prema svim zemljopisnim dužinama i širinama, jeli bi našu zdravu hranu a ne smeće tko zna od kuda, za međunarodne kriminalce Hrvatska bi bila loš domaćin koju bi uglavnom zaobilazili, mladi ne bi u tolikoj mjeri napuštali domovinu, vodili bi suverenu, ili suvereniju, vanjsku politiku...... .

Slično se odnosi i na članstvo u NATO-u. Osobno me posebno iritiraju političari i komentatori koji zrače zadovoljstvom što nas ima tko braniti od islamskog fundamentalizma. Pravo je pitanje bi li se morali bojati islamskog terorizma u slučaju naše politike ekvidistance – ovako se ponavlja povijest ( što znači da iz nje nismo ništa naučili) i Hrvatska će sve više biti primorana opet biti predziđe zapadne civilizacije, sa svim opasnostima s kojima će se morati suočavati.
-
- .Osobno me iznenađuje izostanak bilo kakvih javnih reakcija na „ prikupljanje zakonski obveznih podataka“ od strane naših banaka, na primjer što radimo u slobodno vrijeme, jesmo li „politički izloženi“, koliko nas ima u obitelji, imamo li djece, imamo li dodatnih prihoda i još hrpa sličnih pitanja. Piše da su podaci tajni, a većinu naših privatnih podataka ispišu djelatnici banaka sami. Postavljam javno pitanje: kakve veze imaju moji hobiji i način provođenja slobodnog vremena, moje bračno stanje ili moj minus na računu sa sprečavanjem pranja novca i financiranjem terorizma. Ili još gore: kakve zaboga imaju veze moj intimni život i američki zakon FATCA, koji se inače, formalno, bavi praćenjem bankovnih računa Amerikanaca u inozemstvu. Izgleda da se banke koriste za skupljanje obavještajnih podataka za naše, ali i američke, obavještajne službe. Za to su, između ostalog, glasali oni koji su na referendumu bili za ulazak u EU. Protiv terorizma se treba boriti, ali zadiranje u intimu svakog pojedinca sigurno nije ni pravi ni najefikasniji način. Ili je borba protiv terorizma samo izgovor za nešto drugo. Gdje su sada svi oni zagovornici demokracije, ljudskih i osobnih prava i sloboda, protivnici totalitarizma i fašizma???!!!!

U veljači ove godine u prognozi za ovu godinu spomenula sam Grčku:

Broj 8, da bi se realizirao pozitivno, traži konstatni uporan rad – prečaci, lijenost, nedovoljna upornost ne donose kvalitativne pomake.

Kao primjer možemo uzeti događaje u Grčkoj, pobjeda Syrize, bar u ovoj godini, neće Grčkoj donijeti predah u borbi za ekonomski oporavak.

Vrlo je upitno koliko je pobjeda Syrize pozitivna stvar za Grčku. U proteklih nekoliko godina u više sam navrata pisala o znakovima koji nam se upućuju s viših razina, a mi ih nismo naučili prepoznavati i cijeniti, uglavnom ih proglašavajući praznovjerjem. Samo podsjećam na avionske kvarove koji su pratili Milanovića i Kosor u nekoliko navrata kad su putovali u Bruxelles pripremajući ulaz u EU.
.
Isti dan Grčka je bila na svjetskim naslovnicama zbog tri razloga – smrt megapopularnog pjevača Demisa Roussosa, pad grčkog zrakoplova u Španjolskoj i pobjeda Syrize. Pobjedu Syrize nisu, dakle, popratili sretni događaji, nego smrt i nesreća.
Tko god ima problema s ovakvom argumentacijom, neka objektivno prati daljnja zbivanja u Grčkoj i njihove posljedice za grčki narod, možda se predomisli.
O, KAKO LI SAM SAMO BILA U PRAVU!!!
_
Što se tiče sljedećih parlamentarnih izbora, samo par rečenica.

Ove godine Zoran Milanović je u osobnoj godini broj 3, godini koja spada među najlakše osobne godine svima, a Milanoviću je posebno sretna jer se broj 3 odlično slaže s njegovim najznačajnijim brojem – brojem 8, a broj 3 je i jedan od Milanovićevih sretnih brojeva. S obzirom da mu je 2016. godina u broju 4 i kao takva spada među najteže godine, njemu bi svakako odgovarali izbori ove godine što on podsvjesno i osjeća i zbog toga je najavljivao izbore za sredinu ove godine ili početak jeseni.
Što se tiče Milanovića samo još jedna stvar – i u prošlosti i danas u daleko najvećem broju država širom svijeta predsjednici i vođe bili su, i jesu, zrele, obrazovane i, bar u nekim vidovima, odgovorne i kompetentne osobe. Zaista mi nije jasno što smo to mi bogu skrivili da, u tako objektivno teškom ekonomskom i društvenom stanju,
za predsjednika vlade dobijemo nezrelu, nabusitu, za ovaj posao nedovoljnu obrazovanu i nedovoljno odgovornu osobu. Umjesto da svjedočimo ekonomskom i društvenom boljitku, mi smo ovih zadnjih 5 godina svjedočili tome kako Zoran Milanović kao osoba sazrijeva, kako, često puta neuspješno, pokušava nadvladati i zakrpati rupe u svom kućnom odgoju, kako dobiva nešto malo šlifa i svijesti o osobnoj odgovornosti, ukratko kako postaje zrelija osoba.

S druge strane, Vesna Pusić je ove godine u osobnoj godini broj 9, a svi već znamo da se u broju 9 ne započinje s novim poslovima i odnosima. Sljedeća godina joj je u broju 1, i to je za nju karmička godina, jer joj se 2016. podudaraju broj Životnog puta i broj osobne godine, i ona itekako osjeća važnost sljedeće godine za novi smjer u životu i zato je, između ostalog, bila toliko protiv održavanja izbora ove godine. Osobno žalim što još ne živimo u vremenu međuplanetarnih letova i kontakata sa drugim svemirskim civilizacijama, jer bi onda Vesnu Pusić mogli poslati za ambasadoricu na neki udaljeni....... planet.

Tomislav Karamarko je krasan primjer kako se intuitivnost i sposobnost za dublje uvide, osobine broja 7, mogu realizirati negativno kao sklonost odugovlačenju i nesigurnost.
On je ove godine u osobnoj godini 2, godini koja u prvi plan stavlja partnerske odnose, brak, obitelj i donosi izvjestan energetski pad. Njemu ove godine izbori nikako ne odgovaraju. Ali su mu itekako odgovarali prošle godine ili u siječnju ove, 2015. Početak prosvjeda branitelja u Savskoj u studenom prošle godine Karamarko je morao iskoristiti za izazivanje krize i provociranje ranijih izbora. Svaki odgovoran političar kojemu su interesi naroda i države važniji od interesa stranke i osobnih interesa, a imajući u vidu stanje u zemlji, bio bi morao iskoristiti opravdano veliko nezadovoljstvo hrvatskih branitelja i izazvati prijevremene izbore. Izborni rezultat koji bi HDZ postigao na takvim prijevremenim izborima bio bi značajnije bolji od bilo kojeg rezultata koji će HDZ postići na izborima kad bili da bili.

- Što se tiče predsjednice Grabar-Kitarović , ponavljam ono što sam već napisala – da će imati samo jedan mandat. A što se tiče ovog mandata, prognozu temeljim na nekim svojim drugim osobinama, a na numerologiji. Naime, vraćam se na dan inauguracije, na vrijeme nakon dolaženja na Markov trg. Predsjednica je bila iskreno ganuta podrškom naroda, i u jednom trenutku na TV ekranu vidjela se samo njezina glava sa samo jednom velikom suzom ispod desnog oka. Slika me neodoljivo podsjetila na slike Pierrot-a, tragičnog, usamljenog i naivnog lika i taj čas sam znala u kakvom ozračju će proteći njezin mandat.
- I još samo jedno pitanje: gdje bi naša predsjednica trebala biti, što bi i s kim bi trebala razgovarati a da to bude prva vijest bar na jednoj TV. S obzirom da smo navikli da nam bez obzira što su naši predsjednici radili i govorili to uvijek bude prva vijest, ovakvo tretiranje predsjednice je svojevrsna medijska uvreda i smišljeno javno omalovažavanje. Osim toga, ne sviđa mi se dobar dio ljudi oko predsjednice.

S obzirom da se blog, osim sa brojevima, bavi i politikom, imam potrebu reći što mislim o prosvjedu branitelja, prosvjedu koji apsolutno podržavam. Nikako ne razumijem ljude, a naročito ne medijske djelatnike i društvene komentatore, koji kao da ne žele vidjeti, ili priznati, o čemu se ovdje zapravo radi.

Naravno da se uz ovakve akcije pokušavaju postići neki pojedinačni interesi i/ili neke podvale. Ali, u suštini, svakoj normalnoj, prosječno pametnoj, dobronamjernoj i nepristranoj osobi jasno je da branitelji žele izraziti svoje nezadovoljstvo s dvije osnovne stvari: sa statusom branitelja u društvu i nekim zakonskim rješenjima vezano za braniteljsku populaciju, i drugo, sa općim stanjem u državi i stilom i smjerom u kojem se država vodi „ za što se oni nisu borili i riskirali svoje živote i zdravlje“. Ako itko ima pravo prozivati vodstvo države za stanje u zemlji, onda su to bez ikakve sumnje oni koji su se za nju borili.

U državi u kojoj se dobar dio stanovništva sjeća statusa partizana i svih privilegija i ugleda u društvu, današnji odnos države i nekih snaga i njihovih medijima prema branitelja toliko je uvredljiv, nedopustiv i, može se slobodno reći, pokvaren da je ovakva reakcija od strane branitelja sasvim razumljiva.
Osobe u samom vrhu vlasti demonstriraju uvredljiv odnos prema braniteljima, pa se tako ne može prešutjeti ponašanje predsjednika Sabora koji ne dopušta braniteljima govoriti u Saboru, izgovarajući se saborskim protokolom. Ništa u tom protokolu ne spriječava predsjednika da izuzetno nekome da pravo na govor sa saborske govornice. Ako itko ima pravo na izuzetke, onda su to branitelji. Međutim, ako se prisjetimo Lekinog govora u Saboru u listopadu prošle godine prilikom proslave Dana neovisnosti, kojom prilikom je u Saboru bilo više predstavnika vjerskih organizacija nego sabornika, govora koji kao da je bio sklepan u par minuta dok mu je žena peglala košulju i kojeg mi je osobno bilo neugodno slušati jer je odražavao neprimjeran, nipodaštavajući odnos prema samom činu stvaranja države, onda se ne trebamo čuditi ni njegovom odbijanju da braniteljima dopusti da govore u sabornici. Uzgred, o neprimjerenosti i sramotnosti razine s kojom je Leko govorio o stvaranju države i trenutnom stanju, u medijima ni slova.

Da se i ne spominje aktualni ministar za branitelje koji je imao obraza reći:“ Ako damo njima da govore onda moramo i radnicima Kamenskog i svima drugima koji prosvjeduju“. Kako ministar branitelja ne zna koja je razlika između branitelja i depriviranih građana, kako ne zna da branitelji nisu samo još jedna skupina nezadovoljnika kojih je puna ova zemlja, kako mu nije jasno da su branitelji populacija posebnog reda i značaja i da ih se kao takve treba tretirati? Kao što ratnici, i u povijesti i sada, u svim državama svijeta dobivaju poseban status i uvažavanje.

Ono što cijelu tu situaciju oko branitelja čini još nesretnijom je kilavo i bezidejno ponašanje HDZ.

Na kraju još nešto malo o Bandiću i Zagrebu. Apsolutno sam uvjerena da je 15 godina „vođenja“ Zagreba ( točinije bi bilo reći „vodanja Zagreba“) od strane Milana Bandića, Zagreb dovelo u takvo stanje da mu ni 30 nadolazećih godina neće biti dovoljno da „dođe k sebi“. Zagreb je devastiran urbano, kulturološki, ekološki, razvojno i na sve druge načine i zaista boli srce kad se pokuša zamisliti kakav bi grad Zagreb bio danas da je umjesto Bandića gradonačelnikovala urbana, obrazovana, odgovorna osoba, bitno manjih osobnih apetita.

O Bandiću sam na ovom blogu dosta pisala, i brojevi su se, nažalost ovaj put, opet pokazali nepogrešivima.

Ako je itko zaslužio biti u zatvoru zbog pljačke narodne imovine, onda je to Bandić. Isto se odnosi i na njegovog velikog suradnika u raspodjelama gradskog novca - Mamića.

Posebno me nerviraju ljudi, ako se radi o političarima ili novinarima onda još i više, koji stalno govore da je svatko nevin dok mu se ne dokaže krivnja. Ma nemojte!!!! Sav novac i sva sredstva koja je grad prihodovao morala su se utrošiti u gradu i za grad. Razlika između prihoda i rashoda je zamagljena, a i same stavke prihoda i rashoda nisu čiste. Sve to bi se u nekoj uređenoj državi pravosudno objelodanilo i sankcioniralo. Ako netko za kriminal nije osuđen zbog nedostatka dokaza, to ne znači da novac nije ukraden, nego da je pravosuđe, kao i zemlja u cjelini, u jednoj stvari.

Nije mi jasno kako predsjednica države, na primjer, vezano uz optužene za gospodarski kriminal, može izjaviti da je svatko nevin dok mu se ne dokaže krivnja. Je li ona, i svi drugi poput nje, svjesna da na taj način praktički poziva ljude na kriminal i sveobuhvatnu krađu državne imovine, jer će nadrapati samo neki, i to oni koji nemaju dovoljno jake veze u pravosuđu i općenito državnom aparatu. A svima drugima, kriminal će se itekako isplatiti.

Kako netko može reći da je Bandić nevin, jer nije osuđen. Ako se zna kolika mu je plaća, nešto preko 20 000 KN, onda je za 15 godina ugrubo zaradio oko 3 milijuna KN. A toliko mu otprilike vrijedi namještaj u stanu. Koliko je u 15 godina sa svojom obitelji pojeo, popio, oblačio, proputovao, nakupovao – s kojim novcima? Standard mu je takav kao da u 15 godina nije dobio plaća u vrijednosti 3, nego 300 milijuna!!! Poštenom čovjeku tu nije potreban nikakav pravosudni pravorijek, jer postoji, odnosno trebao bi postojati, pravorijek društvenog morala i osobe kao Bandić, Mamić, Vidošević i slični trebali bi biti persone non grate u svakom pristojnom društvu koje drži do morala, da se o državnim dužnosnicima i ne govori.

Zbog toga sam ja apsolutno ZA POLITIČKE PROGONE u sferi gospodarskog kriminala, jer mi smo očito toliko korumpirani da se samo tako politički protivnici, kad se radi o krupnijim zvjerkama, mogu naći pod udarom pravosuđa.

Nemam ništa protiv da SDP do izbora inicira još ovakvih optužnica kakva je Mamićeva, a HDZ nakon izbora, pod uvjetom da izbore dobije – što je sve upitnije zbog Karamarkove neodlučnosti i nesnalaženja, što prije počne s politički iniciranim optužnicama protiv gospodarstvenika i sličnih ljevijih političkih preferencija – s tim što se „ ljevije“ odnosi na povezanost s SDP-ovim i HNS-ovim političarima, a ne na lijevo u političkom ili vrijednosnom smislu.

Naglašavam, da se zalažem za političke progone isključivo vezane uz gospodarski kriminal, kad smo država u kojoj ne ide drugačije, a ne, nedajbože, ideološke, kulturološke i slično, političke progone.

Što je sve trebalo a nije se učinilo, a što se učinilo a nije trebalo za vrijeme Bandićevih mandata, sad nije prilika pisati.

Osim o psima u Zagrebu. Znate li da je odskora i psima dopušteno šetanje Mirogojem, pa valjda onda i drugim grobljima?! A da je središte grada postalo stalna pišaonica i sraonica desecima i desecima pasa. Grad smrdi na pasje izlučevine, fasade su pri dnu uglavnom većine zgrada uništene psećim urinom, a grad kao da se više uopće ne pere.

Predlažem Bandiću i drugim odgovornima da se prošeću po Miškecovom prolazu i obližnjim ulicama, na primjer, ili da se malo bolje zagledaju u travu na Zrinjevcu i drugim parkovima.
Zna li gradonačelnik što se događa s pasjim izmetom koji se ne miče s javnih površina. Pod utjecajem kiše, vjetra, sunca i malih životinjica izmet se postupno pretvara u prašinu, koja se diže u zrak i koju onda svi udišemo. Da se snimi „život“ pasjeg izmeta u gradu na način kao što je na primjer Attenborough snimao razvoj i život biljaka i životinja, sigurna sam da niti jedan stanovnik nijednog grada na svijetu ne bi više tako olako prelazio preko sve većeg broja pasa u gradovima. Alergije i bolesti dišnih puteva u izvjesnoj su mjeri i rezultat ovakvog odnosa prema držanju pasa u gradu.

Zato predlažem da se u Zagrebu počne s oporezivanjem vlasnika pasa – oni koji si mogu priuštiti kupnju, hranjenje, veterinare i slično sigurno imaju i nešto malo za porez na psa, najbolje po kilaži. I tako skupljeni novac utrošiti na pranje grada, obnovu fasada i – pokušati, na razne načine a uz pomoć medija, građanima objasniti što je to komunalna kultura.

Kako blog ne bih završila sa psima, spomenut ću još samo da sam završila svoju knjigu, točnije udžbenik numerologije. Kao i to da ga najvjerojatnije neću objaviti kao knjigu, jer je nema tko objaviti, ali se zato prodaje, a i dalje kopira, kao skripta.
Nepoznate sile, poznati i nepoznati pojedinci kao da su se udružili protiv izdavanja udžbenika. Problem može, u nekoj manjoj mjeri, predstavljati i to što se zaista radi o udžbeniku, a to automatski pretpostavlja napor i učenje, a ne o nekoj vrsti popularne i lagane knjige o samopomoći, od koje najviše profitiraju izdavači i autori, a najmanje čitatelji.

Zbog toga, iako više neću pisati analize i prognoze, objavit ću još samo par postova iz nekih dijelova knjige – najzanimljivije ne mogu objaviti jer kompjuterski ,osim za jednostavno pisanje, nisam osposobljena ni za kakvo crtanje grafikona, kružnica i sličnih preteških tehničkih znanja.

Knjiga inače ima 280 stranica, a ja ću ovom prilikom objaviti možda desetak.

Na kraju zahvaljujem svima koji su, makar i jedanput, pročitali neki od postova.

Naravno, posebno hvala mojem najdražem novinaru bez kojega ovog bloga ne bi ni bilo.

<	srpanj, 2015					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30	31

Studeni 2024 (1)
Ožujak 2024 (2)
Veljača 2024 (1)
Studeni 2023 (1)
Ožujak 2022 (3)
Veljača 2020 (1)
Siječanj 2020 (1)
Prosinac 2019 (6)
Studeni 2019 (2)
Studeni 2017 (1)
Svibanj 2017 (6)
Lipanj 2016 (1)
Kolovoz 2015 (2)
Srpanj 2015 (4)
Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (4)
Prosinac 2014 (2)
Studeni 2014 (4)
Listopad 2014 (4)
Rujan 2014 (2)
Srpanj 2014 (3)
Lipanj 2014 (1)
Ožujak 2014 (3)
Veljača 2014 (3)
Siječanj 2014 (1)
Prosinac 2013 (2)
Studeni 2013 (8)
Listopad 2013 (1)
Rujan 2013 (1)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (2)
Travanj 2013 (1)
Veljača 2013 (2)
Siječanj 2013 (1)
Studeni 2012 (6)
Listopad 2012 (1)
Svibanj 2012 (1)
Siječanj 2012 (5)
Prosinac 2011 (5)
Studeni 2011 (6)
Listopad 2011 (1)
Rujan 2011 (3)
Kolovoz 2011 (2)
Srpanj 2011 (1)
Lipanj 2011 (1)
Siječanj 2011 (1)
Listopad 2010 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv