Brojevi u politici

subota, 25.10.2014.

Lišće pada, dunjo moja..... 2

U veljači i ožujku 2010. godine napisala sam četiri posta o Zagrebu i zagrebačkim gradonačelnicima ponukana, bolje reći revoltirana, načinom kako se vodi grad.

Izračunala sam osobne brojeve Zagreba i usporedila ih s osobnim brojevima gradonačelnika koji su najviše doprinijeli razvoju grada u srednjeeuropsku metropolu, kao i osobnim brojevima gradonačelnika Bandića.

Ivan Vončina, Milan Amruš i Većeslav Holjevac – najznačajniji zagrebački gradonačelnici, u svojim podacima imaju brojeve koji pokazuju da su bili u stanju osjetiti vibracije grada, ali i da su imali viziju i snagu da svoje ideje i ostvare.
Na primjer, Amruš i Holjevac u podacima imaju i broj 22, broj snažnih vibracija koji donosi izuzetne potencijale, nadahnutost i karizmu, usmjerenost na globalno, na budućnost i na projekte od važnosti za širu zajednicu.

Broj 22 važan je i u podacima Milana Bandića, međutim, koliko god se trudila biti objektivna, osim velike potrošnje energije, u Bandićevom dugogodišnjem djelovanju s mjesta gradonačelnika, nema ni naznaka neke vizije ili projekata od pozitivne povijesne važnosti za grad. To znači da Bandić energiju broja 22 realizira pretežno negativno. Osim toga, osobni Bandićevi brojevi neharmonični su s brojevima Zagreba, pa se tako broj 5, kao broj grada, realizira uglavnom negativno, kao korupcija, jal i malograđanština – za razliku od Amruševog doba kad se broj 5 realizirao kao progresivna otvorenost novome ili Holjevca koji je uspio svoju viziju širenja grada preko Save i ostvariti.

Negativan broj 22 je broj varalice, osobe koja umjesto velikih kvalitetnih projekata, većinu energije rasipa i kojoj je od svega najvažnije kakav utisak i vanjski izgled odaju njezini projekti, a suština i prava kvaliteta nije u fokusu njezina interesa.
Ponavljam, da je Bandić toliko godina bio gradonačelnik Splita, čiji je glavni broj također 22, puno bi lakše realizirao svoje visoke potencijale. Ovako, sa svojim suprotnim energijama, Zagreb i Bandić se međusobno iscrpljuju, umjesto da iz harmoničnog međuodnosa grada i gradonačelnika koristi imaju i grad i njegov prvi čovjek.

Osobno mislim, da postoje čak pogubnije posljedice za grad od evidentne ogromne krađe gradskog novca ( namjerno koristim ovaj izraz umjesto otuđenja ili zloupotrebe, jer se o bezobzirnoj krađi tu doista i radi). Jedino mi nije jasno zašto su inkriminacije koje se stavljaju Bandiću na teret tako skromne, gotovo benigne.
Razlog za to zašto u gradu još ima toliko ljudi koji podržavaju Bandića vidim uglavnom u činjenici da svi stanovnici Zagreba nisu ujedno i Zagrepčani. U Zagrebu ima jako puno ljudi koji su građani ovog grada u prvoj generaciji, i ne poznaju grad kakav je bio prije. Nažalost, jako veliki broj tih ljudi ne smatra da sve odrednice njihovog vrijednosnog sustava nisu pogodne u drugačijoj, većoj sredini nego što je to sredina u kojoj su živjeli do tada.

Kao jedan mali primjer može se uzeti uređenje grada zelenilom i cvijećem. Netko tko ne živi duže vremena u gradu ne zna kako je nekad izgledao prostor oko HNK. Na prvi pogled, moglo bi se reći – cvijeće prije i cvijeće sada. Svi koji misle tako trebali bi pogledati stare zagrebačke razglednice. Cvijeće oko HNK uvijek je bilo prve kvalitete, maćuhice su uvijek bile duple i mijenjale su se s prvim pokazateljima svenulosti, o ružama da se i ne priča. U posljednjih nekoliko godina, oko HNK se vidi cvijeće najniže kvalitete, cvijeće se mijenja kad je veći dio uvenuo, preko ljeta se se drži cvijeće koje ne odgovara godišnjem dobu. Tako je i sa zelenilom i cvijećem po drugim dijelovima grada.
Kad se uzme u obzir koliko grad izdvaja za uređenje zelenila i cvijeća, i kad se vidi rezultat, nameće se misao da bi PNUSKOK imao itekakvog posla u „Zrinjevcu“.

Vrijednosni sistem i mentalitet novopridošlih stanovnika Zagreba, u konačnici, itekako koštaju Milana Bandića, mada su mu oni bili najvjerniji glasači.

Zbog čega?

Stvar je vrlo jednostavna – jer je i Milan Bandić pridošlica, i više razumije mentalitet i vrijednosni sistem ljudi kakav je i sam, nego vrijednosni sistem i običaje Zagreba, bez obzira što se oni vrlo često očituju kao obična malograđanština.

Mentalitet Zagreba, kao i dobrog dijela sjeverozapadne Hrvatske, prilično se razlikuje od mentaliteta ljudi koji su porijeklom iz krajeva južnije od Save, na razne načine.

No, ovom prilikom želim ukazati samo na jednu, recimo tako, specifičnu naviku, koja je rjeđa u sjeverozapadnim dijelovima Hrvatske, pa tako i u Zagrebu. Dok ljudi na sjeveru svoje probleme vole rješavati sami ili u svojem bližem okruženju, te redovno, preko institucija sistema, pokazuju veliko poštovanje prema društvenim normama i zakonima, južnjaci su puno više skloni koristiti „prečice“, veze i poznanstva, pritiske preko medija, više obilaze institucije, uporniji su – koriste sve moguće kako bi dobili, i to što prije, ono što smatraju da im pripada, a počesto i nešto više.

Bandić taj mentalitet i predobro razumije, moglo bi se reći da mu je u krvi, i takav mentalitet nameće i u Zagrebu kroz sve godine svog gradonačelnikovanja.

Dok se fehtanje, odnosno žicanje, u Zagrebu oduvijek smatralo kao nešto nedostojno za svakoga tko je iole držao do sebe ili imao neki ugled, Bandić je bio „podatan“ za sve vrste moljakanja , od siromašnih Roma do tajkuna, grabio je u gradsku kasu kad je htio, koliko je htio i za što je htio, koristio je svoj utjecaj koji je imao kao prvi čovjek grada na najrazličitije načine, kupujući na taj način naklonost i glasove na izborima.

I to ne samo u Hrvatskoj. Zanimljivo je bilo, nakon njegova hapšenja, slušati i čitati izjave ljudi iz njegova rodnog kraja o njegovoj velikoj dobroti i brizi za svoj stari kraj – „koliko je on samo toga dao nama u Grudama“.

Taj provincijalni mentalitet, osim po nepodnošljivoj lakoći trošenja zagrebačkog novca, vidi se i po izgledu grada, naročito Trga, o čemu sam već dosta pisala.
Naravno, da biti Zagrepčanin u najboljem smislu te riječi, ne znači da se osoba mora roditi u Zagrebu, isto kao što ni svi rođeni u Zagrebu ne zaslužuju da ih se zove Zagrepčanima.

Ni Vončina, ni Amruš, ni Holjevac nisu rođeni u Zagrebu, a najzaslužniji su Zagrepčani u novijoj povijesti Zagreba.

Nastavlja se...

<	listopad, 2014					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30	31

Studeni 2024 (1)
Ožujak 2024 (2)
Veljača 2024 (1)
Studeni 2023 (1)
Ožujak 2022 (3)
Veljača 2020 (1)
Siječanj 2020 (1)
Prosinac 2019 (6)
Studeni 2019 (2)
Studeni 2017 (1)
Svibanj 2017 (6)
Lipanj 2016 (1)
Kolovoz 2015 (2)
Srpanj 2015 (4)
Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (4)
Prosinac 2014 (2)
Studeni 2014 (4)
Listopad 2014 (4)
Rujan 2014 (2)
Srpanj 2014 (3)
Lipanj 2014 (1)
Ožujak 2014 (3)
Veljača 2014 (3)
Siječanj 2014 (1)
Prosinac 2013 (2)
Studeni 2013 (8)
Listopad 2013 (1)
Rujan 2013 (1)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (2)
Travanj 2013 (1)
Veljača 2013 (2)
Siječanj 2013 (1)
Studeni 2012 (6)
Listopad 2012 (1)
Svibanj 2012 (1)
Siječanj 2012 (5)
Prosinac 2011 (5)
Studeni 2011 (6)
Listopad 2011 (1)
Rujan 2011 (3)
Kolovoz 2011 (2)
Srpanj 2011 (1)
Lipanj 2011 (1)
Siječanj 2011 (1)
Listopad 2010 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv