Sportski dan je kad ujutro nakon laganog obroka provedemo sat vremena u teretani (dvadeset minuta brzog hodanja/trcanja i cetrdeset minuta razne sprave), pa se spustimo na relaksaciju u jakuzziju. Rucak je primjeren potrosnji energije, a onda sat spavanja. Nakon budjenja crna kava i neki film sa Paul Newmanom, pa pravac more. Bosonogi, pet kilometara brze setnje s nagradnom fotografijom za posjetitelje,
a za veceru se upravo prze krumpiri u maslinovom ulju!
Peres: "Stvarnu veličinu zemlje čine njezini ljudi"
Mesić i Peres bilateralne odnose ocijenili vrlo dobrima (HINA)
Hrvatski predsjednik Stjepan Mesić i potpredsjednik izraelske vlade Shimon Peres ocijenili su u četvrtak nakon razgovora u Zagrebu da su bilateralni odnosi Hrvatske i Izraela "na zavidnoj razini", te naglasili da će raditi na njihovom daljnjem unaprjeđivanju.
Dobitnik Nobelove nagrade za mir Peres u četvrtak je počeo dvodnevni posjet Hrvatskoj tijekom kojeg će se sastati i s premijerom Ivom Sanaderom, održati predavanje u HAZU-u, te posjetiti Split. "Razgovarali smo i o bilateralnim odnosima, koji su na zavidno visokoj razini, ali smo govorili i o tome kako tu razinu još povećati u svim oblastima djelovanja", rekao je Mesić novinarima nakon sastanka.
Peres je kazao da su "odnosi između naša dva malobrojna ali 'velika' naroda vrlo dobri". "Želimo nastaviti surađivati kako bismo ih unaprijedili gdje god je to moguće", kazao je Peres. Hrvatski predsjednik kazao je da se razgovaralo i o mirovnom procesu na Bliskom istoku.
"Peres je optimist... ali najvažnije bi bilo kad bi optimisti bili i u regiji kojoj pripada Izrael i da konačno nastupi mir koji će pomoći da ljudi žive kvalitetnije i sigurnije... da ne gledamo uvijek u retrovizor, što je bilo, nego da gledamo što će biti", kazao je Mesić.
Potpredsjednik izraelske vlade Peres rekao je da je njegova procjena da "neće samo Hrvatska dobiti uključivanjem u Europsku uniju, koje bi se moglo dogoditi 2009., već će i Europa puno toga dobiti od Hrvatske". Europa će dobiti od hrvatske povijesti i iskustva, koje nije uvijek bilo jednostavno, ali koje je pridonijelo stvaranju nacionalnog karaktera, rekao je Peres. "S druge strane Hrvatska će ekonomski dobiti jer će iz rijeke preći u ocean", dodao je Peres aludirajući na povećanje tržišta za hrvatsko gospodarstvo ulaskom u EU.
Shimon Peres je najviši izraelski dužnosnik koji je posjetio Hrvatsku, nakon predsjednika Moshe Katsava koji je u službenom posjetu bio 2003. godine. Peres je jedna od povijesnih ličnosti Izraela, a tijekom svoje dugogodišnje političke karijere obnašao je niz visokih dužnosti u vladi i parlamentu. Za svoj doprinos miru na Bliskom istoku, godine 1994. primio je, zajedno s Yitzhakom Rabinom i Jaserom Arafatom, Nobelovu nagradu za mir. U sadašnjoj vladi Ehuda Olmerta, obnaša dužnost zamjenika premijera i ministra za razvoj Negeva i Galileja, te za razvoj regionalne gospodarske suradnje.
ZAGREB, 26. travnja 2007. (Hina) - Stvarnu veličinu zemlje čine njezini ljudi, a mali Izrael i mala Hrvatska okrenute su budućnosti i pozvane biti većima od njihova prostora i snažnijima od njihovih prošlosti, rekao je u četvrtak u Zagrebu potpredsjednik izraelske vlade Shimon Peres.
Visoki izraelski dužnosnik, koji je 1994. nagrađen Nobelovom nagradom zbog svojih zalaganja za mir na Bliskom istoku, u četvrtak je počeo dvodnevni posjet Hrvatskoj gdje je održao konferenciju za tisak, razgovarao s predsjednikom Stjepanom Mesićem i premijerom Ivom Sanaderom, a u petak će posjetiti Split.
"U školi su nas učili da o veličini zemalja sudimo prema njezinoj površini, kilometrima ili prirodnim bogatstvima", kazao je Peres na zajedničkoj konferenciji za tisak nakon sastanka s premijerom Sanaderom.
No to je pogrešan način jer "stvarna veličina zemlje trebala bi se mjeriti ljudima, stupnjem razvoja, njihovom otvorenošću" za novo, istaknuo je Peres i dopunio "mnogo je važniji broj patenata od broja kilometara koje imate".
"Veliko je zadovoljstvo" opet, nakon posjeta Izraelu, susresti se s "velikim državnikom i jednim od najiskusnijih ljudi ne samo u izraelskoj nego i u međunarodnoj politici", rekao je Sanader.
Hrvatski premijer pozvao je izraelske investitore da u što većem broju dođu u Hrvatsku koja svojim reformama u poslovanju nastoji privući i ulakšati ulazak ulagačima.
Potpredsjednik izraelske vlade pozdravio je hrvatski uspjeh, dan nakon što je Europski parlament donio rezoluciju u kojoj se 2009. spominje kao godina mogućeg pristupa Hrvatske u Europsku uniju.
"Za nas je to dobra vijest jer smo mali kao i vi", ali "puni nade kao što biste i vi trebali biti" i zato smo "zajedno".
I Hrvatska i Izrael imale su turbulentnu prošlost, ocijenio je Peres i dodao da Izrael također želi postići mir s Palestincima.
I naravno da je naša akcija sada na gospodarskim, a ne na vojnim aspektima, te su i u tome dvije zemlje slične, rekao je on.
"Možete biti veliki čak i ako ste mali, mislim da je i vaša i naša zemlja pozvana biti veća od našeg prostora i jača od naše prošlosti", zaključio je Peres.
Jutrosnje vijesti javljaju da dopredsjednik izraelske VladeShimon Peres, dobitnik Nobelove nagrade za mir 1994, putuje u posjet Hrvatskoj. Boraviti ce u Zagrebu i Splitu, gdje ce odrzati predavanja. Toplo preporucujemo!
Jednom zgodom smo u Raanani na Nisimovu krovu udisuci miomirise sa rostilja gledali okolne zgrade. Jedna nalik na drugu i na svakoj bojleri sa suncanim kolektorima - svakom stanu pripada barem jedan. Gledamo, a Ranko nabacuje da bi i tu karakteristiku izraelskih gradova valjalo staviti na blog. On se ne javlja bas redovito, pa eto mene, nakon sto sam uspio ugrabit dobru fotografiju!
A prigoda je objaviti, jer sam upravo naletio na mrezu vodovodnih cijevi s vodomjerilima koji s ulicne strane zgrade odolijevaju i jeruzalemskim hladnocama. Vjerujte mi na rijec da je ono desno otraga Maslinska gora (ili dodjite pa se uvjerite)!
Izbjegao bih razmisljanja o estetici, ali oba rjesenja su prakticna i jeftina. Za kraj evo jos jednog rjesenja kojeg nalaze arheoloska struka drzave u kojoj svaki pedalj zemlje ispod sebe krije neku pricu. Mozda ni ovo rjesenje nije estetsko, ni prakticno, a ni jeftino! (za detaljniji uvid u detalj zidine iza stakla - klik na sliku)
Jucerasnju jutarnju tisinu poremetio je cudan zvuk. Nekakvo grakanje, kao da se netko zeli svadjati! Podigao sam pogled i na susjednoj TV anteni ugledao iznenadnog posjetitelja. Sacekao je samo toliko da stignem iznijeti kameru i napraviti dva snimka.
Odletio je hitro i dalje se glasajuci. Je li negodovao zbog moje sporosti ili mi je htio dati do znanja da sam ono u veljaci snimio neku njegovu blisku srodnicu, pa bi valjalo namiriti i autorska prava!? Ovdje ga zovu saldag, a kod nas bi trebao biti vodomar!
Trebalo je stici na vrijeme u Jeruzalem kod Edija na tradicionalno okupljanje uoci Dana nezavisnosti! Tamo se trebala naci i vecina hrvatskoh blogera koji trenutno borave u Izraelu. Ali prometna guzva je bila takva da smo, nakon Tel Aviva, gdje nam se prikljucila Duska, skrenuli prema Jafu i tamo proskitali sat dva uskim ulicicama,
promatrajuci arhitektonska rjesenja
i prijetece igracke sa plocnika!
Bili smo neizmjerno sretni kada smo se konacno uspjeli ubaciti u brzu cestu br. 1. Tel Aviv - Jeruzalem i za cas smo bili na nasem cilju. Parkirali smo pored Cionskih vrata i pohitali na katolicko grobalje gdje je grob Oskara Schindlera.
]
Na putu od Cionskih vrata do Carda, dva para izvjezbanih ociju nisu propustala niti jedan izlog!
"Menora" je nase uobicajeno mjesto za sastanak u Starom gradu i Darko se je brzo pojavio!
Brzo smo obavili formalnosti vezane uz blogerski susret, a danas eto vec i rezultata: Darkov novi post!
Uslijedila je setnja Starim gradom do Zida placa gdje je pod strazom bio plamen upaljen u povodu Dana sjecanja.
Putom je Darko objasnjavao pojedinosti vezane za prostor kojim smo prolazili,
a mi smo nastojali biti "dobri ucenici" i sve popamtiti, ali nije islo, pa smo ga, vracajuci se kuci, vec zvali telefonom, ne slazuci se oko nekih detalja vezanih za Tera Santa College pored rezidencije izraelskog premijera u elitnoj jeruzalemskoj cetvrti Rehavia. Hvala Darko!
Konacni nas cilj bio je Edijev vrt iz kojega su snimljene fotografije vatrometa, dok su se u unutrasnjosti kuce
odvijale neke druge aktivnosti,
Jom zikaron posvecen je sjecanju na 22.305 Izraelaca poginulih u borbama i teroristickim napadima! Ceremonijal je zapoceo sinoc u 20,00 sati prigodnim programom pred Zidom placa. Oglasile su se sirene u svim gradovima, a po domovima su se upalile svijece zadusnice. U nasem domu se od ove godine pale dvije. Jedna, kao i uvijek, a druga za Grisu, naseg dragog susjeda i prijatelja koji je pao u II. libanonskom ratu proslog kolovoza! Tuzni Dan sjecanja ce zavrsiti veceras i pretociti se velikim jeruzalemskim vatrometom u najveseliji dan godine, simoblizirajuci prolaznost svega - i zalosti i radosti! Zivot se nastavlja unatoc gubicima najmalijih, a Grisin sin Janiv to pokazuje na djelu. Pobjedom u plivackom natjecanju prosle godine u travnju obdario je oca, a ovog tjedna majku!
I kada sam mislio kako cu "ovjencan slavom" sa jucerasnjeg triatlona mirno docekati nastupajuci praznik, javio se nepoznati paparaci sa potajno snimljenim motivima koji bi mogli baciti sjenu na moju licnost uzornog sportasa, jer po njemu na bicikl se nikad ne uspinje u ogrtacu za kupanje, pa ako ne zelim da se slike objave u javnosti ....
Bez razmisljanja odlucih osobno ponuditi toj javnosti kojom on prijeti sve detalje, pa, ako zatreba, i identitet lijepe pratilje koja je nadzirala moju spremnost za natjecanje!
Kao i prosle godine u Cezarei je odrzan Mini sprint triatlon, a ja nisam odrzao rijec nego sam se opet prijavio i sudjelovao. Prijavio sam se za disciplinu za kojoj sam bio siguran da necu imati konkurencije. Na startu nas je bilo sedamdesetak. S jedne strane bazena su cekali mladi,
s druge strane odrasli!
Prije nasega starta je bilo malo prijateljskog dogovaranja oko rasporeda staza, jer je svak htio biti blize izlazu iz bazena!
Od plivanja je fotograf zabiljezio samo moje noge kod okretanja, a i tih 300 metara je za cas proslo.
Kod bicikla je fotografu bilo lakse, jer sam pet puta prosao istom trasom, ali meni nije. Ne sjecam se kad sam zadnji put vozio pravi bicikl, a ovakav sa brzinama nikada. Prvi krug sam se navikavao na brzine, a onda sam se usredotocio na brojne zavoje koji su me usporavali na ravnim djelovima i nizbrdicama. Svaki krug kilometar, ukupno pet kilometara.
Cekao me je najtezi dio - tisucu i pet stotina metara trcanja. Do danas nisam znao kako je tesko nakon voznje pravog bicikla poceti trcati, a bez obzira na sam umor. Jednostavno - misici su odbijali izvrsavati radnje na koje sam ih natjeravao.
Nekako sam ipak odradio i tu dionicu, a dok su iz bazena izlazili takmicari koji su plivali 1000 i 1500 metara (oni nisu vozili bicikl, vec su ravno iz vode zapocinjali trkacku dionicu), ja sam vec dobio svoju nagradu!
... ti mjesaj, a ja cu pobjedjivat!" - rekla je Vesna odlazeci u kuhinju po slatkise da jos zasladi niz pobjeda,
a kad je zahladilo i mjesto dogadjanja premjesteno u salon, pokusavsi varanjem doci do pobjede, zatekao me je strogi, prijekorni kaziprst i pitanje "A gdje ti je petica?"
Dan je prolazio u apokalipticnom ozracju. Sunce je zmirilo kroz prasinu i pijesak donosen juznim i zapadnim vjetrovima iz egipatskih pustinja i od dalje, podizuci sparinu do neizdrzljivosti.
Kada su oblaci zemlje nadvladali snagu sunca, cinilo se da je dolazak zla neminovan! I dogodilo se! Prijatelj sto ga stekoh na ovim nasim blog-druzenjima je opet u dubokoj zalosti. Nesreca nije birala. Nakon sto mu je odnijela suprugu, za kojom je ceznuo u svakoj crtici koju je napisao, danas je posegnula i za njegovom kcerkom, nastradaloj u jucerasnjoj prometnoj nesreci. Hoce li iz njegova pera moci opet poteci rijec? Rijec neizmjerne boli od koje nema bijega, koju vrijeme ne lijeci!
Znam da ce ovi reci ostati neprocitani, pa ni oprost od njega, prijatelja, traziti ne mogu sto neimah rijeci utjehe, vec sve uvih u celofan prirodnih nepogoda! "splitske rici su...splitske rijeci...e"
Dva sata je trebalo Haimu da izbroji sitnis kojega je donio u velikoj kartonskoj kutiji. Sortiranje nije bilo tesko, jer se radilo samo o kovanicama od 5 i 10 Agora (Agora je stoti dio Sekela, a 1 Sekel vrijedi oko 1,35 Kuna). Na kraju je predao glavnom blagajniku 4.234,60 Sekela i za taj iznos umanjio kredit kojega koristi pod cudnim uvjetima. Cudni uvjeti, ali i cudan klijent koji zajam vraca kada ima novaca i koliko on odluci! A ovu sicu je pokupio iz svih mogucih skrivenih kutaka kioska kojega nakon 59 godina koristenja (on 25 godina, a prije njega otac mu) mora napustiti, jer tamo ce uskoro zapoceti izgradnja moderne trznice.
Tako ce se konacno urediti prostori razoreni u teroristickom napadu prije godinu i po dana, a do tada ce Haim zaradjivati prodavajuci voce i povrce deset metara dalje, na improviziranom pultu uz samu ulicu!
Najprometnija izraelska cesta Ajalon, kojom dnevno prodje sest stotina tisuca vozila presijecajuci Tel Aviv sa sjevera na jug i obratno imala je do nedavno atrakciju.
Veseli beskucnik Aaron Targan, koji od nikoga nista nije trazio, smjestio se na mali travnjak uz cestu i zabavljao vozace koji su se polako navikavali na njega. "Naoruzan" zastavama i plisanim igrackama na svaki pozdrav rukom, na svaki zvuk sirene prevrtao se na ledja, dubio na glavi, izvodio vragolije. U sred megalopolisa, s pogledom na staklene plohe nebodera, u zaglusnoj buci, ali zadovoljan, sretan. Dok ga nije "zelena policija" odvela u dusevnu bolnicu gdje je proveo na promatranjima mjesec dana. Sada je pusten, odredili su mu neko zabaceno mjesto izmedju niskih zgrada, a on sanja da se vrati na Ajalon. Jer cuo je da tisuce poziva radiju i televiziji traze da se vrati. Nekoliko odvjetnika, kojima Aaron Targan nedostaje u telavivskom pejsazu se dobrovoljno angaziralo da mu pomognu u namjeri. Neki drugi su za njega uredili internet stranicu!
Prigodnim programom u Yad Vashemu, veceras je pocelo obiljezavanje Dana sjecanja na Holocaust. Danas i sutra ce se izreci druge rijeci, po domovima ce se paliti drugacije svijece zadusnice, napisati ce se novi osvrti na tragediju, ali zrtve ce ostati iste. Kao i prije dvije godine, sjecamo se istih sest milijuna Zidova cije zivote su skratili nacisticki zlocini. I spomenut cemo ih se opet za godinu i za dvije ... Uvijek! Da se nikad, nigdje i nikome vise ne desi!
Tko cijeni plodove mora i dobru ribu, svakako zna da je riblja glava (eto, mene su od djetinstva ucili da se kaze "glava od ribe") nesto najukusnije sto dalmatinska kuhinja moze pruziti. I tako sam danas zavrsavajuci svoju ribu i cuvajuci najsladji dio za kraj ponudio Vesni da se ona pocasti i mojom glavom od ribe. Odbila je gotovo placucim glasom: "Kako cu kad me ovako gleda?"
A ja ju (glavu od ribe, dakako) promatram onako okupanu maslinovim uljem i razmisljam kako ima trenutaka u zivotu kada treba izokrenuti osjecaje, pa i ono najstravicnije pretvoriti u srcu drago!
Veceras je "Makabi" zavrsio svoju evropsku sezonu. U odlucujucoj, trecoj utakmici protiv CSKA u Moskvi "Makabi" je igrao na razini svoga ovogodisnjega prosjeka - lose. Rezulat 92:71 je cak nedovoljan odraz razlike u kvaliteti dviju ekipa. Danas nije islo ni Vujcicu, ljubimcu telavivske publike, koji je citavu godinu bio najbolji igrac "Makabija",
a za neuspjeh se uglavnom okrivljuje trenera Nevena Spahiju. Sada je glavno pitanje hoce li ga zadrzati i u narednoj sezoni za koju ima ugovor. Zamjeraju mu sve i svasta, od izbora igraca (valja ipak napomenuti da u to vrijeme /II. libanonski rat/ nije bilo puno kosarkasa voljnih doci igrati u Izrael) do nacina vodjenja utakmica, a najvise sto je vec na kraju doveo pojacanje Gorana Jeretina, koji, cini se, ni sam nije shvatio sta mu je raditi u "Makabiju". Oni najljuci tvrde da na ovim kosarkaskim razinama trener sam treba znati kada je trenutak za "vracanje kljuceva"! Do vidjenja Nevene i sretno u nekoj drugoj ekipi!
Utihnula je pjesma cesljugara. Smirio se perivoj kojeg su jucer nadletjele rode. On okolo skuplja hranu za dvoje, dok ona strpljivo tijelom grije jajasca, a ja cekam sta ce se dalje zbiti i koliko ce ih u gnijezdu biti!
Sjedio sam na balkonu u sucmurasto kasno poslijepodne s kriglom (koju sam upravo dobio kao poklon u trgovini) iz koje se pjenila PAKA PRAMEN Novopecke pivo (za ciju kupovinu sam i dobio poklon (a mozda ce Vice kao strucnjak za ceska pitanja znati nesto podrobnije i o samoj pivovari) i zalijevao peti od sest trokuta velike pice. Bio sam veoma gladan, jer od jutra nista ozbiljnoga nisam imao na jelovniku. Pivo je vec lagano djelovalo na moje reflekse kada sam u daljini ugledao nekakve tockice
i valjalo je reagirati sta brze. Iz iskustva, koje skupljam godinama na ovoj terasi, sam znao da se radi o jatu ptica i nekako uspio fokusirati grupu koja se je u kruznom kretanju uspinjala u visnu, valjda da bi jos za vidjela ulovile povoljan vjetar i prevalile koji kilometar na povratku u ljetnja stanista!
I kada sam bio siguran da se radi o rodama koje u Evropu nose nagovjestaj rodjenja buducim majkama, a i smjer kretanja im je bio takav, prateci morsku obalu od juga ka sjeveru, poigrao se vjetar s krilatim sudbinama i ponio ih brzo i ravno na istok.
A onda je zazvonio telefon sa Istoka i glas s one strane potvrdio da bi ova mogla biti njihova! Nasa!
Nakon sto je Pluspedesetica u posljednjim postovima donijela fotografije Line i Ruze, pokucala je nostalgija na nasa kucna vrata. Otvoren je veliki drveni sanduk koji krije stare albume i jos puno razbacanih slika iz vremena koja smo provodili zajedno. Iza svake fotografije je prica, a kod ovih smo zastali, jer nikako se sjetiti zasto je Mara plakala i nije htela pred kameru?!
I da ne bi ostali na proslosti, evo danasnje anatomske slike ledja jednog od onih koji su tada pozirali!
S cestitkama za Uskrs, evo i proslogodisnjeg Darkovog posta o glavnom vjerskom dogadjaju u Jeruzalemu na Veliku subotu:
"Svakako najveći događaj za vrijeme Uskrsnih blagdana među pravoslavnim i ostalim istočnim Crkvama u Jeruzalemu uvijek je iščekivanje Svetoga ognja. To je drevni obred u kojem jeruzalemski patrijarh na Veliku subotu, nakon što je pregledan da nema kod sebe nikakvog upaljača ili šibice, ulazi u Sveti grob. Nakon nekog vremena izlazi iz njega s upaljenom bakljom. Kažu da taj plamen svake godine pali sâm Bog. U obredu sudjeluju i ostale istočne Crkve, posebice armenska, koptska i sirska Crkva. Postoje svjedočanstva da se ovakav obred u bazilici Svetoga groba vršio još u bizantsko doba i potom u križarsko doba, pa sve do naših dana. Povijest i opis obreda Svetoga ognja na hrvatskom je opisao još 1752. godine Jakov Pletikosa u svome putopisu »Putovanje k Jerozolimu«, koje je 2000. godine objavila Gradska knjižnica “Juraj Šižgorić” iz Šibenika. Dopadne li vam ruku ova knjiga, valja imati na pameti da je Pletikosa sve opisivao iz svjetonazora svoga doba, pa i kod prikaza Svetoga ognja nema baš pomirljiv stav prema pravoslavcima, posebice stoga što je u to doba za katolike vrijedila prijetnja izopćenjem iz Crkve, ako bi prisustvovali tome obredu. Mjere sigurnosti oko crkve Svetoga groba jučer su bile posebno jake, a ljudi je bilo toliko da se crkvi nije moglo ni približiti. Odlučio sam stoga da mi je dovoljno što sam jednom već, prije par godina, vidio kako sve to izgleda. Mnogi pravoslavni hodočasnici, naime, u baziliku dođu već u petak poslijepodne, u njoj prespavaju, te čekaju oganj sve do subote poslijepodne. Ne postoji neko točno vrijeme kad bi se oganj trebao zapaliti. Kroz cijelo to vrijeme sa zvonika bazilike odzvanja po jedan zvon velikim zvonom otprilike na svaku minutu. I tako cijeli petak, čitavu noć, sve do dolaska ognja u subotu popodne. Jučer je oganj stigao nešto prije 15 sati. Prizor je tada u crkvi poseban. Dovoljno je tek nekoliko sekundi da se plamen proširi na sve svijeće što ih ljudi drže u rukama, a onda kroz vrata bazilike i van, na trg ispred nje, sve do ljudi po okolnim krovovima. U tom trenutku zazvoni i veliko zvono svoj svečani zvon. Bio sam malo dalje, no ipak se odzvanjanje velikog zvona dobro čulo. Plamen je stigao."
Eto prodje mi jos jedan dan. Vrijeme je Pashe (Pesah) i manje se radi, a vise odmara i putuje; "tamo" je Veliki petak - pola svijeta nesto slavi! Otvorili su, nakon dva i po mjeseca rekonstrukcije, bazen pa sam skoknuo. Jos nije sve gotovo, ali plivati se moze, a jos vaznije je kasnije na travnjaku procaskati uz kavu i slastice (bez kvasca, dakako, jer Pesah je)!
Na povratku zastadoh da vidim o cemu se radi, jer uz cestu je stajao automobil ukrasen kao za poklon!
To su buduce supruznike iz obliznjeg arapskog sela fotografirali za video kojega ce prikazivati na vjencanju. Ni njima, Arapima, nije lose u zidovskoj zemlji!
A ispred kuce u pijesku zatekoh jedan drugi par. Onaj grdelin (cesljugar ili stiglic, kako bi rekli u unutrasnjosti) od prosle nedjelje, nasao druzicu
i sada ona zdusno sakuplja "gradjevinski materijal" za dovrsetak gnijezda, tamo u zelenom gustisu cempresa pod mojim prozorom,
a on je prati pri svakom pokretu slaveci pjesmom slobodu i ljubav, ne mareci za nase praznike!
Atari je bila 46-ogodisnja dominantna slonica u Safariju u Ramat Ganu. Dosla je u Safari kad je imala deset godina s jos nekoliko zenki i nakon sto je odrasla preuzela vodstvo krda. Bila je vrlo plodna i na svijet donijela desetke slonica koji su se razisli po ZOO-ima diljem svijeta.
.....
Josi je muzjak koji se je rodio u Safariju prije 33 godine. Slovio je za relativno mirnog slona koji nije pravio puno problema. Uredno je obavljao muske "duznosti" i iza njega su vec deseci potomaka sa zenkama iz krda.
......
Ali ne i sa Atari. Medju njima nije bilo ljubavi. No, da ce joj danas iza podneva on prici i sa svojih 7 tona tezine natjerati do obliznjeg zida i tamo gurnuti u stijene nekoliko puta dok nije malaksala i bezivotno pala na zemlji, nitko nije mogao pretpostaviti.
Cuvari su reagirali i odvojili Josija od krda, a krdo pokusali odvesti u drugi ogradjeni prostor, ali slonovi bez svoje predvodnice nisu znali sta se od njih trazi. Bespomocno su se vrtili u prostoru i cekali na Atari.
Amaterske kamere su zabiljezile sve, ovdasnja televizija je pokazala, a ja savjetujem ne gledati do kraja. Scena je mucna.
Zatrazena je pomoc od svjetskih strucnjaka da prouce ponasanje Josija i nadju rjesenja i za njega i za krdo!
Tmuran je, gotovo zalostan prvotravanjski pogled s moga balkona. Zima je prosla, a svo drvece jos nije odbacilo zeleni plast. Oni koji su ostali bez lisca sumorno su smedji. Ni vazda zeleni cempresi ne popravljaju ugodjaj - potsjecaju na neka druga mjesta koja nerado posjecujemo. Neunistiva pasiflora, tamo u pozadini samo pojacava dojam o cudnom nekom vremenu, kao da su se izmijesala sva godisnja doba. A onda se je zacula pjesma sa najblize mi grane. Nisam mogao odluciti: slusati ili trcati po digitalac?! Ostao sam kao prikovan finocom cvrkuta kojim je odjekivala okolica. A kada je na tren zastao, valjda da malo udahne - "ulovih" ga drhtavom rukom!
Jos jednom, tek za pozdrav, nakrivi kljun k meni i ...odleprsa u, sada vec vedro i veselo, prvotravanjsko predvecerje!