Komentari

borut.blog.hr

Dodaj komentar (13)

Marketing

  • Napokon slobodna u životu

    prvaa!!!!!!!!!!!!!!!

    avatar

    15.04.2007. (19:38)    -   -   -   -  

  • Napokon slobodna u životu

    pa ja stvarno ne razumijem zašto su nacisti ubijali židove?

    avatar

    15.04.2007. (19:38)    -   -   -   -  

  • Napokon slobodna u životu

    mislim, imam jedno mišljenje, ali šanse da su stvarne su jako male

    avatar

    15.04.2007. (19:39)    -   -   -   -  

  • Napokon slobodna u životu

    ma bolje mi je da šutim

    avatar

    15.04.2007. (19:39)    -   -   -   -  

  • Napokon slobodna u životu

    p.s., vratila se ja iz Dalmacije :-)

    avatar

    15.04.2007. (19:40)    -   -   -   -  

  • Napokon slobodna u životu

    pozz

    avatar

    15.04.2007. (19:41)    -   -   -   -  

  • feby

    ... i da se nikad ne zaboravi!

    avatar

    15.04.2007. (19:42)    -   -   -   -  

  • ljelja

    Amen.

    avatar

    16.04.2007. (07:02)    -   -   -   -  

  • borut

    Nikada se ne ponovilo, nikome, nigdje!
    Nasi roditelji su zadnja generacija zivih svedoka. Zivih svedoka vremena u kome je bila koristena moderna tehnologija za unistavanje ljudi. Logori nisu bili nista drugo nego tvornice u koje su ulazila ziva tijela, kao neka sirovina za preradu u pepeo. Bilo je premalo peci, pa su u zajednickim rakama ljudska tijela "plodila" zemlju. A jedini zajednicki grijeh im je bio, da su rodjeni, od B..a stvoreni kao zidovi!?
    Obicni ljudi, kao ti i kao ja, kao vecina koji ujutro ustaju da bi radili, ucili, odlazili u setnju, vecere u krugu obitelji, rodjendani, praznici...obicni ljudski zivoti jednaki svim ljudskim bicima stvorenim od krvi i mesa gaseni su jer su bili pripadnici druge vjerske ispovjesti. Istrebljivane su cijele obitelji,odrasli kao i mala neduzna djecica, mali andjelici. Ali i ne samo oni, nego i oni pravilne vjere, koji se nisu slagali sa takvim odnosom do sucovjeka. I oni su bili zrtve!
    Medjutim, neki jos za zivota posljednjih svjedoka pokusavaju dokazivati kako tako nesto bilo nije. Prepiru se oko broja zrtava! Kao da je vazan broj MILIONA ZRTAVA. Do gadjenja me dovode takve mizerne prepirke.
    Ja sam dijete prezivjelih holocausta, ili HaShoah. Moja obitelj je iz svojih zagrebackih domova odvedena u Jasenovac. Nitko se nije vratio. Prestali su biti ljudi, postali su brojevi. Jedni od onih MILIONA! Ostala je samo moja mama. Antifasisti su je spasili, partizani. Borutova baka je bila katolkinja. U svakoj generaciji njezine obitelji jedan se clan zaredjivao. Reklo bi se obitelj svestenika. Iz svog doma iz Varise Vasi u Sloveniji odvedena je i nije se vratila iz Dachau-a. Ostala nam je samo fotografija u prugastoj odori sa brojem.
    I dok neki zelimo da se ne zaboravi, kako se ne bi ponovilo, svedoci smo ganocida u Darfuru. Na vlast dolaze cudni, veoma opasni ljudi.
    Probudite se neopasni ljudi!
    Vesna

    avatar

    16.04.2007. (08:15)    -   -   -   -  

  • Helix

    Da, jučer sam slušala emisije, ljudi pamte, ne zaboravlja se. Bila sam kod vas (kako nisam vidjela ovaj tekst?) Ne zaboravlja se, ali čini mi se da to nije ono sjećanje da se ne ponovi. Jer ponavlja se, ubistava i mržnje ima mnogo, nedužni i danas svaki dan gube živote. Ja više uopće ne mogu zamisliti kako da svijet postane lijepo, mirno, neopasno mjesto.

    (Vesna, evo da ti ponovim što sam ti kod sebe odgovorila:
    Mislim da je najljepša stvar u životu kad čovjek može raditi ono što ga ispunjava zadovoljstvom. Mnogo je razloga zbog kojih je to često jako teško postići. Ima "tajkojijeste" donekle pravo. Nažalost, o novcu ipak treba razmišljati jer je neophodan. Idealno nisam nikad postigla: da radim ono što volim i da za to još i dobijem novac. Kad sam razmišljala o novcu, uvijek sam radila nešto što nije bilo meni primjereno, a još manje mi je pružalo zadovoljstavo. Ali, nekad se mora i tako. Važno je uvijek raditi pošteno, čak i onda kad nas to ne raduje.
    Vesna, držim fige i tebi i sebi - za radost kojom se može malo i zaraditi (barem ono nužno, ja sam skromna) :)))

    avatar

    16.04.2007. (10:36)    -   -   -   -  

  • Okom kroz objektiv - Foto MA

    samo da te pozdravim ;)

    avatar

    16.04.2007. (13:56)    -   -   -   -  

  • ~ tko sam ja uopće? ~

    Koliko god je stravično to što se dešavalo u koncentracijskim logorima, i koliko god je ljudski stalno iznova podjećati se da na toj greški čovječanstvo treba naučiti ozbiljnu lekciju - toliko to isto čovječanstvo svakog dana radi tu istu grešku ponovo i ponovo. I to ne tamo negdje, u nekoj opskurnoj zemlji (iako i toga ima sasvim dovoljno), već mnogo bliže onom svakodnevnom životu kojeg spominješ. Post prije ovog govori upravo o tome. Kako je na tanjur milijardi ljudi svakog dana došao njihov ručak? To se malo tko pita, a još manji broj ljudi zna da su scene iz svake klaonice strašne barem jednako kao i prizori iz konc-logora. Ne upirem prstom ni u koga i ne bih nikoga htio uvrijediti ovim postom. Svatko radi prema svojoj savjesti. Ali kao vegetarijanac, čitajući ovo ne mogu ne pomisliti na svakodnevni holokaust koji se odvija iza zatvorenih vrata, nad bićima koja ne mogu riječima artikulirati svoj užas. A njihove krikove nitko ne razumije. Tko jednom vidi makar i film snimljen u klaonici, teško da će više jesti meso.

    avatar

    16.04.2007. (17:35)    -   -   -   -  

  • ljelja

    Nitko nema pravo oduzeti, pa makar i jedan, život. I makar se to tebi ne čini, ljudi pamte na čudne načine, ali pamte.
    Ja pamtim tako što znam da su jednog dječaka moji roditelji u ta vremena odgajali kao svoje dijete. I na svoju i njegovu radost predali ga ocu koji je preživio također. Kao odrastao čovjek za ovoga rata pomagao je on našoj djeci. Ne mojoj, nekoj drugoj "našoj djeci". Dobri ljudi se sreću u neočekivanim vremenima i na neočekivanim mjestima.
    Pred smrt željela ga je vidjeti jer on je bio "njeno prvo dijete". No to je već neka druga priča.

    avatar

    16.04.2007. (19:09)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...